Ispred njih na stolovima su stajali hrvatski pištolji HS 2000. Jedna ročnica i tri mlada ročnika prišli su stolovima pokraj kojih su bili njihova instruktorica i instruktor - dočasnici Hrvatske vojske , čiji je zadatak naučiti 11. naraštaj dragovoljnih ročnika HV-a pravilnom i sigurnom radu s pištoljem.
- Računajte uvijek da nam je oružje u sigurnom pravcu. Idemo isprazniti oružje. Odložite spremnik na stol i zauzmite pravilan stav za gađanje. Noge u širini ramena, tijelo nagnuto prema naprijed. Moramo dobro paziti da nedominantnom rukom uhvatimo za navlaku, a dominantnom rukom guramo rukohvat prema naprijed. Da bismo pravilno ubacili naboj u cijev, moramo otpustiti navlaku da dobro zabravi metak. Idemo ubaciti naboj u cijev. Ne vući nedominantnom rukom - sipao je upute i zapovijedi jednu za drugom instruktor, koji je za ovaj posao prošao i nekoliko dodatnih tečaja.
Osam tjedana pakla
To je naravno samo jedan segment opsežne osmotjedne obuke 11. naraštaja, koja za 378 mladih vojnika, među kojima je 40 žena, ulazi u završnu fazu, no ta slika na vojnom poligonu Gašinci nedaleko od Đakova, gdje se ovi ročnici nalaze već tri i pol tjedna, možda najbolje oslikava nove vjetrove u Hrvatskoj vojsci, koji su zapuhali onog trenutka kada je ukinuto obvezno služenje vojnog roka, odnosno uvedeno dragovoljno. Prvo što upada u oči u odnosu na prijašnje vrijeme jest sama činjenica da su u vojsci ravnopravno jedni uz druge žene i muškarci. Nadalje, potpisniku ove priče, koji je vojni rok odslužio prije 18 godina, bilo je neobično čuti kako se jedan zapovjednik svojim vojnicima obraća sa: Vi.
- Ne da im se obraća sa: Vi, nego ne smije biti nikakvih pridjeva. Ne možete nekoga pitati iz kojeg je kraja, za koga navija i ne daj Bože komentirati: A, to je nikakav klub. Pazimo na sve što se tiče vjerske pripadnosti, spolne orijentacije. Naše najviše oznake su zastava i odora. Svaki mladi čovjek koji je pristao obući odoru i došao ovdje pokazao je da je domoljub i zato se instruktore osposobljava da se usredotoče na izvršavanje zadaća opisanih programom te da se nikako ne smije povrijediti dostojanstvo ni jednog ročnika. Jednom se dogodilo da je jedan instruktor rekao: ‘Dački, radite kao curice’, što je uvredljivo i za te vojnike, ali i za ženski spol. Rekao je da ih je htio motivirati, ali takva motivacije nije primjerena. Nema ni tjelesnog kažnjavanja, niti jedan instruktor nema pravo narediti vojniku da napravi pet sklekova izvan tjelovježbe. Tko bi to prekršio, bio bi stegovno odgovoran - objašnjava nam zapovjednik Središta za temeljnu vojnu obuku, pukovnik Niko Jurilj, inače sudionik Domovinskog rata, kao i većina časnika i dočasnika koji rade na temeljnom osposobljavanju novih naraštaja Hrvatske vojske.
‘Sami su to tražili’
Osnovni cilj ove obuke, dodaje pukovnik Jurilj, jest izvršiti tranziciju civilne osobe u vojnika, što se postiže tijekom osam tjedana od kojih se prva dva tjedna provode u vojarni u Požegi, a preostalih šest tjedana na vojnom poligonu Gašinci.
- Prva faza je uvođenje u šire vojno okruženje, upoznavanje s ciljevima i priprema za život koji im slijedi, a nakon osnovnog upoznavanja počinje obuka i postizanje psihofizičke spremnosti za obavljanje svih zadaća. Sav njihov rad prati se kroz ostvareni učinak s ulaznim i izlaznim rezultatima. Radi se i teorija, ali u praksi se pokazuje ono što su naučili. Tu se mora vidjeti kako se ponašaju u realnim uvjetima, kako odgovaraju na ugrozu, znaju li komunicirati, pravilno se kretati, jesu li se u stanju zaštititi. Pri tome su uz njih uvijek instruktori - ističe pukovnik Jurilj dok obilazimo taborište 2. satnije 11. naraštaja koja se smjestila u šatorima u šumi na poligonu Gašinci.
Ispred svakog šatora neka je oznaka ili natpis. Ročnice i ročnici dali su si truda i u slobodno vrijeme obilježili svoj položaj zemljom i kamenjem, bilo simbolom poput nekog oružja ili tenka, bilo prigodnim natpisom za jačanje morala i vojničkog duha.
- Mora im se dati neki zadatak i izvan procesa obuke kako se ne bi opustili - kažu nam naši sugovornici.
U Gašince smo došli tri dana nakon tragične nesreće u kojoj je smrtno stradao 21-godišnji Marko Zalović iz Martina kod Našica. Bilo je vidljivo da su i zapovjedni kadar, ali i sami ročnici još uvijek pod dojmom tragedije koja ih je sve potresla, no njihova obuka, nakon dva slobodna dana, morala se nastaviti. Smrt je, na žalost, sastavni dio vojničkog posla. A svi ovi mladi ljudi koje smo vidjeli na obuci odlučni su u svojoj želji da postanu vojnici, da se dodatno usavršavaju i napreduju u svom poslu. Njihovi nadređeni pak kažu nam kako je ovaj sustav obuke puno bolji od prijašnjega, kada je vojni rok bio obveza i kada su mladi ljudi na neki način bili mobilizirani, iako mnogi od njih zapravo nisu htjeli služiti vojni rok.
- Velika prednost je to što su svi ovdje dragovoljno došli živjeti vojnički život. Činjenica da je to omogućeno i ženama govori o prednostima ovog sustava, a da je on dobro pogođen potvrđuje i to što žene sudjeluju sa 10 posto u strukturi dragovoljnih ročnika. U ovom naraštaju primjerice niti jedna od njih nije odustala od obuke, a isto je bilo i s prethodna dva naraštaja, što možda govori i o tome da su žene zrelije u svojoj odluci. I u ranijim naraštajima odustajanja žena bila su manja u postotcima od odustajanja muškaraca. Konkretno, u ovom naraštaju od obuke su do sada odustala 23 mladića, najviše iz nekih privatnih ili zdravstvenih razloga - kaže prvi dočasnik Hrvatske kopnene vojske, časnički namjesnik Dominik Ban. On je i prvi dobitnik prestižne medalje Sergeant Morales Medal Američke kopnene vojske koji nije pripadnik oružanih snaga SAD-a.
Da netko možda ne bi pomislio kako je postotak odustajanja žena manji od muškaraca zato što za njih vrijede blaže norme, naši sugovornici nam ističu kako to nije slučaj. Osim kad je riječ o motoričkim sposobnostima, koje se dijele i po spolu i po dobi, ali isključivo zbog fizičkih mogućnosti i predispozicija.
- Ročnice koje uspješno svladaju obuku mogu završiti i kao pripadnice bojne za specijalna djelovanja ako zadovoljavaju propisane uvjete. Nema ograničenja ni po jednom elementu, osim uspješno završene obuke - kaže Ban.
(...)