Hrvatska je 18. lipnja zapravo ušla u Europsku uniju. Naime, odluka EU kojom se Hrvatskoj, uz dodjelu statusa kandidata, određuje i razmjerno točan datum početka pregovora o punopravnom članstvu, faktički znači siguran ulazak u Europsku uniju, jer ni jedna zemlja koja je počela pregovore o članstvu nije ostala izvan Europske unije.
Definiranjem datuma pregovora, Hrvatska je izbjegla turski sindrom, kojega su se i u hrvatskoj diplomaciji i u sadašnjoj hrvatskoj oporbi iznimno plašili.
Naime, kad sam prošlih tjedana razgovarao s ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom i sa sadašnjim šefom opozicije, bivšim premijerom Ivicom Račanom, obojica su s velikom dozom nervoze i opreza govorili o turskom slučaju i eventualnom lošem utjecaju turskoga slučaja na hrvatske europske ambicije.
Turska je, naime, dobila status kandidata za Europsku uniju 1999., a kandidirala se za članstvo još davne 1987., no EU do sada nije odlučio otvoriti pregovore s Turskom, što zbog nedemokratičnosti turskog unutarnjeg uređenja, što zbog golemih problema koje bi Europskoj uniji donijelo priključenje razmjerno siromašne zemlje koja ima sedamdeset milijuna stanovnika, od kojih su mnogi željni posla na Zapadu.
Ivica Račan bio je uvjeren da je turski sindrom težak ograničavajući faktor za Hrvatsku, jer Bruxelles, kaže Račan, ne može tek tako primiti Hrvatsku i ostaviti veliku Tursku u čekaonici.
Žužul je, pak, još 1. svibnja u Dublinu, kada smo se sreli na svečanosti u povodu velikog proširenja Unije, decidirano rekao kako je glavni zadatak hrvatske diplomacije da izbjegne ponavljanje turske matrice, a da je dobivanje datuma pregovora zasad u drugom planu.
I Račan i Žužul bili su, srećom, neopravdano skeptični. Hrvatska je, dakle, uz status zemlje kandidata dobila i datum pregovora, što, ponavljamo, predstavlja čvrsto jamstvo za ulazak u Uniju i za trajni izlazak iz političko-sigurnosnog konteksta bivše Jugoslavije.
Određivanje datuma pregovora najveći je i ujedno gotovo neočekivani uspjeh vlade Ive Sanadera. Naime, kada su Sanader i Žužul početkom ove godine krenuli s nizom svojih europskih turneja, ni oni sami, unatoč svom Sanaderovom, što profesionalnom, što karakternom optimizmu, nisu očekivali da će Hrvatska već početkom iduće godine otvoriti pregovore s Unijom o punopravnom članstvu.
Razvoj situacije preokrenuo se u našu korist tek nakon pozitivnog avisa Europske komisije o hrvatskoj kandidaturi, koji je predstavljao značajan uspjeh i Račanove vlade, poslije kojeg je bivši premijer izjavio da se novoj vladi trebaju odati priznanja za nove eventualne uspjehe nakon avisa - dakle, za dobivanje statusa kandidata i određivanje datuma pregovora.
Drugi ključni element za vrlo brzo hrvatsko približavanje Uniji bio je kopernikanski obrat u stavu Haaškog suda, osobito glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte prema hrvatskoj suradnji sa Sudom.
Carla Del Ponte svojim je posljednjim izvješćima, u kojima je gotovo bezuvjetno hvalila odnos Zagreba i Haaga, postala, kao što smo već bili napisali, jedna od glavnih promicateljica hrvatskih europskih ambicija.
