Horoskopi, lončanice i lijep zimski dan

Prije mjesec dana imao sam rođendan. Većini ljudi koje znam, ta informacija je dovoljna da zaključe - ti si, dakle, jarac. Ne misle na rogatu i bradatu životinju s povremenim agresivnim ispadima (bar se nadam) nego na moj znak u horoskopu. To im dosta govori o meni - objašnjava moju tvrdoglavost (ja bih volio da je doživljavaju kao upornost), a kako je to zemljani znak - ta činjenica im objašnjava moju pedanteriju (temeljitost, ljudi, temeljitost) i moje nerazumijevanje za transcendentalno (a zašto ne racionalnost?).

Problem je što ja zapravo uopće ne vjerujem u horoskope (nije ni čudo, kad si jarac - reći će netko od njih). Mnogo je razloga zašto ne vjerujem u horoskope - a sjećam se i kad sam izgubio vjeru. Bio sam kao klinac na moru i jedna frendica je donijela neki ljetni časopis s upravo otkrivenim egipatskim, perzijskim ili tako nekim horoskopom, koji je bio zakon i sve joj je pogodio. Bila je neka formula u koju bi se ubacio dan i godina rođenja i dobio bi se odgovarajući znak - nije nam se dalo čitati formulu (more, sunce, frendovi i plaža nisu baš motivirajući faktor za proučavanje tamo nekih formuletina) nego smo svi napravili isti račun kao i ona. Svatko je čitao svoj znak i nismo se mogli načuditi... Sve, ali sve je bilo pogođeno. Nevjerojatno. A onda je frendica rekla - "Ah sranje! Zeznula sam formulu - zapravo smo svi pomaknuti za jedan znak." Nije baš čest slučaj da se u jednom trenutku, na jednom mjestu, cijela grupa ljudi iz totalnog vjerovanja u nešto, preobrati u potpune nevjernike.

Za mene je to tada bilo dovoljno da prestanem vjerovati u horoskope. No, kasnije sam se nekoliko puta pokolebao. To što jedan horoskop nije radio, ne znači da niti jedan ne radi. Ili da ne može postojati neki koji bi mogao raditi. Mnogi moji prijatelji su se tim, sasvim legitimnim zamjerkama, okomljavali na moju skeptičnu kategoričku tvrdnju - da je horoskop budalaština za naivne i da bi ljudima bilo pametnije, ako ih već zanimaju zvijezde, da čitaju, ne znam, "Čovjek i svemir" (ni hektolitri pive nisu uspjeli isprati štrebera iz mene), umjesto glupih horoskopa.

Bilo kako bilo, dosta dugo nisam razmišljao o tome. A onda mi je nešto ponovno vratilo pažnju na horoskope. Dobio sam dijete, sredinom jednog rujna, ima tome već osam godina. Koliko vas je pomislilo - djevica? I svi koji su ga upoznali kažu da je prava horoskopska djevica. Ma, tko je tu lud? OK, rekoh sebi, sad je osobno. I tako sam počeo proučavati horoskope. I ljude koji proučavaju horoskope. I ljude koji proučavaju ljude koji proučavaju... ma, kužite što hoću reći.

I evo što sam saznao. Kao prvo i prvo, horoskopi imaju svoju teorijsku osnovu u utjecaju planeta na trenutak našeg rođenja. Utjecaj se lako može provjeriti promatrajući horoskope blizanaca (ne, ne znaka), kao i drugih ljudi rođenih u isti dan i u isti sat: njihove osobine trebale bi biti identične. Dosta ljudi se bavilo tim istraživanjem i uspjeli su pokazati da - ništa od toga. Tko zna gradivo fizike za 1. srednje, može izračunati udaljenost putanje geostacionarnog satelita kao i gravitacijski utjecaj Marsa ili Saturna na nas. Praktično ga nema. Prema riječima Carla Sagana iz kultne serije "Cosmos" - istina je da je Mars jako velik i težak, ali je i jako jako daleko, a babica koja pomaže oko poroda je lagana, ali je jako jako blizu pa je njezin gravitacijski utjecaj otprilike jednak utjecaju Marsa. Nije jasno kakav bi taj drugi, mističniji, utjecaj trebao biti - niti je taj ikad igdje ne samo dokazan, nego ni imalo uvjerljivije pokazan. Nema. Nula bodova. Nažalost ništa.

Dobro, ne možemo isključiti da postoji neka dosad nepoznata sila koju mi ne možemo izmjeriti, ali ima utjecaj na nas, zar ne? Zapravo, to uopće nije točno. To je glavni mamac prodavača magle, poput onog genijalca koji je ravnateljici dvojbenih intelektualnih sposobnosti (ako ne i nešto gore) uvalio onu mambo-džambo ploču za 100 kila kuna od koje, između ostalog, rastu sise. Ako nešto ima utjecaj na nas, onda to možemo mjeriti - doista ne direktno (vrlo je malo stvari koje se u fizici mjere direktno), ali apsolutno možemo izmjeriti preko konkretnog utjecaja koji ima na nas. Primjerice, u slučaju ravnateljice, veličina košarice grudnjaka je mjerljiva veličina (stručno bi se to reklo - opservabla).

