Ante Gotovina, koji je od 1971. godine živio u Francuskoj, u razdoblju od 1986. do 1995. godine tri je puta osuđen na francuskim sudovima zbog počinjenja nekih od najtežih kaznenih djela - oružane pljačke, iznude i otmice - za što je ukupno dobio 9,5 godina zatvora.
Tijekom sva tri sudska procesa Gotovina je bio u bijegu i niti jednom se nije odazvao na sudski poziv. Odslužio je tek četiri godine za prvo kazneno djelo, počinjeno 1981. godine, a tijekom izricanja presuda za kasnija kaznena djela već je nosio odoru Hrvatske vojske.
Zadnje kazneno djelo, otmicu i iznudu, počinio je samo osam mjeseci prije pridruživanja HV-u, a u vrijeme kad je izdan nalog za njegovo uhićenje u listopadu 1991., Gotovina je već bio prvi put ranjen na slavonskom bojištu.
Prvi je put osuđen 1986. godine za oružanu pljačku 25.000 franaka, čekova, zlata, dragulja, poštanskih maraka, torbi i ostalih predmeta u ukupnoj vrijednosti dva milijuna franaka.
Krađu je sa svojim zapovjednikom iz Legije stranaca Dominiqueom Erulinom izvršio 29. rujna 1981., a žrtva je bila žena pariškog draguljara Henrija Solomona. Gotovina i Erulin dali su se u bijeg, a za njima je 1983. raspisana međunarodna tjeralica.
Gotovina je slučajno uhićen 31. kolovoza 1984. u večernjim satima u jednom kafiću u Parizu, kad je policija od njega zatražila dokumente, a on je pokazao lažnu putovnicu.
Policija je otkrila da je putovnica ukradena 1982. na štetu Alaina Maniera, a nakon ispitivanja su utvrdili da ga traže zbog oružane pljačke. Prema većini njegovih biografija, Gotovina je tijekom bijega radio kao instruktor Legije stranaca u Kolumbiji i Gvatemali.
Nakon uhićenja, Gotovina je pritvoren, a suđenje je završilo 1986. osudom na pet godina zatvora. Gotovina je u zatvoru proveo četiri godine te je 1988. izašao na slobodu.
Već godinu dana poslije s još dva suučesnika pokušao je, uz prijetnju, iznuditi 6 milijuna franaka od izvjesnog Sanguinede u Parizu. Pokušaj iznude je propao, stoji u presudi, "zbog okolnosti na koje počinitelj nije mogao utjecati", odnosno zbog žrtvina otpora.
Sudac je također upozorio da se u Gotovininu slučaju radi o recidivistu, odnosno osobi koja je već ranije osuđena zbog oružane pljačke. Gotovina se nije pojavio na suđenju pa mu je suđeno u odsutnosti.
Presuda je izrečena u prosincu 1995., a Gotovina je osuđen na 30 mjeseci zatvora. Nikada nije odslužio tu kaznu, a u vrijeme dok je trebao sjediti u francuskom zatvoru, slavio je uspjeh Oluje, družio se i slikao s inozemnim uglednicima, među kojima su bili i francuski diplomati, a odlukom Franje Tuđmana u to je vrijeme postao glavni inspektor HV-a.
Krajem 1990., par mjeseci prije prijavljivanja u Tigrove, Gotovina je sudjelovao u još jednoj otmici. Osuđen je jer se s još dvojicom suučesnika 30. listopada 1990. predstavio kao policajac i zaustavio automobil izvjesnog Gerarda Tourmetza na putu do pariškog aerodroma. Odveli su ga u jednu napuštenu kuću, zavezali ga lisicama i rekli mu da će, ako ne plati 1,5 milijuna franaka, "biti mrtav čovjek". Pustili su ga nakon pet dana kako bi osigurao novac za isplatu.
Tourmetz im je isplatio 350.000 franaka, a tada je o svemu obavijestio policiju. Svi osumnjičeni privedeni su pred sud, osim Gotovine koji se naglo vratio u Hrvatsku. Posudio je novac za kartu od svog zapovjednika Erulina, s kojim je, podsjetimo, desetak godina ranije opljačkao draguljarevu ženu.
Gotovini se ponovno sudilo u odsutnosti te je 15. travnja 1992. osuđen na dvije godine zatvora. U vrijeme izricanja presude bio je u Hercegovini, zapovjednik HVO-a za područje Livna.
Francuska nakon 1990. nikada nije tražila njegovo izručenje, nije raspisala novu tjeralicu za njim niti mu je oduzela francusku putovnicu.
Suzana Barilar i Kristina Turčin
Tijekom sva tri sudska procesa Gotovina je bio u bijegu i niti jednom se nije odazvao na sudski poziv. Odslužio je tek četiri godine za prvo kazneno djelo, počinjeno 1981. godine, a tijekom izricanja presuda za kasnija kaznena djela već je nosio odoru Hrvatske vojske.
Zadnje kazneno djelo, otmicu i iznudu, počinio je samo osam mjeseci prije pridruživanja HV-u, a u vrijeme kad je izdan nalog za njegovo uhićenje u listopadu 1991., Gotovina je već bio prvi put ranjen na slavonskom bojištu.