Nakon njezinih izjava u korist Hrvatske, i svi oni u EU, koji su i danas skeptični prema korisnosti hrvatskoga brzog priključenja Uniji, ostali su bez formalnih argumenata da ospore našu kandidaturu. I tako su stvoreni uvjeti, uz onaj glavni, dubinski politički razlog - riječ je o tome da je Hrvatska glavni čimbenik stabilnosti i demokracije na prostorima bivše Jugoslavije - da naša zemlja u vrlo kratkom roku počne proces pridruživanja Uniji, koji neizbježno vodi do punopravnoga članstva.
- Prekretnica u našem statusu, uz ispunjavanje svih političkih uvjeta, dakle suradnje s Haagom i uspostavljanja odličnih odnosa s hrvatskim Srbima, nastupila je, prema riječima Chrisa Pattena, poslije govora što sam ga u travnju održao pred Vijećem Europe u Strasbourgu - rekao mi je jučer oko dva popodne premijer Sanader, s kojim sam telefonski razgovarao dok je on u izvrsnom hotelu Conrad ručao s hrvatskim izvjestiteljima iz Bruxellesa.
- Dakle - nastavio je Sanader - jasno je da smo mi prvo morali ispuniti kopenhagenske, političke kriterije za ulazak u Uniju, koji obuhvaćaju suradnju s Haagom, rješavanje pitanja izbjeglica, ali i reformu pravosuđa. Ovdje želim naglasiti kako su prvi koraci u reformi pravosuđa vrlo dobro primljeni u mjerodavnim tijelima Unije. No, mi smo, uza sve to, morali pokazati našu vjerodostojnost i spremnost da pomognemo Uniji, koliko to jedna mala zemlja može učiniti. Sve smo morali uvjeriti da smo vjerodostojni, a ne da smo troublemakeri. U jednom nam je trenutku to uspjelo i ovo što se sada događa jest nagrada za vjerodostojnost i konstruktivnost hrvatske politike prema Uniji - smatra premijer.
Na moje pitanje jesu li za pozitivan ishod hrvatske molbe za članstvo presudan utjecaj imali naši tradicionalni saveznici, Njemačka i Austrija, Sanader je odgovorio: - Naravno da su Njemačka i Austriji i njihovi premijeri Schröder i Schüssel odigrali golemu ulogu. No, ja bih posebno želio istaknuti irskog premijera Bertieja Aherna. Ahern mi je još prije godinu dana, dakle prije izbora u Hrvatskoj i prije dolaska HDZ-a na vlast, obećao da će za vrijeme irskog predsjedavanja Unijom učiniti sve da ubrza naše pridruživanje. Ahern je obećanje ispunio, na čemu sam mu iznimno zahvalan. Konkretno, kada je u protekla dva mjeseca obilazio sve glavne gradove Europske unije, lobirajući za suglasnost oko Ustava EU, Ahern je doslovno kod svakog od svojih sugovornika, šefova država EU, zagovarao i hrvatsku kandidaturu. Taj je čovjek za nas odradio golem posao. Osim Aherna, želim spomenuti i potporu Francuske, Španjolske, Italije te, što je vjerojatno bilo neočekivano, i Velike Britanije. Uza sve to, mislim da smo uspjeli uspostaviti dobre odnose s deset novih članica EU, koje također podržavaju hrvatsku ambiciju da što prije postanemo punopravna članica - rekao je hrvatski premijer.
Sanader je sve do početka summita EU u Bruxellesu intenzivno lobirao, kako bi se uvjerio da će Hrvatska, uz status kandidata, dobiti i datum početka pregovora. Naime, u srijedu i četvrtak ovoga tjedna hrvatski je premijer osobno razgovarao s jedanaest premijera zemalja članica Unije, koji su mu obećali potporu.
Usprkos velikom uspjehu koji je Hrvatska postigla u Bruxellesu, Ivo Sanader uopće ne želi špekulirati o godini ulaska u punopravno članstvo: - Ja bih, naravno, htio da to bude što prije, dakle, 2007. No, jamčim da HDZ i ja našu sljedeću predizbornu kampanju, dakle kampanju za parlamentarne izbore 2007. godine, nećemo vezati uz datum ulaska Hrvatske u Uniju. Ostavimo taj datum zasad otvorenim.
