Emir Suljagić bio je u Srebrenici tijekom cijele opsade te "zaštićene zone" u istočnoj Bosni kao i u danima njezina pada pod nadzor Ratka Mladića, čiji su vojnici odmah potom masakrirali osam tisuća tamošnjih stanovnika i prognanika. Suljagić, koji je bio prevoditelj nizozemskog bataljuna u toj UN-ovoj enklavi, osobno se susreo s Mladićem, čije je navodno ovotjedno uhićenje u Srbiji preživjelima, ne samo iz Srebrenice, pobudilo nove nade da će pravda barem djelomično biti ostvarena, ali i produbilo frustracije što se to opet nije dogodilo.
- Ratko Mladić je čovjek koji je ubio gotovo sve ljude koje sam ja poznavao. Nimalo ne sumnjam u to. Rijetki su preživjeli svjedočili već u Haagu, a i pred sudom javnosti, dakle u medijima, da se Mladić pojavio na gotovo svim mjestima na kojima je poslije došlo do masovne egzekucije. I u to nema sumnje. Njegovi oficiri, Momir Nikolić i Dragan Lovrenović, također su rekli da je Mladić bio mozak operacije ubijanja osam tisuća ljudi u Srebrenici u srpnju 1995. Volio bih ga vidjeti iza rešetaka, volio bih da odgovara pred zakonom, ako ga već pravda nije mogla stići. On će odgovarati pred zakonom, ali pravda je nešto o čemu ću ja nastaviti sanjati i poslije toga.
• Kako se osjećate sada, kad se čini da je Mladić blizu uhićenju?
- Da budem pošten, još ne vjerujem i neću vjerovati, mislim da ću biti posljednji koji će povjerovati da je Mladić uhićen. Ovo nije prva lažna uzbuna. Štoviše, svaki put kad se srbijanska vlada nađe pred istekom nekog roka, svaki put kad je u pitanju još nekih 20, 50, 100 milijuna dolara u stranim donacijama, Kurir ili Nacional ili neki drugi srbijanski tabloid s vezama u tajnim službama počne proizvoditi ovakve vijesti.
Mislim da to nije ništa neobično i moram priznati kako mi to ni ne izgleda da će Mladić biti uhićen. Može biti da je čovjek u mojoj situaciji oprezniji od ostalih, ali za to postoji dobar razlog. Naime, kad me u utorak nazvao prijatelj i rekao mi da je Mladić uhapšen, mislio sam da ću dobiti srčani udar. Kad se ljudi igraju takvim vijestima i glasinama, zaboravljaju da se zapravo igraju osjećajima barem 10-tak, 15 tisuća ljudi koji su preživjeli tu Srebrenicu.
• Što za vas znači to što je Mladić i dalje na slobodi?
- To je prije svega ozbiljna frustracija. No, nisam baš siguran da bih se trebao radovati tom hapšenju jer taj će čovjek, i ako bude uhapšen ili ako se preda, to učiniti pod svojim uvjetima. Dobit će priliku da poljubi ruku patrijarhu Pavlu, dobit će 5 milijuna eura od srpske dijaspore (dakle, to su sve stvari o kojima se govori, ništa od ovoga, naravno, nije potvrđeno). Sjest će u avion srpske vlade, otići u Haag, ondje će biti smješten u sobu s kabelskom televizijom, a možda i internetom, i imat će sva prava o kojima nijedna, nijedna, nijedna njegova žrtva nije mogla ni sanjati da će imati. Zato ne znam što bi zapravo njegovo hapšenje trebalo značiti.
A to što je on na slobodi, to je nekako dio ovog političkog pejsaža, ako hoćete bosanskohercegovačkog, ili bivšeg jugoslavenskog. Kao: masovni ubojice na slobodi? Nema problema. Mislim da je Mladić mnogo više simbol jedne epohe nekažnjenosti, koja je upravo, ja bih to volio vjerovati, prošla i protekla.
