Gotovo je nezamislivo vidjeti slavnog kantautora
Ibricu Jusića na pozornici bez njegova vjernog "kompanjona"
Arčija koji svoga raspjevanog gazdu vjerno prati već 13 godina. Sada već slabašni i umorni "starac" sa svojim gazdom Ibricom od malih nogu dijeli kilometre, pozornice, hotelske sobe, slavu i život.
Škotski ovčar u Jusićev je život ušao nakon što su kroz njega prošli i trajno ostavili traga belgijski ovčar Vagabondo i mješanac newfoundlanda i škotskog ovčara Oskar. Sva trojica su od malih nogu simpatično prihvatila ulogu "psa sa scene" pa su tako s gazdom nastupali diljem svijeta, popevši se uz njega s prvom pjesmom na pozornicu i napustivši je nakon posljednje. Vagabondo je u glazbenikov život ušao prvi i to davne 1971. godine kada ga je Ibrica doveo iz Francuske.
- Tada je najvjerojatnije bio prvi belgijski ovčar na Balkanu pa su svi mislili da je mješanac vuka i lisice. Od malih nogu je bio uz mene i odmah se naviknuo na pozornicu. Oni koji to ne razumiju, reći će da sam lud, ali Vagabondo i Oskar su mi bili najbolji prijatelji, kao što je to danas Arči. On je moj psihoterapeut i u nekim teškim trenucima pravi melem. Ovako se dobro držim zahvaljujući njemu, iako sam i sam u "debelim" godinama - priča Ibrica o svom 13,5 godina starom ljubimcu.
Zbog Arčibalda se slavni kantautor okrenuo zdravoj prehrani pa tako za sebe i svoga dlakavog prijatelja svakodnevno kuha povrće koje obojica obožavaju jesti.
- Tek sam s Arčijem shvatio što znači imati nekog bolesnog pored sebe. Njemu je prije osam godina dijagnosticirana bolest štitnjače zbog koje je izgubio veliki dio krzna. Tada smo odlučili preći na povrće pa mu redovito kuham blitvu i špinat koje potom začinim s malo maslinova ulja. Za samo nekoliko mjeseci sva dlaka mu se oporavila, kao da se nikada ništa nije dogodilo. Danas, čim vidi da uzimam škare, kako bi mu izrezao blitvu na komadiće, skače od sreće kao da mu pripremam najslasniji odrezak - otkriva glazbenik dok mu se pod nogama odmara vremešni Arči koji se, iako na skliskom mramornom podu nesigurno puže, na livadi ponovno pretvara u zaigranog i energičnog psa.
Naime, nerazdvojni dvojac redoviti je posjetitelj parkova gdje i danas, kada starog "Škota" redovito "zašteka" kičma i osjeća se nesigurno na nogama, obuzme neviđena sreća, pa zaboravi na bol trčeći za štapom i lajući od zadovoljstva.
- Jedan drugoga držimo u dobroj formi. Uvijek se igramo, zafrkavamo, lovimo loptice i štapove. Kada nekamo putujemo, svako malo stanemo i protegnemo noge, a često se i poigramo. Ma, odlično se on drži, samo ga kičma muči, a ni sluh i vid ga baš najbolje ne služe - priča Ibrica.
Nakon Vagabonda, a prije Arčija, glazbenikov vjerni prijatelj 11 godina bio je Oskar - mješanac newfoundlanda i škotskog ovčara uz kojeg se veže jedna zanimljiva priča.
- Vraćao sam se iz Francuske 1985. godine i na putu za Zagreb stao sam u Ljubljani gdje sam na ulici ugledao predivnog mladog psa kako trči gore-dolje. Odmah se priljepio uz mene pa smo zajedno obišli grad ne bi li netko naišao. Odlučio sam ga povesti sa sobom u Zagreb, a za mjesec dana sam ga ponovno doveo ne bi li ga netko prepoznao, ali opet ništa. Dvije godine kasnije Oskar i ja gostovali smo na slovenskoj televiziji, a nakon emisije pojavili su se njegovi vlasnici koji su ga prepoznali na televiziji. Sa sobom su ponijeli i njegovu sliku iz mladih dana i to je doista bio on. Iako mi se srce paralo, bio sam ga spreman vratiti, ali na kraju su mi dopustili da ga zadržim iako im je jako nedostajao. Znali su da je u dobrim rukama, a dvije godine kasnije poklonio sam im Oskarovo dijete - sjeća se s nostalgijom.