Prirodni sljedeći korak bio je da pokušam vidjeti postoji li nešto zajedničko onima koji dijele isti horoskopski znak. Ne ulazeći u neke egzotične horoskope, odlučio sam se držati ovog našeg. I naravno da je to netko već napravio - Richard Wiseman je analizirao osobine koje ljudi imaju i promatrao odgovaraju li one osobinama koje se pripisuju njihovim horoskopskim znakovima (dakle, tražio je korelaciju između njih). Potpuno neočekivano, barem za horoskopske skeptike, pronašao je da su karakteri ljudi u velikoj mjeri u skladu sa onim što bismo očekivali znajući njihove horoskopske znakove.

Taj rezultat izazvao veliku pažnju, no njegovo potpuno racionalno objašnjenje bilo je još interesantnije: pokazalo se da je razlog za tu korelaciju u nama samima. Naime, kad znamo nečiji horoskopski znak, skloni smo biti tolerantniji na nečije "loše" ponašanje ukoliko je u skladu s očekivanjem tog znaka. Dakle, odgoj - a ne genetika. A kako znamo da je baš to objašnjenje ispravno, a ne samo jedno od mogućih (to što je uvjerljivo ne znači automatski da nije i potpuno pogrešno)? Zapravo lako. A siguran sam da vam je već palo na pamet. Karakterne osobine ljudi koji su sudjelovali u istraživanju, a dio su kulture koja ima drugačije horoskope od nas (poput npr. Kineza), nisu pokazivali korelaciju s našim horoskopom. Još jedan lijepi primjer kad korelacija ne znači i uzročno-posljedičnu vezu.

Počeo sam čitati dnevne horoskope da nađem materijala za kritički osvrt i, zašto da se lažemo, pljuvačku kampanju koju sam ovako pravednički gnjevan krenuo započeti - kad mi je nešto privuklo pažnju. Pročitavši veći broj dnevnih horoskopa primijetio sam nešto. Već sam znao da se, poput onog egzotičnog horoskopa koji sam kao klinac čitao sa prijateljima na plaži, mogu primijeniti (ili ne primijeniti) na sve podjednako. U onom slučaju su osobine koje su pripisane određenim znakovima bile jednako primjenjive na sve ljude. I u ovom slučaju je vrlo slično, no (pre)poruke su mi bile vrlo zanimljive.

Ljudima se, naime, poručuje da se povremeno pripaze, da se povremeno opuste, da se otvore novim idejama, ili da nastave s onim što dobro rade. Poput vremenske prognoze - samo što za ovu nikad ne saznamo u potpunosti je li se ili nije ispunila - dnevni horoskopi nam daju osjećaj da ne smijemo svaki dan provoditi u istoj rutini (nekad nam treba kišobran, a nekad će biti sunčano i možemo planirati izlet, ili barem šetnju) i vraćaju nam jedan lijepi osjećaj kontrole nad svojim životom.

A ljudi vole imati kontrolu. Život je takav da ljudi zapravo imaju vrlo malo kontrole - ne samo nad drugima, već i nad vlastitim životom. Osjećaj da nemamo kontrolu je prilično loš osjećaj. I ne samo to. Prije više od trideset i pet godina znanstvenici na Harvardu su napravili istraživanje u kojem su pokazali da ljudi žive dulje ako imaju samo malo više kontrole, na što nas je moj omiljeni živući skeptik, Michael Shermer, podsjetio u svojoj kolumni u totalno cool časopisu Scientific American.

Naime, psihologinje Ellen J. Langer i Judith Rodin su u jednom staračkom domu podijelili lončanice i jedna grupa ljudi je dobila upute da se brine za njih (zalijeva ih, mijenja zemlju i što se već radi sa sobnim biljem). Druga grupa je imala iste biljke, ali je osoblje doma vodilo brigu o njima. Pokazalo se da su ljudi iz grupe koja se sama brinula za biljke živjeli značajno duže i zdravije od onih za čije se zelenilo brinulo osoblje. Fascinantno. I još nešto, nije uopće bitno ima li čovjek doista kontrolu, ili ne - dovoljno je da misli da ima, i pozitivni efekti se pojavljuju. Nevjerojatno. I dalekosežno.

Dakle, ako netko želi u horoskopu naći odgovor na neko ključno pitanje u životu: da li se udati, promijeniti posao, ili posjetiti liječnika - to bi moglo završiti jako loše. Bez šale, to bi moglo ispasti katastrofalno. No, ako netko čita horoskop da dobije osjećaj kontrole, da unese malo raznolikosti i slučajnosti u svoj život, u tome nema baš ništa loše. I zato ću malo stati, pomirisati zrak ispunjen laganim snijegom, upiti zrake zimskog sunca koje se povremeno pojavljuje i razmisliti što dugo nisam napravio. I napraviti to. Meni ne treba horoskop da mi kaže da mi je danas možda sretan dan. Ako na kraju ipak neće biti sretan, nema veze. Vjerojatno mi je samo bio loš horoskop. Hvala svima na čitanju!