Mislim da u nekakvom privatnom i osobnom životu nitko od nas nikada ni ne pomisli na Ratka Mladića, No, onog trenutka kad se pojavi naznaka da bi on mogao biti uhapšen, to je već druga stvar. Čovjek pomisli da možda ipak ima nade da dobije makar neko zrnce pravde za sve ono što se dogodilo.
• Mislite li da bi eventualno Mladićevo svjedočenje u Haagu moglo "pokopati" vaše bivše poslodavce, Nizozemce?
- Doista mislim da Mladić ne može reći ništa što mi već ne znamo o Nizozemcima i o sudjelovanju Nizozemaca u Srebrenici. Štoviše, mislim da se sve što su Nizozemci ondje radili zna. Znamo da su pasivno stajali i promatrali Mladića i njegove vojnike dok su odvajali muškarce od žena, zna se da su oni, odnosno UN, osigurali naftu za deportaciju, zna se da je ta nafta korištena i za prijevoz zarobljenika do stratišta, zna se da su iz svoje baze predali Mladićevim vojnicima 242 muškarca. Dakle, sve se to zna i mislim da to je li Mladić na slobodi ili u pritvoru ne mijenja apsolutno ništa na njihovoj odgovornosti i, na kraju krajeva, mislim da nećemo moći saznati ništa novo kad je o tome riječ. Mladić nije skrivao ni svoj prijezir prema Nizozemcima u to vrijeme, mislim da se te stvari nisu nikad ni krile. Mislim da tu neće biti nove situacije.
• Koliko vama znači kad dužnosnici Republike Srpske i njihova istraga priznaju, nakon godina nijekanja, da se pokolj doista dogodio?
- Mislim da je veliki problem s tom istragom što je bila namijenjena Bošnjacima, a trebala je biti namijenjena Srbima. Meni oni nisu mogli reći ništa što već nisam znao. Mislim da je mnogo ozbiljnija stvar to što se u službenim strukturama, dakle u MUP-u Republike Srpske, još nalazi oko tisuću ljudi koji su sudjelovali u operaciji Srebrenica. Jesu li oni ubijali ili nisu, to je već manje-više nebitno, ali vrlo visoki dužnosnici u MUP-u Republike Srpske koji su sudjelovali u deportaciji, razdvajanju muškarca od obitelji, vjerojatno i u ubijanju i strijeljanju, i dalje su na platnom popisu Republike Srpske. To je problem. Dakle, nije problem to što je Dragan Čavić ili ta komisija ustanovila da je ubijeno osam tisuća ljudi. Pa, mi to znamo već deset godina. Oni trebaju počistiti u svom dvorištu, vidjeti tko je u MUP-u bio tada u Srebrenici, tko je u ministarstvu pravde bio u Srebrenici, tko je u ministarstvu obrane bio u Srebrenici. Pravi je problem u tome što u taj politički, vojni i obavještajni aparat još čine ljudi koji su svoje karijere izgradili u vrijeme kad je Mladić bio zapovjednik vojske Republike Srpske, a Radovan Karadžić predsjednik.
• Tijekom opsade Srebrenice susreli ste se s Mladićem i kažete da vam je spasio život.
- "Spasiti" se tu može staviti samo pod navodnike jer spasiti nekoga znači preuzeti golem osobni rizik. Nije on meni spasio život, on je jednog malog Baliju pustio natrag u Srebrenicu, tamo gdje je vjerojatno bio uvjeren da će mu ponovno doći šaka.
Prijatelj i ja smo na dan pokolja krenuli iz nizozemskog kampa u Potočarima prema Srebrenici jer smo čuli da se ondje zbivaju strašne stvari. Naišli smo na Mladićevo osiguranje i neki čovjek je od mene tražio prevoditeljsku iskaznicu. Dao sam mu je, pa je iz ruke u ruku završila kod Mladića. Bio sam siguran da ću biti ubijen. Još mi nije jasno kako sam se usudio od Mladića tražiti da mi vrati iskaznicu, ali on je to učinio. Tražio sam iskaznicu kako bih je stavio u džep jer sam bio siguran da ću poginuti, pa sam htio da se barem zna tko sam.
