Šezdesetih i sedamdesetih godina francuski je komercijalni film bio vrlo dobro zastupljen na našem kinorepertoaru. Zvijezde poput Jana-Paula Belmonda, Alaina Delona, Lina Venture i komičara Louisa de Funesa ravnopravno su se nosile s holivudskim zvijezdama, a kriminalistički i pustolovni filmovi te, nadasve, komedije, često su bili veliki hitovi.
Osamdesetih je situacija još sasvim podnošljiva, a čak i početkom 90-ih filmovi s Gerardom Depardieuom, kao i ostvarenja Claudea Chabrola, nalaze mjesta u kinima. Negdje od sredine 90-ih do danas holivudski film istiskuje sve francuske, osim onih koje potpisuje Luc Besson kao redatelj ili producent.
Mentaliteti i običaji
Oba filma ostavljaju dojam izvornog domaćeg kruha iz male pekare na uglu, čiji miris privlači i kupce s raznih strana grada
Normalni komercijalni francuski kinohitovi mogu se danas, srećom, pojaviti kao premijere na DVD-u. Izvrstan primjer su ove dvije solidne francuske komercijalne produkcije.
Film "Dosje Korzika" počinje ismijavanjem francuske policije. Jean Reno gleda kako mu u korzikanskoj luci deseci policajaca postavljaju zamku i tumači kompanjonu što se zbiva, a potom izda naredbu koja natjera policiju da sumanuto krene u idiotsku akciju. Jean Reno je, dakle, duhovit junak, što smo i očekivali, a ne neki zatucani korzikanski gerilac. Christian Clavier je pariški privatni detektiv koji stiže na Korziku da bi uručio Jeanu Renou dokument o nasljedstvu i ubrzo postaje predmet sprdnje ali i uvažavanja, jer zbog straha prihvaća njihove rituale pjevanja domoljubnih klapskih pjesama, ispijanja pića i svega što od njega traže raspoloženi Korzikanci.
"Dosje Korzika" nije osobito dobar film, no ima mnogo šarma i gostoljubivosti prema gledatelju. Trudi se biti dobar, što redatelju tek donekle uspijeva, no srećom ima dva briljantna glumca koji cijelu komediju o razlikama mentaliteta i običaja dvaju svjetova, Korzike i Francuske, izdiže na višu razinu.
Dva modela komedije
Za mene osobno najbolje komedije zasnovane su na dva modela: ljubavnom paru (romantične komedije) i komičnom muškom paru (buddy buddy komedija). Ernst Lubitsch, Howard Hawks, Leo McCarey i, od suvremenih redatelja, Roger Mitchell, majstori su romantične komedije. Komedije o muškom paru su bezbrojne, od Laurela i Hardyja do Jerryja Lewisa i Deana Martina, Mela Gibsona i Dannyja Glovera u "Smrtonosnim oružjima", filmova najboljeg suvremenog filmskog komediografa Francisa Vebera i Menzelovog "Selo moje malo". Genijalni majstor romantičnih i buddy buddy komedija, Billy Wilder, uspio je u jednom jedinom filmu, "Neki to vole vruće", ujediniti obje komedijske matrice.
L'enquete Corse, Francuska, 2004.
Redatelj: Alain Berberian
Uloge: Christian Clavier, Jean Reno, Caterina Murino, Didier Flamand
Distributer: VTI
Bilo bi nepravedno od Alaina Berberiana očekivati da dosegne razinu Vebera, Menzela ili Wildera te je stoga mnogo bolje zahvaliti mu na onome što nam njegov film može pružiti. Dobronamjerno ismijavanje korzikanskog lokalpatriotizma i francuskog kolonijalizma polako prerasta u pomirbu dvaju svjetova. Agent te pomirbe je Jean Reno, naoko tvrdi lokalpatriot, a u stvari matični spoj Robina Hooda i Pometa, vješt manipulator koji će bez mnogo truda navesti Claviera da zaboravi Francusku, Pariz i detektivski posao te da s Renoovom sestrom otvori restoran u koji će hrliti europska plemićka i kraljevska elita.
