ZAGREB - “Molim vas, pomozite policiji da uhiti Milu Karaicu (33). Negdje u Slavoniji živi nomadskim životom. Pozivi sa sakrivenih brojeva u kojima mi šapuće ‘Šta je kurvo?!’ ne prestaju ni nakon nedavne pravomoćne presude od sedam godina na koliko je osuđen. Živim u strahu već osam godina, a punih godinu dana sam se borila za život i jedva preživjela!” - očajnički je apel brutalno pretučene Zagrepčanke Đurđice Šimunić (71) koju su Karaica i klesar Ljudevit Špoljar (53) pokušali ubiti u novozagrebačkom naselju Siget još 2005. godine i to zbog 40 tisuća eura koje joj je Špoljar dugovao.
Jedva sjedeći sa šipkom u nozi, uz metar visoku prikupljenu dokumentaciju od niza policijskih papira preko stravičnog foto-elaborata pa sve do otpusnih bolničkih pisama i vrtoglavih računa bolničkog liječenja koje je premašilo 100 tisuća kuna, za Đurđicu Šimunić slučaj nikako da dobije i zvanični epilog.
Tek je ove godine u svibnju, nakon ponovljenog suđenja, Vrhovni sud odgovornom dvojcu povisio kazne zbog pokušaja ubojstva i poticanja na isto, ali su se obojica dala u bijeg. Za razliku od naručitelja likvidacije Špoljara, inače oca četvero djece, koji je uhićen u srpnju, izvršitelj Karaica je postao lice s tjeralice. No sve je to prekasno i premučno za ženu koja je pukom slučajnošću preživjela prijelom sva četiri ekstremiteta i frakturu lubanje.
- Pravosuđe lebdi sve ove godine, a ja u stanu zaključana gnjilim. Zar ću tako do kraja života? Postala sam paranoidna, okrećem se posvuda, po kruh idem u podne kad je puno ljudi. Od 1.kolovoza pozivi u sitne sate sa sakrivenih brojeva ne prestaju. Zvoni mi se i na portafon. Više se ne bira doba dana za plašit me.
U garažu ne odlazim, a Golf mi je parkiran ispred zgrade. Neki dan mi je netko po njemu polio tekućinu koja je totalno uništila lak, a svojedobno su mi na vozilu napisali ‘Dobit ćeš ponovno’. Zadnji poziv početkom tjedna navečer je bio ‘Šta je kurvo?’ nakon čega sam poklopila.
Zazvonio je opet… Pitam se samo dokle?! Ponekad požalim što sam iz dobrostojeće obitelji - pod vidnim šokom ispričala nam je ogorčena Đurđica Šimunić kojoj se život nakon ‘poznanstva’ sa Špoljarom i pozajmice, totalno okrenuo naopako. Iako su Karaica i Špoljar uporno tvrdili policiji i sucima da sa slučajem nemaju veze, u prilog im nisu išli dokazi poput stvari koje su njoj ukrali a koje su pronađene kod njih pa sve do same činjenice da je sa njezinog mobitela dok se borila za život, Karaica poslao sms Špoljaru. A pomoću ključeva koji bili u njezinoj ukradenoj torbici, ušli su u stan te ga ispreturali i opustošili.
-Žalosno je da su njih obojica godinama živjeli u gradskim stanovima u Novom Zagrebu. Špoljar je prije 10 godina provalio u jedan stan u Utrinama iz kojeg ga ni lani nitko nije uspio deložirati. Karaica je pak živio na teret grada na Laništu. Lica su to koja se ne zaboravljaju. Par dana prije presude Vrhovnog suda u svibnju, Karaicu sam vidjela u svom naselju. Kad je vidio da ga gledam otrčao je preko parka kako muha bez glave. Sigurna sam da me prati i dalje. Al bitno da je sucu taj dečko iz Gline uporno tvrdio da ne zna gdje je Novi Zagreb - prisjetila se još očajna Đurđica kojoj je najmučnije kad ju netko od šokiranih susjeda podsjeti na stubište kako je bilo zaliveno njezinom krvlju.
Inače, na prvom suđenju obojica su bila oslobođena zbog nedostatka dokaza, no ponovljeno suđenje ih je prvotno koštalo četiri i pol godine ‘robije’ koju je, nakon ukupno osam godina ‘sudovanja’ Vrhovni sud povisio na sedam. Tako je zbog naručivanja likvidacije svoje bivše suradnice u 'Mramor prometu', Špoljar osuđen na sedam godina baš kao i Karaica kojeg je Špoljar angažirao da ju ubije i oduzme joj potvrdu o njegovom dugovanju. Zato je angažirani likvidator u rujnu 2005. posjetio Đurđicu na njezinom drugom, konkurentskom radnom mjestu u tvrtki ‘Granit’ fingirajući da traži 200 eura pozajmice a zapravo je došao izviditi kako ona izgleda. Mjesec dana kasnije kobnog 11.listopada oko 20 sati u stubištu zgrade u Sigetu 22F presreo ju je i povukao za torbicu oko vrata u kojoj je imala famoznu Špoljarovu potvrdu. Premlatio ju je željeznom šipkom slomivši joj kosti lica, lubanje, ruku i obje potkoljenice.
-Zbog krvarenja u oba plućna krila nisam mogla ništa gutati. Ne možete ni zamisliti kako je godinu dana ne jesti i nositi pelene, a nakon osam mjeseci prvi puta tek oprati zube. Čeka me još niz operacija. Na lubanji mi moraju ugraditi plastiku jer imam rupu. Ali ponovno sam rođena. Živim za dan kad će me inspektor obradovati pozivom kao za Špoljara i reći: ‘Đurđa, uhapsili smo i njega’ - zaključuje premlaćena žena.
Kad će doći taj dan, ovisi o policiji i građanima koji su u njegovoj blizini a ni ne znaju da je Karaica zapravo bjegunac sa tjeralice.
Sadržaj poziva sa telefonskih govornica diljem Zagreba:
-11.7.2008. - Šta je kurvo, lagala si. Pisala si sama poruku ali te grafičar izjebao. Mi smo nevini a ti ćeš biti mrtva.
-28.6.2008. - Kurvo, mrtva past ćeš!
-18.4.2008. - Dobit ćeš kuglu u glavu!
-21.5.2007. - Da li ti znaš što je metak u glavu?
-15.i 28.3.2008. - Kurvo ubit ćemo te!
-2.8.2013. - Šta je kurvo?