Koliki vlasnici diskoteka su očajni u ovo doba godine. Krpaju programe kako umiju, angažiraju turbo folk zvijezde i ciganske orkestre iz Srbije jer hrvatske pjevačice i pjevači, gotovo do jednoga, ne pjevaju u korizmi, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.
Estradni neokatekumeni skrušeno mole i poste četrdeset dana, prebiru brojanice i mrmljaju Zdravomarije okajavajući ako su štogod zgriješili, potkupili stručni žiri na Radijskom festivalu u Vodicama ili nešto u tome smislu, i opraštaju onima koji su ih povrijedili, menadžerima koji im nisu platili honorar za gažu u Zmijavcima, bubnjarima koji su bubnjali izvan ritma i prostacima iz publike koji su ih gađali pivskim limenkama.
No, prije svega, ovo je vrijeme odricanja od loših navika. Jedan se pjevač bacio kokaina, a jedan ne pije alkohol. Dobro, gemišt se, kaže, ne računa. Župnik mu je osobno odobrio omjer dva u tri. Najdalje je, očekivano, otišao Marko Perković Thompson, najiskreniji katolik u svijetu lakih nota. Thompson se u korizmi odrekao plaćanja poreza. Pa i mimo estrade, čitav se naš pobožni i bogobojazni narod, s izuzetkom one šačice drskih i neprosvijećenih ateista, agnostika, pravoslavaca i muslimana, od Pepelnice lišava svakovrsnih užitaka, svega što im je drago, cigareta, kolača, rakije, pokera, PlayStationa i obiteljskog nasilja.
“Ja sam se odrekla čokolade, a moj muž seksa”, kazala mi prije nekoliko dana jedna vjernica ponosno, a ja sam samo kimnuo i nisam rekao što mi je bilo na pameti.
Mislim, u tome bi valjda supružnici trebali biti zajedno. Ako on apstinira od tjelesnih slasti, morao bi to i s njom biti slučaj. Ili, možda nije? Što ako se ona ne suzdržava? Zbog neopreznih i neusklađenih korizmenih odluka mnogi bi parovi mogli završiti u bračnom savjetovalištu. Ali, što god bilo, shvatio sam, u to je bolje ne miješati se. Generalno, lijepo je da se ljudi jednom žrtvuju, jer se inače, u ostatku godine, nisu spremni žrtvovati. Vjernici kao i nevjernici, sve je to jednaka sebična i gramziva stoka.
Pa i ovo sada, po duši govoreći, nije bogzna kako velika i hvalevrijedna kršćanska gesta. Nijedan se lihvar u korizmi nije odrekao kamata, stanodavci se odriču najamnina. Premda je vrijeme oprosta, ne očekujte da će vam banka oprostiti dugovanje. Korizmeno je odricanje više predstava, nego zaozbilj, kako je vjera i inače jedan više ili manje estradni fenomen. Zapravo i ne čudi da se pjevačicama i pjevačima sviđa, to je upravo nešto po mjeri njihove duhovnosti. Četrdeset dana lišavanja jednog beznačajnog zadovoljstva više je kao nekakvo katoličko sezonsko sniženje na sporedne artikle, spretna marketinška akcija u kojoj se osoba hoće prikazati skromnijom i poniznijom nego što zaista jest. Vidjeli smo tako da i splitski gradonačelnik drži do toga šaljivog običaja.
Svečano otvaranje Zapadne obale ostavio je za iza Uskrsa, da bismo, kako je rekao, “mogli zapivat”. I to vjerojatno shvaća svojom ulaznicom u Kraljevstvo nebesko. U korizmi se odrekao muzike, u ovih četrdeset dana on se neće pijano vješati o pjevače i kititi tambure eurima, a Svemogući će mu na konto te žrtve vjerojatno oprostiti da su se stotine dobavljača u korizmi, a i inače, morali odreći dobiti koju je on isisao iz svoga upropaštenoga trgovačkog poduzeća i krišom je prebacio na druge firme.
Gotovo je dirljivo gledati kako neki katolici doživljavaju Boga. Bog je, misle oni, bezazleno, naivno, pa i nešto glupo biće, oprostit će im što su gadovi, samo ako oni neko vrijeme ne jedu kolače. Najčudnija korizmena priča ove godine nam dolazi iz Hrvatske demokratske zajednice, u kojoj su prošli tjedan odlučili izbaciti bivšu predsjednicu i premijerku. To je, ako mene pitate, bila najveća od svih žrtava. “Vidiš, to je pravi katolik”, govorim ja ženi pokazujući televizijski ekran. “ Tomislav Karamarko se u korizmi odrekao Jadranke Kosor .” Ima, doduše, zlobnika koji će kazati da to nije bogzna što, da je posrijedi mala stvar. Odreći se Kosor, tvrde, možda je i manje nego odreći se čokolade s lješnjacima, ali ja to svejedno cijenim. Drago mi je, napokon, i još zbog jedne stvari. Kad je Jadranka Kosor izbačena iz HDZ-a u cijelosti se obistinilo ono njezino “kud Ivo, tud i ja”, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.