Ivana Homan: I prijatelji me mrze kad čuju moj glas koji im kaže: 'Ovaj poziv ne možete ostvariti'

Ka­da s dru­ge stra­ne te­le­fon­ske ži­ce glas Da­ri­ja Cveka poč­ne či­ta­ti traž­e­ni te­le­fon­ski broj, ri­jet­ko će ko­ji po­zi­va­telj za­mis­li­ti ka­ko mu se obra­ća strast­ve­ni pu­šač. Sva­ko ju­tro na pu­tu do pos­la Da­rio mu­ku mu­či u na­di da će mu glas, ko­jim za­ra­đ­u­je za ži­vot, po­pri­mi­ti onu ugod­nu bo­ju kao ka­da, pri­mje­ri­ce, iz­go­va­ra ri­je­či: "Bi­li ste na rad­nom mjes­tu broj tri. Traž­e­ni broj je...".



No, ime i pre­zi­me ovog spi­ke­ra ne­u­pu­će­nom či­ta­te­lju ne zna­či baš niš­ta, ia­ko ga nje­gov glas na ra­di­ju čes­to pra­ti na pu­tu do rad­nog mjes­ta. Da­rio se sva­kod­nev­no obra­ća i ti­su­ća­ma ko­ris­ni­ka ko­ji na te­le­fon­skim in­for­ma­ci­ja­ma HT-a traže broj te­le­fo­na dav­no za­bo­ravlje­ne lju­ba­vi, pos­lov­nog part­ne­ra ili pak iz­gub­lje­nog čla­na obi­te­lji, a bo­ja nje­go­va gla­sa bi­la je to­li­ko pre­sud­na u oda­bi­ru spi­ke­ra da je na nat­je­ča­ju us­pio po­bi­je­di­ti i ne­ke di­ve hr­vat­ske jav­nos­ti kao što je, pri­mje­ri­ce, Želj­ka Fat­to­ri­ni.



Da­ri­jev je glas, me­đ­u­tim, sa­mo je­dan od mno­gih ko­je slu­ša­mo u sva­kod­nev­nom ži­vo­tu, a ia­ko su sves­rd­na po­moć u oba­vlja­nju dnev­nih pos­lo­va, go­to­vo da ni ne po­miš­l­ja­mo ka­ko iza sni­mlje­nih po­ru­ka sto­je pra­vi lju­di od kr­vi i me­sa.



Du­bo­ki glas




- Sni­ma­nje ni­je bi­lo baš ja­ko ugod­no jer se sas­to­ja­lo od ne­pres­ta­nih po­nav­lja­nja jed­nih te is­tih bro­je­va. Sni­ma­li smo ih da­ni­ma, a ja sam mo­rao, s oma­njim pau­za­ma, do bes­vi­jes­ti po­nav­lja­ti bro­je­ve od nu­la do de­vet uz­laz­nim to­na­li­te­tom, a po­tom po­no­vo si­laz­nim ka­ko bi se te broj­ke kas­ni­je kom­pju­tor­ski obra­di­le. Ci­je­lo to vri­je­me sje­dio sam u ka­bi­ni, no ipak mi je taj po­sao is­pao za­nim­lji­vi­ji ne­go po­sao ope­ra­te­ra ko­ji sam pri­je oba­vljao - is­pri­čao je Da­rio. Osim za  te­le­fon­ske in­for­ma­ci­je, Da­rio je glas "po­su­dio" i za či­ta­nje ho­ros­ko­pa, toč­nog vre­me­na, ali i ne­kih ser­vis­nih in­for­ma­ci­ja za raz­ne ra­dios­ta­ni­ce kao što su iz­vješ­ta­ji HAK-a i vre­men­ska prog­no­za. U sje­ća­nju su mu os­ta­la i sni­ma­nja za mek­sič­ke sa­pu­ni­ce či­ji se sa­držaj ne­ka­da mo­gao una­pri­jed saz­na­ti na go­vor­nim au­to­ma­ti­ma.



