No compromise in quality - nema kompromisa u kvaliteti! Već pedeset i šest godina slogan je to jedne od najpoznatijih tvornica oružja na svijetu - Heckler&Koch.
Sedamdesetak kilometara od Stuttgarta, jedan do drugoga, smještena su dva gradića čiji su proizvodi stekli svjetsku slavu u području sigurnosti. Mjesto Rotweil postojbina je rotvajlera, pasa koje u službene svrhe koriste skoro sve svjetske policije i vojske. U Obernodrfu se pak nalazi tvornica Heckler & Koch čije puške i pištolje u ovom trenutku koriste policije i vojske gotovo sto država. Obernodorf ima višestoljetnu tradiciju proizvodnje oružja. Posao je procvjetao kada su tvornicu 1874. preuzela braća Mauser. Počeli su s proizvodnjom šivaćih mašina i bicikalada bi nastavili s puškama i pištoljima.
Kvaliteta za Amerikance
U Mauseru su među ostalim radili i inženjeri Theodor Koch, Edmund Heckler i Alex Seidel. Nakon rata 1946. godine oni su iz ruševina tvornice Mauser izvukli strojeve koji su bili vrijedni i nastavili proizvodnju dijelova za šivaće mašine i bicikle. Četiri godine kasnije osnovana je tvornica Heckler & Koch. Danas su poznati po pouzdanim USP pištoljima, puškama G36, MP5, MP7, bacačima granata HK69, snajperima PSG1 itd. Osim pištolja i pušaka, tu je i specijalni kovčeg za pripadnike osiguranja.
U njemu se nalazi puška MP5K. Okidač se nalazi na ručki kovčega. S bočne strane probijena je rupa u koju je montirana cijev puške. U slučaju potrebe pripadnik osiguranja pritiskom na ručku kovčega ispaljuje svijetleće metke u metu, a čahure ostaju u kovčegu. Dostojno Jamesa Bonda. Najbolja potvrda kvalite je želja američke vojske da svoje puške M16 zamijene puškom Heckler & Koch 416 D. Puška je napravljena, a u tijeku su pregovori o serijskoj proizvodnji.
I Hrvatska policija i vojska prepoznali su kvalitetu ovog proizvoda. Prije dvije godine za potrebe specijalne policije kupljeno je oko 100 pušaka G36 te 25 komada puške MP7 kojom se koriste pripadnici osiguranja. Za potrebe Oružanih snaga kupljeno je sto pušaka G36 koje za svoje potrebe u Afganistanu koriste pripadnici Vojne policije i Kopnene vojske. Uz tu pušku kupljen je i ručni bacač granata koji se postavlja ispod njene cijevi.
- Hrvati su jednostavni kupci. Oni znaju da su naši proizvodi kvalitetni i znaju što im je potrebno - rekao nam je Ingro Sahlmann, direktor prodaje i marketinga H&K-a. Prema informacijama iz Heklera, puške su samo početak suradnje.
Nedavno je u Ministarstvu obrane na poziv ministra Rončevića bio njemački veleposlanik u Hrvatskoj. Rončević mu je iskazao želju Oružanih snaga da se oklopna vozila opreme za 20 do 25 bacača granasta GMG 40 mm. Cijena jednog bacača je oko 15.000 eura. No, H&K nije zainteresirasn jedino za prodaju oružja Hrvatskoj.
Suradnja s Hrvatskom
Prije nekoliko mjeseci izaslanstvo H&K-a je o zajedničkoj proizvodnji razgovoralo s čelnicima HS produkta u Karlovcu. U Karlovcu, naime, rade na razvoju jurišne puške VHS. Iako najave iz Karlovca tvrde da bi ispitivanja mogla biti završena u roku od tri godine, svjetska iskustva govore da je to praktički nemoguće. Sahlmann misli da je pokretanje istraživanja i proizvodnje za petnaestak tisuća pušaka kolike su potrebe Oružanih snaga nije isplativo. Primjerice, H&K je dosad prodao oko dva milijuna primjeraka puške G3.
Hrvatski problemi s G3
Pripadnici 350. vojno-obavještajne brigade koji se nalaze u Chancharanu u Afganistanu imali su problema s puškom G3. Kako se kvar nikako nije mogao otkloniti, u pomoć su priskočili litvanski vojnici. Ingo Sahlmann tvrdi kako nitko iz MORH-a nije kontaktirao H&K za pomoć. On tvrdi kako je tvrtka spremna uskočiti s potrebnom količinom pušaka i bez naknade.
Nije u Heckler&Kochu sve uvijek bilo idealno. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća uprava tvornice dobila je narudžbu od njemačkog ministarstva obrane za razvoj puške koja bi koristila metak bez čahure.
Puška je nakon desetak godina napravljena i dobila je ime G11. Tvornica je u razvoj te puške utrošila astronomskih 80 milijuna tadašnjih maraka. No, na kraju se puška pokazala ekonomski neisplativa. Završetkom hladnog rata njemačka vojska više nije imala potrebe za njom, a zbog tehničkih problema dolazilo je do zapaljenja metaka u puški. Cijeli projekt je propao, a H&K se početkom 90-tih godina našao u velikim problemima koji su riješeni tek uz pomoć njemačke vlade, ali i razvojem nove serije pištolja USP koji je dizajniran za američku vojsku.
