Engleze možda vrijeđa što im je kraljica “njemačke krvi”, što im je premijer Škot, no vjerojatno ih najviše boli što im je izbornik nogometne reprezentacije - Talijan! Fabio Capello iz Friulija (Udine) zamijenio je “kišnog čovjeka” Steve McClarena, koji je ispod kišobrana 21. studenoga 2007. godine bespomoćno gledao kako Hrvatska na Wembleyju spušta engleski nogometni lijes u grob i kako se “Union Jack” spušta na pola koplja. I taj Capello se prije dva dana ponio kao prijetvorni “mletački trgovac”, objavio je da će u Kijevu 10. listopada igrati s rezervnim sastavom, “ako će se Engleska do tog časa već kvalificirati na Svjetsko prvenstvo”.
Bez obzira na to što je Fabio Capello veliki prijatelj obitelji Naletilić, što je trenirao najveće hrvatske nogometaše, znam i da iz povijesnih razloga ne trpi Hrvate. Kao i mnogi esuli, kojima su partizani napravili mnoga zla. I zato vjerujem da će on doista biti popustljiv prema Ukrajini i igrati za Grigorija Surkisa, suprotno osnovnom načelu engleskog fair playa. Kojemu se cijeli svijet uvijek divio...
44 godine čekanja
Kao mladi nogometni fan gutao sam priče o Denisu Lawu, škotskom reprezentativcu i ikoni Manchester Uniteda, koji je za “crvene vragove” odigrao 309 utakmica i zabio 171 gol. I zaslužio stolicu u Kući slavnih na Old Traffordu.
A upravo je njegov gol 1974. godine spakirao Man U u drugu ligu, jer je godinu dana prije prešao u redove gradskog rivala Manchester Cityja i u zadnjim minutama gradskog derbija na Old Traffordu zabio gol, koji će pospremiti najveći engleski klub u drugi razred. Tek kad je shvatio što je učinio, Denis Law je sjeo na svetu travu Starog Trafforda, zaplakao i završio karijeru. “The King”, kako su ga zvali, skončao je karijeru pognute glave, kao krvnik vlastite majke...
| Ne zaboravite da su Kranjčar, Olić i Petrić već jednom bacili kolijevku nogometa u Temzu |
No, to su, ipak, samo zgode i nezgode iz slavne engleske nogometne prošlosti, koje se danas, u doba surovog nogometnog biznisa, još mogu naći samo u bajkama.
Danas postoji engleska ambicija da nakon 44 gladnih godina osvoji naslov svjetskog prvaka na izdisaju jedne velike generacije, koja još nije osvojila baš ništa. Ta generacija, predvođena Gerrardom, Lampardom, Terryjem i Rooneyjem želi se u Južnoj Africi, nakon 44 godine čekanja, popeti na svjetski tron.
A usput, kad već imaju priliku, žele se “napiti krvi” i drskim Hrvatima, koji su ih u njihovu domu, na Wembleyju, bacili na koljena i upropastili im jedno nogometno ljeto. I to nije “teorija zavjere”, kako neki pravdaju naše nevolje u kvalifikacijama, to je istina. Istina je da nam Englezi nikad neće zaboraviti ni oprostiti 2-3 na Wembleyju, 0-2 u Maksimiru i Hrvati su, barem u nogometnom smislu za Englesku - crni vrag!
Jer, u trenutku očaja i nemoći Harry Redknapp, jedan od vodećih engleskih trenera, kaže da “niti jedan hrvatski igrač ne bi mogao igrati za Englesku”. A onda, koji mjesec kasnije, ne može otvoriti usta a da mu kroz zube ne ispadaju komplimenti za Modrića, Ćorluku, Kranjčara...
Englesko licemjerje
Možemo mi trubiti o fair playu koliko god želimo, može Slaven Bilić biti anglofil i miljenik engleskih medija, taj “crni balkanski vrag”, koji dobro igra nogomet, ostat će neizbrisivi ožiljak na engleskom licu i sad su u prilici da nam vrate dug.
To što su našega glavnog tajnika HNS-a uhapsili na aerodromu i deset sati držali u zatvoru zbog 4 funte, to je “englesko pravosuđe” i engleska pravda. Ali, to što će Capello u Kijevu istrčati s rezervnim sastavom, to je englesko licemjerje, podvala i neka nikad više ne govore o fair playu. Kao što se ni mi nemamo pravo pozivati na njega nakon 19. lipnja 1996. godine, kada je u Nottinghamu Ćiro Blažević protiv Portugala izveo rezervnu postavu, s Mrmićem, Mladenovićem i Pamićem i izbacio Dansku s Europskog prvenstva. Bog je spor, ali redovito plaća!
Gaženje fair playa
Samo će se ludi i neobjektivni optimist nakon svih naših posrtanja nadati da će priča o putovanju na rt Dobre nade završiti happyendom. Dvaput pobijediti Bjelorusiju, koja također ima šansu za drugo mjesto, te Englesku u Londonu i Kazhstan u Almatyju, toga još ima samo u “crtanim filmovima”. Žao mi je što moram reći, ali Englezi će u Kijevu izdati i pogaziti fair play.