Nikolina Šajn
- Ratko Mladić je čovjek koji je ubio gotovo sve ljude koje sam ja poznavao. Nimalo ne sumnjam u to. Rijetki su preživjeli svjedočili već u Haagu, a i pred sudom javnosti, dakle u medijima, da se Mladić pojavio na gotovo svim mjestima na kojima je poslije došlo do masovne egzekucije. I u to nema sumnje. Njegovi oficiri, Momir Nikolić i Dragan Lovrenović, također su rekli da je Mladić bio mozak operacije ubijanja osam tisuća ljudi u Srebrenici u srpnju 1995. Volio bih ga vidjeti iza rešetaka, volio bih da odgovara pred zakonom, ako ga već pravda nije mogla stići. On će odgovarati pred zakonom, ali pravda je nešto o čemu ću ja nastaviti sanjati i poslije toga.
• Kako se osjećate sada, kad se čini da je Mladić blizu uhićenju?
- Da budem pošten, još ne vjerujem i neću vjerovati, mislim da ću biti posljednji koji će povjerovati da je Mladić uhićen. Ovo nije prva lažna uzbuna. Štoviše, svaki put kad se srbijanska vlada nađe pred istekom nekog roka, svaki put kad je u pitanju još nekih 20, 50, 100 milijuna dolara u stranim donacijama, Kurir ili Nacional ili neki drugi srbijanski tabloid s vezama u tajnim službama počne proizvoditi ovakve vijesti.
Mislim da to nije ništa neobično i moram priznati kako mi to ni ne izgleda da će Mladić biti uhićen. Može biti da je čovjek u mojoj situaciji oprezniji od ostalih, ali za to postoji dobar razlog. Naime, kad me u utorak nazvao prijatelj i rekao mi da je Mladić uhapšen, mislio sam da ću dobiti srčani udar. Kad se ljudi igraju takvim vijestima i glasinama, zaboravljaju da se zapravo igraju osjećajima barem 10-tak, 15 tisuća ljudi koji su preživjeli tu Srebrenicu.
• Što za vas znači to što je Mladić i dalje na slobodi?
- To je prije svega ozbiljna frustracija. No, nisam baš siguran da bih se trebao radovati tom hapšenju jer taj će čovjek, i ako bude uhapšen ili ako se preda, to učiniti pod svojim uvjetima. Dobit će priliku da poljubi ruku patrijarhu Pavlu, dobit će 5 milijuna eura od srpske dijaspore (dakle, to su sve stvari o kojima se govori, ništa od ovoga, naravno, nije potvrđeno). Sjest će u avion srpske vlade, otići u Haag, ondje će biti smješten u sobu s kabelskom televizijom, a možda i internetom, i imat će sva prava o kojima nijedna, nijedna, nijedna njegova žrtva nije mogla ni sanjati da će imati. Zato ne znam što bi zapravo njegovo hapšenje trebalo značiti.
A to što je on na slobodi, to je nekako dio ovog političkog pejsaža, ako hoćete bosanskohercegovačkog, ili bivšeg jugoslavenskog. Kao: masovni ubojice na slobodi? Nema problema. Mislim da je Mladić mnogo više simbol jedne epohe nekažnjenosti, koja je upravo, ja bih to volio vjerovati, prošla i protekla.
Mislim da u nekakvom privatnom i osobnom životu nitko od nas nikada ni ne pomisli na Ratka Mladića, No, onog trenutka kad se pojavi naznaka da bi on mogao biti uhapšen, to je već druga stvar. Čovjek pomisli da možda ipak ima nade da dobije makar neko zrnce pravde za sve ono što se dogodilo.
