Aco Petrović je najavio odlazak iz hrvatske i regionalne klupske košarke, ali teško da će košarka izaći iz njega. Vidjelo se to po sjaju u očima koji je imao kada se kotač priče zavrtio prema reprezentaciji BiH, s kojom planira napraviti velike stvari. Priča o onome što ga čeka tijekom ljeta kao da je krpom izbrisala svu gorčinu i bijedu koja ga je obuzimala u prvim danima nakon još jedne ostavke, poraza od Partizana, kojim je Cedevita izgubila priliku za Final Four regionalne lige i mogućnost igranja u Euroligi. U konačnici, na tren je izbrisala priču o sudačkim krađama zbog kojih je teško patila i njegova obitelj. No, nas su ipak najviše zanimale hrvatske teme.
- Nedavni finale Kupa protiv Cibone i finale Kupa iz 2008. (vodio je Zadar protiv Zagreba) dvije su najveće krađe koje sam doživio. Taj dan otprije pet godina pamtit ću do kraja života jer mi je tata par sati poslje doživio moždani udar od posljedica gledanja utakmice i ostao nepokretan.
Teško je živjeti sa spoznajom da je zbog onoga što radite nastradao netko koga volite, ali košarka je od 1975. godine (rođen je 16. veljače 1959.) dio njegovog života i ne može zamisliti da prestane s njom. No, tvrdi da će ovaj put uistinu prestati s radom u Hrvatskoj i u klubovima iz regije koji se natječu u ABA ligi (Srbija, Slovenija, Crna Gora, BiH, Makedonija), iako je takav odlazak već nekoliko puta najavio pa se ipak vraćao. Podsjetio nas je na Ćiru Blaževića. I on je tvrdio da ga tjeraju na kraj svijeta, pa se opet svako malo pojavi na kormilu nekog hrvatskog kluba. Obojici se skandirao nadimak pa dodatak “pederu”, obojica su u BiH stvorili euforiju vodeći reprezentaciju.
- Ne smeta mi takva usporedba, Ćiro je jedan i jedini, reći će Aco s osmijehom na licu.
Kaže da se cijeli život drži mantre koja kaže da će sutra, ili najkasnije prekosutra zasjati sunce, ali mi smo ipak kopali po kišnim danima.
- Nema pomaka, podvlačim crtu pod ovaj dio karijere. Očekujem da ću sljedeće dvije do četiri godine voditi reprezentaciju BiH, a tržište će odrediti što će biti s mojom klupskom karijerom.
Nakon poraza od Partizana, posebno efektno zvučala je rečenica o srpsko-crnogorsko-slovenskoj uroti. Novoj rundi u balkanskoj krčmi.
- Srećom, na Europskom prvenstvu neće biti balkanskih sudaca. U skupini, u kojoj će BiH praktički biti domaćin (igra se u Jesenicama), još su Crna Gora, Makedonija, Srbija, Litva i Latvija, zadovoljno priča Aco ali se brzo vraća u svijet u kojem je živio posljednja tri mjeseca.
- Tri posljednje utakmice Cedevite protiv srpskih klubova sudila su dva Slovenca, i Radomir Vojinović koji je na papiru Crnogorac, ali živi u Beogradu. Protiv Zvezde smo bili slabi, ali na druge dvije utakmice je utjecao na rezultat. Protiv Partizana mu se kunem s dvoje djece da je lopta bila 15 cm u autu, a on me kažnjava i tehničkom jer je pogriješio.
Ipak, više ga boli ono što se dogodilo u finalu Kupa Krešimira Ćosića, koji je Cedevita prošli mjesec izgubila od Cibone u produžetku, košem u posljednjoj sekundi. Domaća i regionalna natjecanja su različita, ali s obzirom na to da ih vode isti ljudi, Danko Radić i Josip Bilić, stvari često funkcioniraju kao po zakonu spojenih posuda.
- Znam da ću opet zvučati kao plačljivi Mohikanac, ali u tom finalu dosuđene su 23 pogrešne odluke protiv Cedevite, i tu utakmicu ne može se uspoređivati s onom protiv Partizana, u kojoj se radi o tri ili četiri izolirane odluke. U Kupu se radi o tome da je sve bilo usmjereno prema tome da ga osvoji Cibona, a ne protiv mene ili da Cedevita ostane bez trofeja. Teško mi je sklopiti cijeli mozaik, odgovoriti na pitanje tko stoji iza toga i zašto sam ja obično na suprotnoj strani. Ne mogu spomenuti Danka Radića jer nemam dokaza da sve kreće od njega, niti u to želim vjerovati. U pitanju su umreženi suci koji imaju interna razmišljanja. Umjesto da budu servis jedne prekrasne sportske igre, pretvorili su se u nekoga tko odlukama utječe na ishode. Godinama se vrte isti ljudi. I prije pet godina i sada, dvojica sudaca bila su ista ( Muhvić i Radović, nap. a.), a kad vam triput protiv Srba sude dva Slovenca i uvjetni Crnogorac, imate pravo vjerovati da sve nije čisto. Sucima treba dati bolje financijske uvjete, ali ih strogo kontrolirati i visoko kažnjavati kada se otkriju nepravilnosti. Postrožiti i mrkve i batine. Ovako se vrtimo u krug. Nisam se ja zamjerio toj dvojici, nego sam bio na pogrešnoj strani. Onda se kroz Kup trebalo zadovoljiti KK Zagreb, danas Cibonu. Prije pet godina dogodila se najveća krađa u mojoj povijesti, protiv Cibone za nijansu blaža. Ma definitivno više neću raditi ovdje. U prvenstvu me je teže pokrasti pa me naslov osvojen sa Zadrom napunio adrenalinom, kao i treće mjesto u Eurokupu s Cedevitom, ali ne vraćam se više.