Statistike kažu da su žene bez djece i životnog partnera sretnije, bogatije, društvenije i da dulje žive. Danas je svaka peta žena starija od 45 godina u Ujedinjenom Kraljevstvu bez djece, bilo zbog okolnosti ili zbog toga što je to njihov izbor, piše Daily Mail.
Mnogo je razloga zbog kojih žene odlučuju ne postati majke, a neki od njih su ekonomska ograničenja, teško je planirati obitelj ako unajmljuješ stan s jednom spavaćom sobom, činjenica da nisu upoznale pravog partnera, želja da se posvete karijeri ili putovanjima. Neke možda ne mogu imati djecu, a neke jednostavno ne vole djecu.
Childfree
Pojam „childfree“ („bez djece po izboru“) prvi se put pojavio kasnih šezdesetih, kada su žene počele imati kontrolu nad vlastitom plodnošću i kada je feminizam jačao (jedna se skupina zvala No Kidding!).
Danas, biti bez djece može biti znak hrabrosti, a ne nesreće. Feministice koje zagovaraju život bez djece, tzv. antinatalkinje, čak traže odštete jer ne koriste rodilišta, plaćeni dopust, obrazovanje, dječje naknade, parkirna mjesta za majke i bebe, a plaćaju naknade za to.
Međunarodni dan osoba bez djece obilježava se 1. kolovoza, premda mu svrha, kako se navodi, nije napadati majke, jer one ionako dovoljno pate. Ti aktivisti tvrde da su roditelji sebični, odani društvenim normama i bez mašte. Za žene bez djece također se vjeruje kako imaju bolji seksualni život.
„Ne mogu zamisliti da spavam s nekim čija odjeća na sebi ima ostatke dječjeg povraćanja, a jedina tema razgovora su nam prehrana i probava djece, školski izleti i slične stvari. Zar muškarcima stvarno može biti privlačna žena koja samo kuka, prigovara, moljaka i lebdi oko drugih, usisava, kupuje i kuha u beskrajnom, prenapučenom ciklusu svakodnevice?
Ne zlostavljam i ne povrjeđujem nikoga. Zapravo, naša odluka da se ne razmnožavamo poboljšava živote milijuna djece; jedno dijete na Zapadu troši trideset puta više resursa od afričkog djeteta, često rođenog ženi koja nema nikakvu kontrolu nad vlastitom plodnošću, ni mogućnost izbora“, rekla je Verena Brunschweiger, doktorica znanosti i autorica koja zbog svojih stavova često prima i prijetnje smrću.
U Japanu su superzvijezde i božanstva, a sada su prvi put progovorili o svom ljubavnom životu
Kolumnistica Liz Jones također nikada nije imala djecu, ali za sebe voli vjerovati kako je izvrsna teta koja obožava svog nećaka. Pokazala mu je prve filmove, kupila prvi Appleov laptop i prvi Xbox, a čak ga je povela i u Afriku na ronjenje.
„Gledam svoje nećakinje, koje su danas same majke i volim ih, ali ne mogu preuzeti nikakve zasluge za njihovu ljepotu. Rijetko ih viđam, a s nećakom sam potpuno izgubila kontakt i ta me bol fizički razdire. Njihovi su roditelji možda bili ljubomorni na moju velikodušnost, ili je možda teta jednostavno jedna obveza previše za današnje zauzete milenijalce i generaciju Z“, govori.
Nesvjesna odluka
Da nema djecu nikada nije bila njezina svjesna odluka, a kao i većina stvari u njezinu životu, jednostavno se dogodila. Smatra kako zapravo svakodnevna briga o domu i cjelodnevni umor nisu vrijedni čarobnih trenutaka s djecom.
„Ja sam najmlađa od sedmero djece i moja obitelj nije bila imućna. Otac je služio u vojsci, a majka je bila domaćica koja nikada nije vozila automobil ni otvorila bankovni račun.
Dok je tata bio požrtvovan hranitelj, kosio je travu, vozio nas u školu, popravljao stvari, uvijek stavljao mamu na prvo mjesto, gledala sam koliko je ona iscrpljena i obećala si da nikada neću proživljavati takvo ropstvo“, prisjeća se.
