Da nije bilo poštenih zaposlenica “Ribolina” dućana broj 33, Stipe Ivanović iz Kaštel Gomilice danas bi sigurno stajao u redu i predavao zahtjeve za izradu novih dokumenata, a kratak bi ostao i za nekih 3000 tisuće kuna, piše Slobodna Dalmacija.
Naime, prije koji dan, u jutarnjim je satima otišao kupiti marendu i “Slobodnu” , a kući se, a da to nije ni primijetio, vratio bez novčanika u kojemu su bili svi dokumenti, oko 1000 kuna i 300 eura. Poštene prodavačice su ga pronašle i bez iti malo dvojbe vratile vlasniku.
Nagradu nisu htjele
- Otišao sam u dućan kao i svako jutro. Kupio što mi je trebalo i vratio se kući. Jedno dva sata, svako jutro uz marendu čitam “Slobodnu Dalmaciju”. Ništa ja nisam primijetio, a nakon nekog vremena zazvonio je telefon. S druge strane ženski glas koji me pita: - Jeste li vi izgubili novčanik? Ja, čekajte da vidim. I stvarno, uhvatim se za hlače i vidim da ga nema. Valjda sam ga nakon plaćanja u trgovini nehotice umjesto u hlače spustio na tlo. A kako imam slab sluh, nisam ni čuo da ja pao na tlo - prepričava nam Ivanović i govori kako ga supruga cijeli život upozorava da sa sobom ne nosi novčanik pun novca i dokumenata.
- A ja volim da imam sa sobom. Ali evo, očito je ona u pravu. Samo kada se sjetim što bih sada prolazio da ove dobre cure iz trgovine nisu našle novčanik, dođe mi muka. Najmanje je zbog novca, ali praviti sve dokumente opet, od zdravstvene, osobne, njemačke vozačke dozvole... Koštalo bi me to živaca. Ovo sve me oduševilo jer je ovo dokaz da još ima poštenih ljudi. Tko komu danas u ovoj krizi vraća izgubljeni novac. Rijetko tko. Većina njih bi moj novčanik odnijela sa sobom, novac uzeli, a dokumente bacili u smeće - veli Ivanović prepričavajući nam kako su prodavačice bile toliko skromne da nisu htjele niti da ih počasti pićem.
Od srca im je ovim putem zahvalio. A one, kako nam kaže Franka Radović, ni trena nisu razmišljale što napraviti.
- Kada smo vidjele novčanik, samo sam iz njega izvukla osobnu iskaznicu i krenula u potragu za brojem telefona. Niti smo gledale koliko ima novca... Bilo je važno čovjeku njegov novčanik vratiti. Došla sam do broja, nazvala barba Stipu, pitala ga je li izgubio novčanik. Kada je shvatio da jest, došao je opet u trgovinu po njega i bio je cijeli sretan. Uvijek je bilo poštenog svita i bit će ga, važno da je novčanik opet u svog vlasnika - zaključila je Franka.
I na kraju, što reći za poštene prodavačice nego - svaka čast!