Vjerujete li da će nastupiti u sastavu: James - Brown, Terry, Rio Ferdinand, Ashley Cole - Gerrard, Lampard, Barry, Joe Cole - Rooney, Walcott? Ni slučajno! Ta momčad ni u snu ne može izgubiti od Ševčenka, jedino je mogu pobijediti Grigorij Surkis i Rinat Ahmetov. Što Hrvatsku u tom slučaju drži na životu?
Samo pobjeda na Wembleyju. No, ovaj put ne igraju protiv Steve McClarena, već “Venecijanca” Fabija Capella, jednog od najvećih trenera svih vremena i vjerojatno najmoćnijeg nogometnog saveza svijeta, koji nas je “crnog rujna” 2008. godine u Zagrebu zamotao u crninu (1-4). A fair play? Koga briga za tu tričariju kad su u pitanju milijuni, svjetska slava i - osveta. Ne zaboravlja se da su 21. studenoga 2007. Kranjčar, Olić i Petrić bacili kolijevku (nogometa) u Temzu. Brrr, kako je bilo hladno!
| U zapadnom dijelu Zagreba igraju ‘otpisani’ Ovo je priča iz zagrebačkog predgrađa, iz Rudeša, odakle je u nogomet došlo sedam Šanteka. Ivo Šantek, čuveni nogometaš Dinama, “Hajba” Šantek, poznati nogometni trener i Ivica Šantek, jedan od najtalentiranijih sportskih novinara nove generacije. Na žalost, pokojni! Ono što nikada nije uspjelo legendama, Vujaniću, Bratecu, Štefancu i Frančiću, koji su 1973. godine bili na pragu druge lige, uspjelo je današnjoj generaciji Rudešana. Temelji su udareni prije četiri godine, kada je stvar u ruke uzeo Ivica Knežević. “Knez” je ostvario san. Danas je trener Stipe Brnas i ljubitelji zonskog nogometa reći će da se u Rudešu igra najbolji nogomet.Na svakoj utakmici imaju najmanje 600 navijača, a stotinjak ih ide i na sva gostovanja Rudeša. Kako je nastao Rudeš? Onaj “Knez” iz prethodnih rečenica pronalazio je na cesti otpisane juniore Hrvatskog dragovoljca, Dinama i Zagreba i stvarao momčad. “Otpisani” su danas zagrebački nogometni hit, a kad stanu na vlastitu travu (u planu je gradnja vlastitog sportsko-rekreacijskog centra), bit će to nogometna renesansa u zapadnom dijelu Zagreba. I vjerojatno neki novi Šantek za Dinamo. Na žalost, ne i novi Šantek za Jutarnji list, Ivica je bio jedinstven i samo jedan... |
Davore, bolje ti je da se ne vraćaš Davor Šuker se pretvorio u najzagonetniju personu hrvatskog nogometa. Privatni život je zazidao sa svih strana, o biznisu će reći tek da ga zanima “solarna energija” i tu će staviti točku. A kad ga pitate za nogomet, odgovorit će kao svojedobno Vladko Maček - čekajte, još nije vrijeme! U fokusu Davora Šukera, najslavnijeg hrvatskog igrača svih vremena, je trenerska akademija. Tu akademiju prihvatio je i svijet. Nakon Tučepa, 22. i 23. ovog mjeseca bit će prezentirana u New Yorku, a zanimanje su pokazali i Toronto i Sydney. Idućeg ljeta akademiju će preseliti u Australiju (Sydney, Melbourne) te na Bliski istok, Dubai i Katar. Trenerski posao ga ne zanima, previše je stresa u toj profesiji, smatra da je korisnije za najmlađe nogometaše snimiti CD s prvim trikovima. I to upravo čini. Kad jednog dana, ipak, na nečiji nagovor, zaluta u ovu našu nogometnu džunglu, bit će gotovo s njegovim mirom i lagodnim životom. Iako je najavio povratak u hrvatski nogomet, moj savjet mu je - ne čini tu glupost! Pametan čovjek uči na tuđim pogreškama... |
Huligani su u Hrvatskom saboru Zgražamo se nad huliganizmom! Jezuš Marija! Licemjerno u udarne vijesti guramo kadrove iz Bad Bleiberga. I pitamo se što radi policija? A nitko se ne pita - zar nije huliganizam i ovo što se događa u Hrvatskom saboru? Što je otimanje zadnje kune penzionerima nego huliganizam. Što je zatvaranje dućana nedjeljom nego huliganizam. Nelikvidnost u državi, gomilanje vanjskog duga, korupcija, laganje u oči vodećih političara, sve je to huligansko ponašanje. Bahati političari se pred javnošću ponašaju kao Cristiano Ronaldo. Umjesto da naciji objasne svoje “huligansko ponašanje”, oni poput holivudskih zvijezda, zaštićeni “gorilama”, ignoriraju objašnjenja. Kakva je razlika između huliganskog skandiranja na sjevernoj maksimirskoj tribini i ciničnih rasprava i vrijeđanja u Saboru? U Saboru su samo riječi umivene, ali neusporedivo podlije i sve se svodi na onu poznati zaključak s maksimirskog sjevera: “Buraz, pušimo mi njima k....! |
Tomislav Židak