Njezine su se sestre igrale s lutkicama, a ona je sjedila na drvenom konjiću i zapanjeno promatrala svakodnevicu koja je polako ubijala njezinu majku. Ona je sate provodila kuhajući nedjeljni ručak koji bi završio svađom njezine braće i oca koji su na kraju ostavili pune tanjure netaknute hrane i brda neopranog suđa.
„Postala sam anoreksična s jedanaest godina. Ne znam jesam li htjela biti mršava poput Twiggy, koju sam gledala na maminim uzorcima za pletenje, ili sam jednostavno željela izbjeći da uopće postanem žena. Dječaci su mojim sestrama donijeli samo slomljena srca, a zatim pune pelene i hranjenje djece žlicom. U dvadesetima sam bila sramežljiva, što je pogoršavala i činjenica da sam bila nagluha; u tako bučnom kućanstvu to nitko nije primijetio, opasno mršava i bojala sam se muškaraca – menstruaciju sam dobila svega nekoliko puta, pa strah od slučajne trudnoće nije bio problem“, priznaje Jones.
Smatrala se previše neprivlačnom da bi imala dečka. Umjesto toga usredotočila se na karijeru, radila je za nedjeljne novine i iznimno se ponosila činjenicom da je zadnja izlazila iz ureda.
„Promatrala sam svoje kolegice koje bi svaki dan u vrijeme ručka trčale po namirnice, vraćale se s punim vrećicama koje bi slagale u uredski hladnjak, a ostatak dana provodile na telefonu s dadiljama ili muževima, vičući upute i jureći van točno u pet“, prisjeća se.
Veliki pritisak
Da nikada neće imati djecu shvatila je nakon operacije smanjenja grudi kojoj se morala podvrgnuti zato što su joj od steroida, koje su joj davali kako bi potaknuli apetit, one pretjerano narasle. Tada je imala 29 godina i doktor joj je objasnio da su joj morali premjestiti bradavice pa nikada neće moći dojiti. Nije ju bilo briga.
„Kad sam se udala u ranim četrdesetima, za znatno mlađeg muškarca, mislila sam da imamo savršen život. Moja prekrasna kuća, sportski automobil, glamurozan posao urednice s egzotičnim putovanjima i dizajnerskom odjećom. Išla sam na pilates, bila duhovita, zanimljiva i iskreno, vraški korisna u tome da tom lijenom gadu pomognem naći posao; i on je bio pisac, pa sam mu našla agenta“, nastavlja,
No nažalost, njezinom suprugu to nije bilo dovoljno, jedne je večeri prije spavanja izjavio nešto od čega joj se i dan-danas ledi krv u žilama. Rekao je kako on mora postati otac, a da mu ona to ne može omogućiti.
„Trebala sam shvatiti da je to samo izgovor za bijeg, a uostalom još smo uvijek koristili kondome. Naravno, kao i svaka žena koja pokušava zadržati muškarca, pomislila sam kako će sve biti u redu i kako možemo biti roditelji“, govori Jones.
Voljela je vjerovati kako to dijete ne bi naslijedilo njezinu tjelesnu dismorfiju, fobiju od hrane, a muž je ne bi ostavio. Pogledao bi to prekrasno biće koje su stvorili i bio zahvalan na daru koji mu je dala – daleko vrednijem od auta, Rolexa i ostalog.
„Duboko u sebi znala sam da ga ni to neće zadržati jer je već imao ljubavnice, pa sam stoga potajno ukrala uzorak njegove sperme iz iskorištenog kondoma. Nisam zatrudnjela jer sam tijelo uništila glađu i pretjeranim vježbanjem. Predložila sam posvajanje i neko smo vrijeme išli tim putem.
Ispunili smo beskrajne formulare, došli smo do faze da su socijalni radnici pregledali moju kuću, on nije financijski doprinosio, i ispitivali moje prijatelje“, priznaje.
Svidio joj se altruistički aspekt posvajanja, a oduševljavala ju je ideja djeteta tamnije puti koje ona ne bi rodila i tako uništila svoje tijelo. Čak je predložila i da usvoje dijete s invaliditetom, ali njezini razlozi za postajanje majkom bili su pogrešni.