Autoritet otočkog vladara
Renoov Ange Leoni nalik je nekom korzikanskom Prosperu koji uspijeva pomiriti sve strane i stišati sve oluje, zadržati autoritet otočkog vladara kojemu ne treba ni oružje ni policija ni vojska, te kojega svaki sud mora osloboditi u nedostaku dokaza o bezakonitim i domoljubnim vladarskim potezima, jedinom načinu života koji njegov buntovni i slobodoumni duh može smisliti. Jean Reno je kao glumac sila prirode, sposobna oplemeniti čak i osrednji film.
Drugi film, koji je u francuskim kinima bio veliki hit, završni je, treći dio, trilogije "Ripoux", no hrvatski je DVD naslov "Honorarni policajci" - u kojoj glavne uloge glume jedan od najvećih francuskih glumaca svih vremena, Philippe Noiret te Thierry Lhermitte, kojega naša publika pamti iz briljantne Veberove "Večere s idiotom".
Prvi film trilogije iz1984., upoznaje nas sa starijim policajcem Reneom (Philippe Noiret i mladim partnerom Francoiseom (Thierry Lhermitte). Rene uči Francoisa nezakonitim policijskim poslovima, a ovaj se bezuspješno pokušava izvuči iz omče šarma, prijateljstva i korupcije. U drugom filmu iz 1990., obojica prolaze moralnu krizu, a u trećem, "Honorarnim policajcima", Rene je umirovljenik koji živi na starom brod, bavi se okladama te svima duguje novac. Stjecajem okolnosti, Francois će se još jednom s njime udružiti u jednoj pljački, a Rene će dvaput promijeniti identitet i ime, dobiti kćerku koju nikada nije imao i, na koncu, mir koji njegov duh i tijelo zaslužuju.
Plemeniti začini
Ripoux 3, Francuska, 2003.
Redatelj: Claude Zidi
Uloge: Philippe Noiret, Thierry Lhermitte, Lorant Deutsch
Distributer: VTI
Autor filma je poznati francuski hitmejker Claude Zidi, redatelj koji je sedamdesetih filmove radio s Belmondom, Louiseom de Funesom i Pierreom Richardom, osamdesetih s Colucheom, Depardieuom, Noiretom i Lhermitteom, a 1991. je vrlo dobrom akcijskom komedijom "La totale!" dao Jamesu Cameronu predložak za njegov hit "Istinite laži", s Arnoldom Schwarzeneggerom i Jamie Lee Curtis.
Zidi nije velik redatelj, već solidan obrtnik, što nije mala stvar, koji radi u tradiciji francuskog mainstream filma. U toj je tradiciji geg i akcijski prizor još uvijek podređen emocijama, licima i njihovim odnosima, što omogućava velikim glumcima da preuzmu emotivnu i komedijsku jezgru te solidnom filmu daju plemeniti začin izvorne umjetnosti.
Ma koliko produkcijski raskošni i slikovno impresivni, oba filma, u usporedbi s holivudskim mainstream hitovima, koji imaju imprimatur velikih trgovačkih lanaca, ostavljaju dojam izvornog domaćeg kruha ispečenog u maloj pekari na uglu susjedne ulice, čiji miris može privući kupce s raznih strana grada. Ako ga, na svoju sreću, namirišu.
Živorad Tomić
Osamdesetih je situacija još sasvim podnošljiva, a čak i početkom 90-ih filmovi s Gerardom Depardieuom, kao i ostvarenja Claudea Chabrola, nalaze mjesta u kinima. Negdje od sredine 90-ih do danas holivudski film istiskuje sve francuske, osim onih koje potpisuje Luc Besson kao redatelj ili producent.
Mentaliteti i običaji
Oba filma ostavljaju dojam izvornog domaćeg kruha iz male pekare na uglu, čiji miris privlači i kupce s raznih strana grada
|
Film "Dosje Korzika" počinje ismijavanjem francuske policije. Jean Reno gleda kako mu u korzikanskoj luci deseci policajaca postavljaju zamku i tumači kompanjonu što se zbiva, a potom izda naredbu koja natjera policiju da sumanuto krene u idiotsku akciju. Jean Reno je, dakle, duhovit junak, što smo i očekivali, a ne neki zatucani korzikanski gerilac. Christian Clavier je pariški privatni detektiv koji stiže na Korziku da bi uručio Jeanu Renou dokument o nasljedstvu i ubrzo postaje predmet sprdnje ali i uvažavanja, jer zbog straha prihvaća njihove rituale pjevanja domoljubnih klapskih pjesama, ispijanja pića i svega što od njega traže raspoloženi Korzikanci.
