NEVJEROJATNA DOMIŠLJATOST

GOST KOJI JE STRAH I TREPET SVIH RESTORANA Smislio metodu zahvaljujući kojoj besplatno jede i pije na najskupljim mjestima! I nitko mu ništa ne može!

Zagreb, 070617. Zajednicki gablec osoblja restorana Apetit City.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / Hanza Media

Jedan bauk kruži Firenzom, uzima ne prema potrebama nego prema luksuznim željama, ne daje ništa, pa ni prema mogućnostima, odijeva se otmjeno, zove se Roland Siedler (38), jest Marxov zemljak, ali ne bi se reklo da je bauk komunizma. Firentinski ugostitelji ga se boje više nego bi se bojali ponovnog dolaska Lenina, koji je s Krupskom boravio u Italiji i bio pristojan gost, možda malo dosadan (na Capriju igrati šah s Gorkim?!), te pomalo užasnut bijedom tadašnjeg Rima i Juga.

Siedler bira kavane s najskupljom ponudom. Popio je natenane, sjedeći satima, sedam piva u Giacosi pred Palačom Strozzi. Drugom prilikom popio je tri s dvostrukim maltom u Baru Palazzo Vecchio na samom Trgu Gospoštije. Svratio je i u okolicu: u Chiantiju je došao u Greve i u restoranu Gallo Nero smazao “fiorentinu” (u Hrvata: T-bone) zalivši je vinom s geografskim i kontroliranim porijeklom - nabraja Corriere della Sera kao da se Toscanom šeće princ William.

Dakle, gost koga bi svaki ugostitelj poželio - do trenutka plaćanja računa. Ne bojte se, Siedler je previše gospodin da bi dao petama vjetru, ili čak da bi se uputio prema toaletu pa se slučajno izgubio u mnoštvu. Njegove formulacije su bitno domišljatije i posve uvjerljive: “Plaćaju Talijani, a ja sam Nijemac” - glasi najčešća i posve istinita izjava.

U Giacosi je promijenio repertoar. Donijeli su lisnicu s računom, on je u nju umetnuo što je smatrao dovoljnim i otišao.
Konobar je bio pomalo osupnut kad je našao samo komad papira na kojemu je čitkim rukopisom napisano: “Plaća Katolička crkva.” Stigla je popodnevna smjena, koja ga nije poznavala, pa se mirno vratio na to isto ugodno i udobno mjesto, popio jedno za drugim još šest piva, pojeo jedan toast i jedan sendvič. Donijeli su mu račun na 55 eura, a on je staloženo odbio platiti.

Pozvali su karabinijere, odveli su ga, zadržali jednu noć i pustili, kao i svaki put dotad. Nije provala, nije krađa, nije utekao, nije zanijekao - a šteta nije dovoljna da ga optuže po službenoj dužnosti. Ugostitelj ga može privatno tužiti za naknadu štete i platiti odmah odvjetničke i sudske troškove, koje će vidjeti kad na vrbi rodi grožđe, sve da i doživi presudu. Plijeniti mu ne mogu, jer je klošar, nema ništa.

Izrekli su mu zabranu boravka, koja nema učinka, državljanin je Unije. A lokala je više nego dana u godini. Netko neodgovoran bi mogao pomisliti da je to dobra metoda za ovogodišnje ljetovanje uz pristupačan trošak.

ELIPSO

Izdvajamo