Veleposlanik jedne vrlo bogate zapadnoeuropske zemlje, s kojim sam razgovarao dva dana prije najnovije odluke EU o Hrvatskoj, u svojoj je analizi hrvatskih šansi za brzi formalni ulazak u Uniju bio nešto optimističniji od hrvatskoga premijera: - Mislim da imate određene šanse da 2007. uđete u Uniju, a u najgorem slučaju 2008. bi vam trebala biti zajamčena. Radi se o sljedećem: postoji ozbiljna vjerojatnost da Rumunjska do početka 2007., kada bi Rumunjska i Bugarska trebale ući u Uniju, neće ispuniti sve potrebne uvjete, da, naprosto, neće moći uspješno završiti pregovore s Unijom. Bude li to tako, pojavit će se politički pritisak da i Bugarska odgodi učlanjenje za 2008. U tom slučaju vi ulazite 2008. skupa s Bugarskom i Rumunjskom. Ako se, pak, Rumunjska uspije kvalificirati za 2007., vi teško da možete kasniti više od godinu dana. Postoji, naravno, i treća, posve politička opcija. Ako, naime, važne zemlje u Uniji procijene da bi, u interesu političke stabilnosti, trebalo podržati sadašnju hrvatsku vladu, nije nemoguće da i vi uđete 2007. Svakome je jasno kako bi to bio strahovito jak politički argument za Sanadera uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 2007. godine - smatra moj sugovornik.
Bilo da je riječ o 2007. ili 2008., Hrvatska će u vrlo skorom razdoblju postati punopravna članica Europske unije, što doista jest golem uspjeh za državu, na sprovod čijega prvog predsjednika prije samo tri i pol godine nije želio doći ni jedan važan europski političar.
Odluka Europske unije o Hrvatskoj, donesena 18. lipnja, ima uistinu povijesno značenje. Tom se odlukom, koja prejudicira punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, bitno određuje i mijenja politički, gospodarski i društveni položaj Hrvatske barem za nekoliko idućih desetljeća.
Davor Butković
Definiranjem datuma pregovora, Hrvatska je izbjegla turski sindrom, kojega su se i u hrvatskoj diplomaciji i u sadašnjoj hrvatskoj oporbi iznimno plašili.
Naime, kad sam prošlih tjedana razgovarao s ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom i sa sadašnjim šefom opozicije, bivšim premijerom Ivicom Račanom, obojica su s velikom dozom nervoze i opreza govorili o turskom slučaju i eventualnom lošem utjecaju turskoga slučaja na hrvatske europske ambicije.
Turska je, naime, dobila status kandidata za Europsku uniju 1999., a kandidirala se za članstvo još davne 1987., no EU do sada nije odlučio otvoriti pregovore s Turskom, što zbog nedemokratičnosti turskog unutarnjeg uređenja, što zbog golemih problema koje bi Europskoj uniji donijelo priključenje razmjerno siromašne zemlje koja ima sedamdeset milijuna stanovnika, od kojih su mnogi željni posla na Zapadu.
Ivica Račan bio je uvjeren da je turski sindrom težak ograničavajući faktor za Hrvatsku, jer Bruxelles, kaže Račan, ne može tek tako primiti Hrvatsku i ostaviti veliku Tursku u čekaonici.
Žužul je, pak, još 1. svibnja u Dublinu, kada smo se sreli na svečanosti u povodu velikog proširenja Unije, decidirano rekao kako je glavni zadatak hrvatske diplomacije da izbjegne ponavljanje turske matrice, a da je dobivanje datuma pregovora zasad u drugom planu.
I Račan i Žužul bili su, srećom, neopravdano skeptični. Hrvatska je, dakle, uz status zemlje kandidata dobila i datum pregovora, što, ponavljamo, predstavlja čvrsto jamstvo za ulazak u Uniju i za trajni izlazak iz političko-sigurnosnog konteksta bivše Jugoslavije.