Prvi je put osuđen 1986. godine za oružanu pljačku 25.000 franaka, čekova, zlata, dragulja, poštanskih maraka, torbi i ostalih predmeta u ukupnoj vrijednosti dva milijuna franaka.
Krađu je sa svojim zapovjednikom iz Legije stranaca Dominiqueom Erulinom izvršio 29. rujna 1981., a žrtva je bila žena pariškog draguljara Henrija Solomona. Gotovina i Erulin dali su se u bijeg, a za njima je 1983. raspisana međunarodna tjeralica.
|
|
Optužnica za krađu dragulja 1981.Gotovina je 1981. pariškom draguljaru ukrao novac, čekove i nakit vrijednosti 2 milijuna franaka. Pobjegao je pred sudom. Uhićen je u slučajnoj raciji 1984. i osuđen na pet godina zatvora. Odslužio je kaznu |
Presuda za pokušaj iznude 1989.Pokušao je od Parižanina Sanguinedea silom iznuditi šest milijuna franaka. Opet je pobjegao nakon dizanja optužnice, a 1995. je u odsutnosti osuđen na 2,5 godine zatvora. Nikada nije odslužio kaznu |
Gotovina je slučajno uhićen 31. kolovoza 1984. u večernjim satima u jednom kafiću u Parizu, kad je policija od njega zatražila dokumente, a on je pokazao lažnu putovnicu.
Policija je otkrila da je putovnica ukradena 1982. na štetu Alaina Maniera, a nakon ispitivanja su utvrdili da ga traže zbog oružane pljačke. Prema većini njegovih biografija, Gotovina je tijekom bijega radio kao instruktor Legije stranaca u Kolumbiji i Gvatemali.
Nakon uhićenja, Gotovina je pritvoren, a suđenje je završilo 1986. osudom na pet godina zatvora. Gotovina je u zatvoru proveo četiri godine te je 1988. izašao na slobodu.
Već godinu dana poslije s još dva suučesnika pokušao je, uz prijetnju, iznuditi 6 milijuna franaka od izvjesnog Sanguinede u Parizu. Pokušaj iznude je propao, stoji u presudi, "zbog okolnosti na koje počinitelj nije mogao utjecati", odnosno zbog žrtvina otpora.
Sudac je također upozorio da se u Gotovininu slučaju radi o recidivistu, odnosno osobi koja je već ranije osuđena zbog oružane pljačke. Gotovina se nije pojavio na suđenju pa mu je suđeno u odsutnosti.
Presuda je izrečena u prosincu 1995., a Gotovina je osuđen na 30 mjeseci zatvora. Nikada nije odslužio tu kaznu, a u vrijeme dok je trebao sjediti u francuskom zatvoru, slavio je uspjeh Oluje, družio se i slikao s inozemnim uglednicima, među kojima su bili i francuski diplomati, a odlukom Franje Tuđmana u to je vrijeme postao glavni inspektor HV-a.
Krajem 1990., par mjeseci prije prijavljivanja u Tigrove, Gotovina je sudjelovao u još jednoj otmici. Osuđen je jer se s još dvojicom suučesnika 30. listopada 1990. predstavio kao policajac i zaustavio automobil izvjesnog Gerarda Tourmetza na putu do pariškog aerodroma. Odveli su ga u jednu napuštenu kuću, zavezali ga lisicama i rekli mu da će, ako ne plati 1,5 milijuna franaka, "biti mrtav čovjek". Pustili su ga nakon pet dana kako bi osigurao novac za isplatu.
|
|
Presuda za otmicu i iznudu 1990.Krajem listopada 1990. s dvojicom suučesnika oteo je Gerarda Tourmetza i tražio otkupninu od 1,5 milijuna franaka. Pobjegao je, a u odsutnosti je 1992. osuđen na 2,5 godine zatvora. Već je aktivan u HV-u |
Nalog za uhićenje zbog otmiceGotovina se u lipnju 1991. priključio Tigrovima. U vrijeme kad je francuska policija izdala nalog za njegovo uhićenje zbog otmice Tourmetza iz 1990., Gotovina je već bio ranjen na zapadnoslavonskom bojištu |
Tourmetz im je isplatio 350.000 franaka, a tada je o svemu obavijestio policiju. Svi osumnjičeni privedeni su pred sud, osim Gotovine koji se naglo vratio u Hrvatsku. Posudio je novac za kartu od svog zapovjednika Erulina, s kojim je, podsjetimo, desetak godina ranije opljačkao draguljarevu ženu.
Gotovini se ponovno sudilo u odsutnosti te je 15. travnja 1992. osuđen na dvije godine zatvora. U vrijeme izricanja presude bio je u Hercegovini, zapovjednik HVO-a za područje Livna.
Francuska nakon 1990. nikada nije tražila njegovo izručenje, nije raspisala novu tjeralicu za njim niti mu je oduzela francusku putovnicu.
Suzana Barilar i Kristina Turčin