Njega je Ibrica samo nekoliko tjedana nakon početnoga zajedničkog života "bacio u vatru", odnosno na pozornicu gdje se, kao i svoj prethodnik, ali i nasljednjik, savršeno snašao. Oskar je tako nastavio tradiciju koju je započeo Vagabondo, danas je nastavlja Arči, a nakon njega, jednog dana, ta će čast pripasti nekoj maloj prinovi u glazbenikovu životu.
- Ljudi često nakon gubitka psa kažu "nikad više", ne želeći se ponovno toliko vezati za ljubimca. Smatram da je najbolji način odmah u svoj život primiti novo biće, koje će vam pomoći da lakše prebrodite gubitak, ali i da se na ljepši način sjećate svog prijatelja - zaključuje Ibrica.
Poznati kantautor, koji se ove godine na Dori natječe s pjesmom "Iskoči sa mnom iz jurećeg vlaka", posljednjih dana "muku muči" s hotelom Kvarner u Opatiji gdje se tradicionalno održava hrvatsko natjecanje za pjesmu Eurovizije. Naime, njegova "bolja polovica", kaže Ibrica, ove godine nije dobrodošla u hotelu u kojem gostuje posljednjih 35 godina, i to uvijek u društvu psa.
- Otkako je došla nova uprava psi ne smiju u hotel. Već su me i prošle godine počeli gnjaviti, ali je bilo prekasno jer smo se Arči i ja već smjestili. No, ove godine su odlučili reagirati na vrijeme i obavijestili su me da sa psom ne mogu u hotel. Jako sam ljut, revoltiran i razočaran. Nakon toliko godina vjernosti tom hotelu, oni su se ponijeli na najgori mogući način. Zato Arči ovaj put neće sa mnom ni na pozornicu, a ja pripremam jedno iznenađenje kojim želim skrenuti pozornost na tu nepravdu. Pa svugdje u svijetu psi smiju u hotel, a mi ovdje očito njegujemo samo "tajkunski turizam" - razočarano priča pjevač.
Vanja Došen
Škotski ovčar u Jusićev je život ušao nakon što su kroz njega prošli i trajno ostavili traga belgijski ovčar Vagabondo i mješanac newfoundlanda i škotskog ovčara Oskar. Sva trojica su od malih nogu simpatično prihvatila ulogu "psa sa scene" pa su tako s gazdom nastupali diljem svijeta, popevši se uz njega s prvom pjesmom na pozornicu i napustivši je nakon posljednje. Vagabondo je u glazbenikov život ušao prvi i to davne 1971. godine kada ga je Ibrica doveo iz Francuske.
- Tada je najvjerojatnije bio prvi belgijski ovčar na Balkanu pa su svi mislili da je mješanac vuka i lisice. Od malih nogu je bio uz mene i odmah se naviknuo na pozornicu. Oni koji to ne razumiju, reći će da sam lud, ali Vagabondo i Oskar su mi bili najbolji prijatelji, kao što je to danas Arči. On je moj psihoterapeut i u nekim teškim trenucima pravi melem. Ovako se dobro držim zahvaljujući njemu, iako sam i sam u "debelim" godinama - priča Ibrica o svom 13,5 godina starom ljubimcu.
Zbog Arčibalda se slavni kantautor okrenuo zdravoj prehrani pa tako za sebe i svoga dlakavog prijatelja svakodnevno kuha povrće koje obojica obožavaju jesti.
- Tek sam s Arčijem shvatio što znači imati nekog bolesnog pored sebe. Njemu je prije osam godina dijagnosticirana bolest štitnjače zbog koje je izgubio veliki dio krzna. Tada smo odlučili preći na povrće pa mu redovito kuham blitvu i špinat koje potom začinim s malo maslinova ulja. Za samo nekoliko mjeseci sva dlaka mu se oporavila, kao da se nikada ništa nije dogodilo. Danas, čim vidi da uzimam škare, kako bi mu izrezao blitvu na komadiće, skače od sreće kao da mu pripremam najslasniji odrezak - otkriva glazbenik dok mu se pod nogama odmara vremešni Arči koji se, iako na skliskom mramornom podu nesigurno puže, na livadi ponovno pretvara u zaigranog i energičnog psa.