Određivanje datuma pregovora najveći je i ujedno gotovo neočekivani uspjeh vlade Ive Sanadera. Naime, kada su Sanader i Žužul početkom ove godine krenuli s nizom svojih europskih turneja, ni oni sami, unatoč svom Sanaderovom, što profesionalnom, što karakternom optimizmu, nisu očekivali da će Hrvatska već početkom iduće godine otvoriti pregovore s Unijom o punopravnom članstvu.
Razvoj situacije preokrenuo se u našu korist tek nakon pozitivnog avisa Europske komisije o hrvatskoj kandidaturi, koji je predstavljao značajan uspjeh i Račanove vlade, poslije kojeg je bivši premijer izjavio da se novoj vladi trebaju odati priznanja za nove eventualne uspjehe nakon avisa - dakle, za dobivanje statusa kandidata i određivanje datuma pregovora.
Drugi ključni element za vrlo brzo hrvatsko približavanje Uniji bio je kopernikanski obrat u stavu Haaškog suda, osobito glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte prema hrvatskoj suradnji sa Sudom.
Carla Del Ponte svojim je posljednjim izvješćima, u kojima je gotovo bezuvjetno hvalila odnos Zagreba i Haaga, postala, kao što smo već bili napisali, jedna od glavnih promicateljica hrvatskih europskih ambicija.
Nakon njezinih izjava u korist Hrvatske, i svi oni u EU, koji su i danas skeptični prema korisnosti hrvatskoga brzog priključenja Uniji, ostali su bez formalnih argumenata da ospore našu kandidaturu. I tako su stvoreni uvjeti, uz onaj glavni, dubinski politički razlog - riječ je o tome da je Hrvatska glavni čimbenik stabilnosti i demokracije na prostorima bivše Jugoslavije - da naša zemlja u vrlo kratkom roku počne proces pridruživanja Uniji, koji neizbježno vodi do punopravnoga članstva.
- Prekretnica u našem statusu, uz ispunjavanje svih političkih uvjeta, dakle suradnje s Haagom i uspostavljanja odličnih odnosa s hrvatskim Srbima, nastupila je, prema riječima Chrisa Pattena, poslije govora što sam ga u travnju održao pred Vijećem Europe u Strasbourgu - rekao mi je jučer oko dva popodne premijer Sanader, s kojim sam telefonski razgovarao dok je on u izvrsnom hotelu Conrad ručao s hrvatskim izvjestiteljima iz Bruxellesa.
- Dakle - nastavio je Sanader - jasno je da smo mi prvo morali ispuniti kopenhagenske, političke kriterije za ulazak u Uniju, koji obuhvaćaju suradnju s Haagom, rješavanje pitanja izbjeglica, ali i reformu pravosuđa. Ovdje želim naglasiti kako su prvi koraci u reformi pravosuđa vrlo dobro primljeni u mjerodavnim tijelima Unije. No, mi smo, uza sve to, morali pokazati našu vjerodostojnost i spremnost da pomognemo Uniji, koliko to jedna mala zemlja može učiniti. Sve smo morali uvjeriti da smo vjerodostojni, a ne da smo troublemakeri. U jednom nam je trenutku to uspjelo i ovo što se sada događa jest nagrada za vjerodostojnost i konstruktivnost hrvatske politike prema Uniji - smatra premijer.
