Blagdan plodnosti

O sv. Ani i sv. Joakimu - Isusovoj baki i djedu - sačuvani su podaci u jednom spisu koji nije ušao u Sveto Pismo, ali ga kršćani od početka prihvatiše kao povijesno svjedočanstvo. Stoga se i ovaj blagdan Marijinih roditelja slavi širom svijeta, a mnogi nose njihova imena, osobito ime sv. Ane. Zapisano je da Joakim i Ana neko vrijeme nisu imali djece, ali su im molitve uslišane i Ana je začela. To je podrijetlo Isusove majke Marije.

Pobožna predaja bilježi da su uz Aninu smrtnu postelju stajali njezina kći Marija i njezin unuk Isus.

U tijeku stoljeća mnoge su se nerotkinje utjecale zagovoru sv. Ane da im izmoli plodnost. Brak može i ne biti plodan, ali je naravnije da ima djece. Djeca su roditeljima najveća radost, izravni Božji dar. Naravno je nastojati da ih u braku bude - kao što je u redu i neplodnost prihvatiti kao poziv na drugačije darivanje, plodnost na drugi način za opće dobro.

No, štovanje sv. Ane izravno je štovanje plodnosti i vjerskog, biblijskog odgoja u obitelji. Spomenuti zapisi kažu da su roditelji Mariju kao djevojčicu povjerili u Hram na posebni odgoj. U Hramu je, naime, bila i takva ustanova za odgoj djevojaka.Ana je zacijelo kao majka učinila sve što je mogla da mala Marija usvoji cijelu baštinu biblijske vjere - premda zacijelo nije znala što je Bog s Marijom nakanio. Slavljenje Anina odgoja Marije - u domu i u Hramu - je zapravo poticaj da se svako dijete prihvaća kao Božji dar, da ga se odgaja u cjelini vjerske baštine, da uvijek bude spremno prihvatiti i izvršiti sve što Bog bude od njega očekivao.

A nema djeteta od koga Bog mnogo ne očekuje. Roditelji - poput Joakima i Ane - moraju svako dijete upućivati da bude cijeli čovjek, da prepozna svoje poslanje u kojem se god zvanju i poslu našlo; da nijedno dijete ne bude neželjeno.