• Mislite li da bi eventualno Mladićevo svjedočenje u Haagu moglo "pokopati" vaše bivše poslodavce, Nizozemce?
- Doista mislim da Mladić ne može reći ništa što mi već ne znamo o Nizozemcima i o sudjelovanju Nizozemaca u Srebrenici. Štoviše, mislim da se sve što su Nizozemci ondje radili zna. Znamo da su pasivno stajali i promatrali Mladića i njegove vojnike dok su odvajali muškarce od žena, zna se da su oni, odnosno UN, osigurali naftu za deportaciju, zna se da je ta nafta korištena i za prijevoz zarobljenika do stratišta, zna se da su iz svoje baze predali Mladićevim vojnicima 242 muškarca. Dakle, sve se to zna i mislim da to je li Mladić na slobodi ili u pritvoru ne mijenja apsolutno ništa na njihovoj odgovornosti i, na kraju krajeva, mislim da nećemo moći saznati ništa novo kad je o tome riječ. Mladić nije skrivao ni svoj prijezir prema Nizozemcima u to vrijeme, mislim da se te stvari nisu nikad ni krile. Mislim da tu neće biti nove situacije.
• Koliko vama znači kad dužnosnici Republike Srpske i njihova istraga priznaju, nakon godina nijekanja, da se pokolj doista dogodio?
- Mislim da je veliki problem s tom istragom što je bila namijenjena Bošnjacima, a trebala je biti namijenjena Srbima. Meni oni nisu mogli reći ništa što već nisam znao. Mislim da je mnogo ozbiljnija stvar to što se u službenim strukturama, dakle u MUP-u Republike Srpske, još nalazi oko tisuću ljudi koji su sudjelovali u operaciji Srebrenica. Jesu li oni ubijali ili nisu, to je već manje-više nebitno, ali vrlo visoki dužnosnici u MUP-u Republike Srpske koji su sudjelovali u deportaciji, razdvajanju muškarca od obitelji, vjerojatno i u ubijanju i strijeljanju, i dalje su na platnom popisu Republike Srpske. To je problem. Dakle, nije problem to što je Dragan Čavić ili ta komisija ustanovila da je ubijeno osam tisuća ljudi. Pa, mi to znamo već deset godina. Oni trebaju počistiti u svom dvorištu, vidjeti tko je u MUP-u bio tada u Srebrenici, tko je u ministarstvu pravde bio u Srebrenici, tko je u ministarstvu obrane bio u Srebrenici. Pravi je problem u tome što u taj politički, vojni i obavještajni aparat još čine ljudi koji su svoje karijere izgradili u vrijeme kad je Mladić bio zapovjednik vojske Republike Srpske, a Radovan Karadžić predsjednik.
• Tijekom opsade Srebrenice susreli ste se s Mladićem i kažete da vam je spasio život.
- "Spasiti" se tu može staviti samo pod navodnike jer spasiti nekoga znači preuzeti golem osobni rizik. Nije on meni spasio život, on je jednog malog Baliju pustio natrag u Srebrenicu, tamo gdje je vjerojatno bio uvjeren da će mu ponovno doći šaka.
Prijatelj i ja smo na dan pokolja krenuli iz nizozemskog kampa u Potočarima prema Srebrenici jer smo čuli da se ondje zbivaju strašne stvari. Naišli smo na Mladićevo osiguranje i neki čovjek je od mene tražio prevoditeljsku iskaznicu. Dao sam mu je, pa je iz ruke u ruku završila kod Mladića. Bio sam siguran da ću biti ubijen. Još mi nije jasno kako sam se usudio od Mladića tražiti da mi vrati iskaznicu, ali on je to učinio. Tražio sam iskaznicu kako bih je stavio u džep jer sam bio siguran da ću poginuti, pa sam htio da se barem zna tko sam.
Nikolina Šajn