„Kada počnu stvarni napori i problemi, uživanje u zadovoljstvu da ne povećavam broj ljudi na planeti i igram se bijelog spasitelja neće biti dovoljni. Tada sam već radila po četrnaest sati dnevno u jutarnjem tabloidu. Jedne sam večeri, oko pola devet, nazvala kući i rekla da umirem od gladi, a muž mi je prigovorio kako neću moći toliko raditi jednom kada dijete stigne“, prisjeća se kolumnistica.
Najgori mogući razlog
Znala je da se suprug nikada neće truditi, a da ona isto tako nikada neće popustiti jer joj svaka rutina brzo dosadi. Jednom ju je posjetila prijateljica koja je toliko bila opsjednuta svojim sinom da je sa sobom donijela njegove plišane igračke i dekicu. Nije imala pojma tko je Hillary Clinton, a nije imala niti jednu priču nevezanu uz dijete.
"Znam da nije lijepo omalovažavati majke, ali one nemaju nikakvih problema s omalovažavanjem mene. Ponekad bi me i na poslu preskočili zbog toga što nemam djecu – željela sam izvještavati o strašnoj tragediji u Dunblaneu 1996., kad sam imala 37 godina, ali me urednik odbio jer ne mogu zamisliti kako je to izgubiti vlastito dijete“, govori.
No život bez djece joj je išao u prilog, a sada joj je ideja da dijete može učvrstiti brak smiješna. Od pomisli da mora ostati u kontaktu s bivšim suprugom zbog rođendana, matura i vjenčanja postane joj muka u želucu.
„Moj posljednji dečko proveo je Božić sa svojom bivšom suprugom i njihovom malom kćeri, koje žive u inozemstvu, i mrzio je svaku sekundu. Na fotografiji snimljenoj na London Eyeu izgleda kao da ga vode pred streljački vod. Žalio se da će mu trebati tri dana da se oporavi“, govori.
Majke ju često pitaju ne boji li se tko će se za nju brinuti u starosti, a smatra da je to najgori mogući razlog za imati djecu. Istraživanja pokazuju da stariji ljudi bez djece i unuka nisu usamljeniji od svojih vršnjaka koji imaju obitelj.
„Voljela bih provoditi ljeta u vili, uz stol ispod pergole, dok se djeca razigrano motaju unaokolo. Voljela bih prenijeti svoje strasti; konje, pse, putovanja, knjige, modu i film na nekoga. Voljela bih ostaviti za sobom neku „mini-ja“, nekoga tko bi se ponekad sjetio mene, čak i u vlastitoj starosti, ali zapravo, ono što će se dogoditi jest da ću jednostavno nestati, zauvijek“, govori.
Ona na prvom mjestu
Već je organizirala vlastito kremiranje, bez pogreba jer sumnja da bi itko došao. Izvrsna je „mama“ mnogim životinjama, pa zna da u sebi ima kapacitet za strpljenje, ljubav i naporan rad.
„Voljela bih svijetu iza sebe ostaviti nekoga dobrog; veterinara, liječnika, medicinsku sestru, ali nema jamstva da će djeca ispasti onako kako želite, niti da će vas uopće voljeti“, priznaje.
Jedna statistika pokazuje da su žene u šezdesetima koje nisu imale djecu zdravije. Drugo pak istraživanje temeljeno na američkom popisu stanovništva pokazalo je da su žene bez biološke djece u boljem fizičkom i financijskom zdravlju. Ja imam ravan trbuh, bez ijedne proširene vene i raspoloživ dohodak koji mogu trošiti na sebe", izjavila je.
„Moja majka, naprotiv, izgubila je karijeru balerine, kao i sve zube, bila je prikovana artritisom i kronično iscrpljena. Brinula se za nas i za novac od trenutka kad smo se rodili. Bila sam zaprepaštena kad sam svoju sestru, majku jednog djeteta, odvela u Babington House u Somersetu na opuštajući vikend i ona mi je rekla da nikada nije bila ni na čišćenju lica niti na masaži jer nema ni vremena ni novca“, rekla je zaprepašteno.
Na kraju se zapitala kakve to stvari ljudi uče svoju djecu; da žene moraju biti mučene ili da su one koje su se ipak odlučile na samostalan život površne i neispunjene. Ono što je ona učinila jest stavila sebe na prvo mjesto, a smatra da to nije zločin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....