"Dosje Korzika" nije osobito dobar film, no ima mnogo šarma i gostoljubivosti prema gledatelju. Trudi se biti dobar, što redatelju tek donekle uspijeva, no srećom ima dva briljantna glumca koji cijelu komediju o razlikama mentaliteta i običaja dvaju svjetova, Korzike i Francuske, izdiže na višu razinu.
Dva modela komedije
Za mene osobno najbolje komedije zasnovane su na dva modela: ljubavnom paru (romantične komedije) i komičnom muškom paru (buddy buddy komedija). Ernst Lubitsch, Howard Hawks, Leo McCarey i, od suvremenih redatelja, Roger Mitchell, majstori su romantične komedije. Komedije o muškom paru su bezbrojne, od Laurela i Hardyja do Jerryja Lewisa i Deana Martina, Mela Gibsona i Dannyja Glovera u "Smrtonosnim oružjima", filmova najboljeg suvremenog filmskog komediografa Francisa Vebera i Menzelovog "Selo moje malo". Genijalni majstor romantičnih i buddy buddy komedija, Billy Wilder, uspio je u jednom jedinom filmu, "Neki to vole vruće", ujediniti obje komedijske matrice.
L'enquete Corse, Francuska, 2004.
Redatelj: Alain Berberian
Uloge: Christian Clavier, Jean Reno, Caterina Murino, Didier Flamand
Distributer: VTI
| Dosje Korzika
|
Autoritet otočkog vladara
Renoov Ange Leoni nalik je nekom korzikanskom Prosperu koji uspijeva pomiriti sve strane i stišati sve oluje, zadržati autoritet otočkog vladara kojemu ne treba ni oružje ni policija ni vojska, te kojega svaki sud mora osloboditi u nedostaku dokaza o bezakonitim i domoljubnim vladarskim potezima, jedinom načinu života koji njegov buntovni i slobodoumni duh može smisliti. Jean Reno je kao glumac sila prirode, sposobna oplemeniti čak i osrednji film.
Drugi film, koji je u francuskim kinima bio veliki hit, završni je, treći dio, trilogije "Ripoux", no hrvatski je DVD naslov "Honorarni policajci" - u kojoj glavne uloge glume jedan od najvećih francuskih glumaca svih vremena, Philippe Noiret te Thierry Lhermitte, kojega naša publika pamti iz briljantne Veberove "Večere s idiotom".
Prvi film trilogije iz1984., upoznaje nas sa starijim policajcem Reneom (Philippe Noiret i mladim partnerom Francoiseom (Thierry Lhermitte). Rene uči Francoisa nezakonitim policijskim poslovima, a ovaj se bezuspješno pokušava izvuči iz omče šarma, prijateljstva i korupcije. U drugom filmu iz 1990., obojica prolaze moralnu krizu, a u trećem, "Honorarnim policajcima", Rene je umirovljenik koji živi na starom brod, bavi se okladama te svima duguje novac. Stjecajem okolnosti, Francois će se još jednom s njime udružiti u jednoj pljački, a Rene će dvaput promijeniti identitet i ime, dobiti kćerku koju nikada nije imao i, na koncu, mir koji njegov duh i tijelo zaslužuju.
Plemeniti začini
Ripoux 3, Francuska, 2003.
Redatelj: Claude Zidi
Uloge: Philippe Noiret, Thierry Lhermitte, Lorant Deutsch
Distributer: VTI
| Honorarni policajci
|
Zidi nije velik redatelj, već solidan obrtnik, što nije mala stvar, koji radi u tradiciji francuskog mainstream filma. U toj je tradiciji geg i akcijski prizor još uvijek podređen emocijama, licima i njihovim odnosima, što omogućava velikim glumcima da preuzmu emotivnu i komedijsku jezgru te solidnom filmu daju plemeniti začin izvorne umjetnosti.
Ma koliko produkcijski raskošni i slikovno impresivni, oba filma, u usporedbi s holivudskim mainstream hitovima, koji imaju imprimatur velikih trgovačkih lanaca, ostavljaju dojam izvornog domaćeg kruha ispečenog u maloj pekari na uglu susjedne ulice, čiji miris može privući kupce s raznih strana grada. Ako ga, na svoju sreću, namirišu.
Živorad Tomić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....