Na moje pitanje jesu li za pozitivan ishod hrvatske molbe za članstvo presudan utjecaj imali naši tradicionalni saveznici, Njemačka i Austrija, Sanader je odgovorio: - Naravno da su Njemačka i Austriji i njihovi premijeri Schröder i Schüssel odigrali golemu ulogu. No, ja bih posebno želio istaknuti irskog premijera Bertieja Aherna. Ahern mi je još prije godinu dana, dakle prije izbora u Hrvatskoj i prije dolaska HDZ-a na vlast, obećao da će za vrijeme irskog predsjedavanja Unijom učiniti sve da ubrza naše pridruživanje. Ahern je obećanje ispunio, na čemu sam mu iznimno zahvalan. Konkretno, kada je u protekla dva mjeseca obilazio sve glavne gradove Europske unije, lobirajući za suglasnost oko Ustava EU, Ahern je doslovno kod svakog od svojih sugovornika, šefova država EU, zagovarao i hrvatsku kandidaturu. Taj je čovjek za nas odradio golem posao. Osim Aherna, želim spomenuti i potporu Francuske, Španjolske, Italije te, što je vjerojatno bilo neočekivano, i Velike Britanije. Uza sve to, mislim da smo uspjeli uspostaviti dobre odnose s deset novih članica EU, koje također podržavaju hrvatsku ambiciju da što prije postanemo punopravna članica - rekao je hrvatski premijer.
Sanader je sve do početka summita EU u Bruxellesu intenzivno lobirao, kako bi se uvjerio da će Hrvatska, uz status kandidata, dobiti i datum početka pregovora. Naime, u srijedu i četvrtak ovoga tjedna hrvatski je premijer osobno razgovarao s jedanaest premijera zemalja članica Unije, koji su mu obećali potporu.
Usprkos velikom uspjehu koji je Hrvatska postigla u Bruxellesu, Ivo Sanader uopće ne želi špekulirati o godini ulaska u punopravno članstvo: - Ja bih, naravno, htio da to bude što prije, dakle, 2007. No, jamčim da HDZ i ja našu sljedeću predizbornu kampanju, dakle kampanju za parlamentarne izbore 2007. godine, nećemo vezati uz datum ulaska Hrvatske u Uniju. Ostavimo taj datum zasad otvorenim.
Veleposlanik jedne vrlo bogate zapadnoeuropske zemlje, s kojim sam razgovarao dva dana prije najnovije odluke EU o Hrvatskoj, u svojoj je analizi hrvatskih šansi za brzi formalni ulazak u Uniju bio nešto optimističniji od hrvatskoga premijera: - Mislim da imate određene šanse da 2007. uđete u Uniju, a u najgorem slučaju 2008. bi vam trebala biti zajamčena. Radi se o sljedećem: postoji ozbiljna vjerojatnost da Rumunjska do početka 2007., kada bi Rumunjska i Bugarska trebale ući u Uniju, neće ispuniti sve potrebne uvjete, da, naprosto, neće moći uspješno završiti pregovore s Unijom. Bude li to tako, pojavit će se politički pritisak da i Bugarska odgodi učlanjenje za 2008. U tom slučaju vi ulazite 2008. skupa s Bugarskom i Rumunjskom. Ako se, pak, Rumunjska uspije kvalificirati za 2007., vi teško da možete kasniti više od godinu dana. Postoji, naravno, i treća, posve politička opcija. Ako, naime, važne zemlje u Uniji procijene da bi, u interesu političke stabilnosti, trebalo podržati sadašnju hrvatsku vladu, nije nemoguće da i vi uđete 2007. Svakome je jasno kako bi to bio strahovito jak politički argument za Sanadera uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 2007. godine - smatra moj sugovornik.
Bilo da je riječ o 2007. ili 2008., Hrvatska će u vrlo skorom razdoblju postati punopravna članica Europske unije, što doista jest golem uspjeh za državu, na sprovod čijega prvog predsjednika prije samo tri i pol godine nije želio doći ni jedan važan europski političar.
Odluka Europske unije o Hrvatskoj, donesena 18. lipnja, ima uistinu povijesno značenje. Tom se odlukom, koja prejudicira punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, bitno određuje i mijenja politički, gospodarski i društveni položaj Hrvatske barem za nekoliko idućih desetljeća.
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....