Veselje zbog novih proznih trendova koje su koncem godine iskazivali poznavatelji suvremene književne scene, osim blogera i njihova transfera u tiskane forme, prouzročili su i eventualisti, skupina osmero mladih pisaca vezanih oko zajedničkog manifesta u devet točaka.
Vrlo brzo nakon promocije u javnosti, koja je osim medijskih istupa i nastupa po klubovima uključivala i rasuto objavljivanje priča po tiskanim i internet časopisima, eventualisti se predstavljaju zajedničkim zbornikom "Nagni se kroz prozor", gdje se na jednome mjestu može provjeriti je li buka oko njih tek dio medijske manipulacije ili u svemu tome doista ima nešto od važnosti za osvježenje domaće proze.
Mladci u rasponu od 18 do 28 godina u svome pomalo drskom manifestu pravilno uočavaju barem nekoliko stvari, od kojih je najvažnija ona kako je domaćoj prozi potrebna svojevrsna revitalizacija te kako je u današnje vrijeme ona gotovo nemoguća bez medijske svijesti i stvaranja svojevrsnog književnog brenda. Mada bježe od bilo kakve domaće tradicije, pa posve negiraju čak i naslijeđe FAK-a, iako se i sami oslanjaju na čitanja po klubovima i turneje, zanimljivo je kako su u svome manifestu koji se nalazi na koricama zbornika izbacili kontradiktornu i netočnu tvrdnju s kojom su početno krenuli u javnost, onu kako je stvarnosna proza mrtva.
Jer, kako pokazuju priče objavljene u "Nagni se kroz prozor", stvarnosna je proza itekako živa u njihovim radovima, iako ipak postoji ključno mjesto razlike od prethodnika po kojem se eventualisti doista pokazuju kao novi i drukčiji naraštaj. Oni se odlučuju za kratke priče iz svakodnevice, jednostavnog sadržaja (dakako, uz neke iznimke jer se ovdje ipak ne radi o unificiranim pojedincima), u kojima je primjetno apsolutna odsutnost bilo kakvih političkih i socijalnih referenci hrvatske zbilje koje su njihovi prethodnici rado uzimali kao građu svojih priča i prema njima bili vrlo transparentno kritični.
Nagni se kroz prozor,
grupa autora
izdavač: Celeber, Zagreb
stranica: 214
cijena: 79 kuna
|
Dario Šarec tako će svoje priče u kojima tematizira seksualne motive i tabue na razini začudnosti, pa i fantastike, smještati u nepoznate krajeve, a svojim će junacima davati i strana imena koja uopće nisu ni bitna u pričama o živoj lutki iz pornoshopa, raspjevanom dildu ili vrtnom patuljku koji postaje ljubavnik. Istovremeno lokalan i globalan je Krešimir Dujmić, autor kompleksnijih priča u kojima se dotiče obiteljskih i osobnih tragedija. Andrija Škare, inače glasnogovornik skupine, najbolje manifestira ono što piše u manifestu, njegove su priče urbani štikleci, do krajnosti pročišćeni, čak i kada se približavaju apsurdu.
Najmlađa među njima, Slavica Rojc, sklona je pričama o čudacima, opsesijama i hvatanju nekakvog trenutka katastrofe kada propadaju veze i očekivanja. Najskloniji apsurdu i bizarnosti, metaforičkom uobličavanju nemoći, svakako je Kruno Čudina, koji je čak i Zagreb utopio u pješčanoj oluji. Neobične obrate preferira Ivan Turković Krnjak, koji u priči "Više od mrkve" poseže i za ozbiljnom temom nemogućnosti pisca da napiše sve što želi.
Mirnu Bačun intrigira tema virtualne stvarnosti i njezina ovladavanja životom pojedinca, kao i apsurdi svakodnevice, pri čemu zna skliznuti i u fantastiku. Neven Vulić, pak, kao da je najozbiljnije shvatio točku manifesta o "nekorektnosti", pa su njegovi motivi najprovokativniji. Pojavljuju se tu kurve, homoseksualci, seksualno aktivne časne sestre, pa i vatikanska policija. Psovka, seks i poneki tabu, kao tipične mladalački drske teme u većini priča ovog zbornika, uobličavaju se u osjećaj kako je stvarnost, čak i ako posve apstrahiramo domaće neuralgične točke, poprište apsurda i tragedija, frustracija i paranoja pojedinca.
"Nagni se kroz prozor" nije zbornik besprijekornih priča, dapače ima u njima i onih pomalo naivnih i nezgrapnih, ali u cjelini svakako posjeduje energetski potencijal i bilo bi dobro da se ovdje ne radi samo o mladalačkom vezivanju uz manifest iz hobija, nego i početku ozbiljnijih samostalnih karijera. Eventualizam svakako nije veliki pokret preokreta, ni revolucija na domaćoj sceni, ali je dobrodošao putokaz kuda to kreće nova domaća proza. I to je već puno.
Jagna Pogačnik