Neposrebno po svršetku utakmice na Mercedes Benz Areni koja će zauvijek ostati upisana kao povijesna za riječki nogomet, nogometaši koji su ostvarili povijesni uspjeh djelovali su kao da će tek kada zaista istrče na utakmicu u skupini Europske lige postati svijesni koliki su uspjeh napravili.
Najbolje je to ilustrirala “izjava” vratara Vargića koji je pred diktafonom uspio ispustiti samo jedan urlik, jednu rečenicu:
- Aaa.... u skupini smo!
Strijelac gola koji je (zasad!) možda i najglasovitiji u povijesti Kantride, Goran Mujanović govorio je tiho gotovo kao nakon poraza.
- Sa 20 godina sam igrao Kup Uefa i nisam se nadao da ću ikada više uspjeti proći i dva europska kola, a kamoli igrati u skupinama Europske lige - pričao je Mujanović.
I to golom koji ste vi zabili?!
- Naravno da sam zbog toga sretniji nego što uopće mogu početi opisivati, ali je istodobno to krajnje nebitno. Zasluge za ovaj uspjeh idu ne samo nama koji smo igrali nego i onima koji su sjedili na klupi, ozlijeđenima i kartoniranima, stručnome stožeru, predsjedniku i svim ljudima iz uprave. Stuttgart je kao i na Kantridi više imao loptu u nogama te pred kraj opasno stisnuo, no mi smo im i u Njemačkoj kao na Kantridi zabili dva komada. Jedva čekamo slavlje zajedno i sa Zlomislićem i Jugovićem koji su ostali u Rijeci. Uvijek dva cimera, soba Benko - Mujanović, riješe stvar kad je najpotrebnije.
Ivan Tomečak Stuttgarta je načeo briljantnom asistencijom na Kantridi. Jučer nije asistirao, no dao je sve od sebe. Pomagao je na sve načine:
- Igra se 94. minuta, Goran ide sam na golmana, a ja u sebi molim “samo ga zabij, samo ga zabij”. I hvala Bogu zabio je za sreću kakvu ja nikada u svojoj karijeri nisam osjetio. Ovoliko sretan nisam bio niti kada sam ušao u Ligu prvaka jer to nije bilo kao večeras da se s Rijekom izbaci takvog velikana kao što je Stuttgart. Zaista sam uvjeren kako će nam tek postati jasno što smo zapravo večeras napravili.
Uz festival grljenja već u utrobi Mercedes-Benz Arene rijeka sreće krenula je iz Njemačke prema svojoj Rijeci.