Naime, nerazdvojni dvojac redoviti je posjetitelj parkova gdje i danas, kada starog "Škota" redovito "zašteka" kičma i osjeća se nesigurno na nogama, obuzme neviđena sreća, pa zaboravi na bol trčeći za štapom i lajući od zadovoljstva.
- Jedan drugoga držimo u dobroj formi. Uvijek se igramo, zafrkavamo, lovimo loptice i štapove. Kada nekamo putujemo, svako malo stanemo i protegnemo noge, a često se i poigramo. Ma, odlično se on drži, samo ga kičma muči, a ni sluh i vid ga baš najbolje ne služe - priča Ibrica.
Nakon Vagabonda, a prije Arčija, glazbenikov vjerni prijatelj 11 godina bio je Oskar - mješanac newfoundlanda i škotskog ovčara uz kojeg se veže jedna zanimljiva priča.
- Vraćao sam se iz Francuske 1985. godine i na putu za Zagreb stao sam u Ljubljani gdje sam na ulici ugledao predivnog mladog psa kako trči gore-dolje. Odmah se priljepio uz mene pa smo zajedno obišli grad ne bi li netko naišao. Odlučio sam ga povesti sa sobom u Zagreb, a za mjesec dana sam ga ponovno doveo ne bi li ga netko prepoznao, ali opet ništa. Dvije godine kasnije Oskar i ja gostovali smo na slovenskoj televiziji, a nakon emisije pojavili su se njegovi vlasnici koji su ga prepoznali na televiziji. Sa sobom su ponijeli i njegovu sliku iz mladih dana i to je doista bio on. Iako mi se srce paralo, bio sam ga spreman vratiti, ali na kraju su mi dopustili da ga zadržim iako im je jako nedostajao. Znali su da je u dobrim rukama, a dvije godine kasnije poklonio sam im Oskarovo dijete - sjeća se s nostalgijom.
Njega je Ibrica samo nekoliko tjedana nakon početnoga zajedničkog života "bacio u vatru", odnosno na pozornicu gdje se, kao i svoj prethodnik, ali i nasljednjik, savršeno snašao. Oskar je tako nastavio tradiciju koju je započeo Vagabondo, danas je nastavlja Arči, a nakon njega, jednog dana, ta će čast pripasti nekoj maloj prinovi u glazbenikovu životu.
- Ljudi često nakon gubitka psa kažu "nikad više", ne želeći se ponovno toliko vezati za ljubimca. Smatram da je najbolji način odmah u svoj život primiti novo biće, koje će vam pomoći da lakše prebrodite gubitak, ali i da se na ljepši način sjećate svog prijatelja - zaključuje Ibrica.
Poznati kantautor, koji se ove godine na Dori natječe s pjesmom "Iskoči sa mnom iz jurećeg vlaka", posljednjih dana "muku muči" s hotelom Kvarner u Opatiji gdje se tradicionalno održava hrvatsko natjecanje za pjesmu Eurovizije. Naime, njegova "bolja polovica", kaže Ibrica, ove godine nije dobrodošla u hotelu u kojem gostuje posljednjih 35 godina, i to uvijek u društvu psa.
- Otkako je došla nova uprava psi ne smiju u hotel. Već su me i prošle godine počeli gnjaviti, ali je bilo prekasno jer smo se Arči i ja već smjestili. No, ove godine su odlučili reagirati na vrijeme i obavijestili su me da sa psom ne mogu u hotel. Jako sam ljut, revoltiran i razočaran. Nakon toliko godina vjernosti tom hotelu, oni su se ponijeli na najgori mogući način. Zato Arči ovaj put neće sa mnom ni na pozornicu, a ja pripremam jedno iznenađenje kojim želim skrenuti pozornost na tu nepravdu. Pa svugdje u svijetu psi smiju u hotel, a mi ovdje očito njegujemo samo "tajkunski turizam" - razočarano priča pjevač.
|
Ibričin prijatelj nije dobrodošao u hotelu Kvarner
|
|
Oskar je nastavio tradiciju koju je započeo Vagabondo, danas je nastavlja Arči, a nakon njega, jednog dana, ta će čast pripasti nekoj maloj prinovi u glazbenikovu životu
|
 |
| Vagabondo je u glazbenikov život ušao prvi i to davne 1971. godine kada ga je Ibrica doveo iz Francuske |
 |
Vanja Došen