Krešimir Žabec
Sedamdesetak kilometara od Stuttgarta, jedan do drugoga, smještena su dva gradića čiji su proizvodi stekli svjetsku slavu u području sigurnosti. Mjesto Rotweil postojbina je rotvajlera, pasa koje u službene svrhe koriste skoro sve svjetske policije i vojske. U Obernodrfu se pak nalazi tvornica Heckler & Koch čije puške i pištolje u ovom trenutku koriste policije i vojske gotovo sto država. Obernodorf ima višestoljetnu tradiciju proizvodnje oružja. Posao je procvjetao kada su tvornicu 1874. preuzela braća Mauser. Počeli su s proizvodnjom šivaćih mašina i bicikalada bi nastavili s puškama i pištoljima.
Kvaliteta za Amerikance
U Mauseru su među ostalim radili i inženjeri Theodor Koch, Edmund Heckler i Alex Seidel. Nakon rata 1946. godine oni su iz ruševina tvornice Mauser izvukli strojeve koji su bili vrijedni i nastavili proizvodnju dijelova za šivaće mašine i bicikle. Četiri godine kasnije osnovana je tvornica Heckler & Koch. Danas su poznati po pouzdanim USP pištoljima, puškama G36, MP5, MP7, bacačima granata HK69, snajperima PSG1 itd. Osim pištolja i pušaka, tu je i specijalni kovčeg za pripadnike osiguranja.
U njemu se nalazi puška MP5K. Okidač se nalazi na ručki kovčega. S bočne strane probijena je rupa u koju je montirana cijev puške. U slučaju potrebe pripadnik osiguranja pritiskom na ručku kovčega ispaljuje svijetleće metke u metu, a čahure ostaju u kovčegu. Dostojno Jamesa Bonda. Najbolja potvrda kvalite je želja američke vojske da svoje puške M16 zamijene puškom Heckler & Koch 416 D. Puška je napravljena, a u tijeku su pregovori o serijskoj proizvodnji.
I Hrvatska policija i vojska prepoznali su kvalitetu ovog proizvoda. Prije dvije godine za potrebe specijalne policije kupljeno je oko 100 pušaka G36 te 25 komada puške MP7 kojom se koriste pripadnici osiguranja. Za potrebe Oružanih snaga kupljeno je sto pušaka G36 koje za svoje potrebe u Afganistanu koriste pripadnici Vojne policije i Kopnene vojske. Uz tu pušku kupljen je i ručni bacač granata koji se postavlja ispod njene cijevi.
- Hrvati su jednostavni kupci. Oni znaju da su naši proizvodi kvalitetni i znaju što im je potrebno - rekao nam je Ingro Sahlmann, direktor prodaje i marketinga H&K-a. Prema informacijama iz Heklera, puške su samo početak suradnje.
Nedavno je u Ministarstvu obrane na poziv ministra Rončevića bio njemački veleposlanik u Hrvatskoj. Rončević mu je iskazao želju Oružanih snaga da se oklopna vozila opreme za 20 do 25 bacača granasta GMG 40 mm. Cijena jednog bacača je oko 15.000 eura. No, H&K nije zainteresirasn jedino za prodaju oružja Hrvatskoj.
Suradnja s Hrvatskom
Prije nekoliko mjeseci izaslanstvo H&K-a je o zajedničkoj proizvodnji razgovoralo s čelnicima HS produkta u Karlovcu. U Karlovcu, naime, rade na razvoju jurišne puške VHS. Iako najave iz Karlovca tvrde da bi ispitivanja mogla biti završena u roku od tri godine, svjetska iskustva govore da je to praktički nemoguće. Sahlmann misli da je pokretanje istraživanja i proizvodnje za petnaestak tisuća pušaka kolike su potrebe Oružanih snaga nije isplativo. Primjerice, H&K je dosad prodao oko dva milijuna primjeraka puške G3.
Hrvatski problemi s G3
Pripadnici 350. vojno-obavještajne brigade koji se nalaze u Chancharanu u Afganistanu imali su problema s puškom G3. Kako se kvar nikako nije mogao otkloniti, u pomoć su priskočili litvanski vojnici. Ingo Sahlmann tvrdi kako nitko iz MORH-a nije kontaktirao H&K za pomoć. On tvrdi kako je tvrtka spremna uskočiti s potrebnom količinom pušaka i bez naknade.
 |
Nije u Heckler&Kochu sve uvijek bilo idealno. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća uprava tvornice dobila je narudžbu od njemačkog ministarstva obrane za razvoj puške koja bi koristila metak bez čahure.
Puška je nakon desetak godina napravljena i dobila je ime G11. Tvornica je u razvoj te puške utrošila astronomskih 80 milijuna tadašnjih maraka. No, na kraju se puška pokazala ekonomski neisplativa. Završetkom hladnog rata njemačka vojska više nije imala potrebe za njom, a zbog tehničkih problema dolazilo je do zapaljenja metaka u puški. Cijeli projekt je propao, a H&K se početkom 90-tih godina našao u velikim problemima koji su riješeni tek uz pomoć njemačke vlade, ali i razvojem nove serije pištolja USP koji je dizajniran za američku vojsku.
|
Pomoć vlade za spas H&K
|
Krešimir Žabec