  Iz­ra­zi­to du­bok i ka­rak­te­ris­ti­čan glas ko­ji sva­ki dan na RTL te­le­vi­zi­ji či­ta for­š­pa­ne za fil­mo­ve pri­pa­da spi­ke­ru i pro­du­cen­tu Da­vi­du Vur­de­lji, poz­na­ti­jem kao Ba­by Dooks. Da­vi­dov glas pos­tao je i zaš­tit­no li­ce ka­ko RTL-a.



- Lju­di me uglav­nom pre­poz­na­ju jer imam ka­rak­te­ris­ti­čan glas, ali sve je to za­pra­vo po­če­lo kao ze­zan­ci­ja. Sni­mao sam se s eki­pom i pri­tom smo is­mi­ja­va­li spi­ke­re, ono, to je bi­la čis­ta ze­zan­ci­ja, a da­nas mi je to dio pos­la. Imam taj iz­ra­zi­to du­bok glas pa sam skuž­io da mi ta­ko neš­to leži. Naj­vi­še vo­lim sni­ma­ti son­go­ve i ne­ke jin­glo­ve za ra­dio­pos­ta­je ko­je se od­no­se na ne­ke bren­do­ve pro­iz­vo­da, ali dra­gi su mi i for­š­pa­ni za fil­mo­ve. Ne­ka­ko mi je naj­draži os­tao for­š­pan za Dra­ku­lu. Už­i­vao sam sni­ma­ju­ći ga - is­pri­čao je Da­vid.



Ulo­vi­ti pra­vi ri­tam




- Už­as, mr­ze me jer im ne dam da te­le­fo­ni­ra­ju - is­pri­ča­la je Iva­na Ho­man ko­ja kao dje­lat­ni­ca tvrt­ke Tan­go com­mu­ni­ca­tions pruža go­to­vo pa sve us­lu­ge ko­je se mo­gu ču­ti na go­vor­nim au­to­ma­ti­ma T-Mo­bi­lea. Ona ta­ko ko­ris­ni­ci­ma po­že­li do­bro­doš­li­cu pri­li­kom jav­lja­nja u T-Mo­bi­le služ­bu za ko­ris­ni­ke, obav­ješ­ta­va ih o pro­mje­ni mre­že, da­je in­for­ma­ci­je o sta­nju ra­ču­na i slič­no.



Kao pr­vi glas T-Mo­bi­lea oda­bra­na je na au­di­ci­ji na ko­ju se pri­ja­vi­lo se­dam kan­di­da­ta, a vr­lo br­zo oda­bra­li su baš nju ia­ko ni­ka­da ni­je ni pi­ta­la što je bi­lo pre­sud­no u tom iz­bo­ru.  



- Na­kon što se moj glas po­čeo ko­ris­ti­ti u mre­ži, u po­čet­ku mi je uis­ti­nu bi­lo čud­no ču­ti sa­mu se­be, no sa­da mi je to naj­nor­mal­ni­ja stvar. Sa­mo je sni­ma­nje ina­če po­pri­lič­no kom­pli­ci­ra­no, no jed­nom ka­da "uđ­e­te u štos" stva­ri pos­ta­ju jed­no­stav­ne. Ima­la sam dos­ta pro­ble­ma ka­ko pra­vil­no na­gla­si­ti ne­ga­ci­je, pri­mje­ri­ce u re­če­ni­ci "ovaj po­ziv ne mož­e­te oba­vi­ti". Tre­ba, osim to­ga, zna­ti i ulo­vi­ti pra­vi­lan ri­tam iz­go­vo­ra - pri­ča Iva­na.



Pro­fe­sio­nal­ki i du­go­go­diš­njoj spi­ke­ri­ci Kar­me­li Vu­kov-Co­lić sni­ma­nje na­ja­va sta­ni­ca u no­vim nis­ko­pod­nim tram­va­ji­ma bio je po­sao ko­ji je oba­vi­la "kao mač­ji ka­ša­lj". Nje­zin su glas ide­al­nim oci­je­ni­li i u ZET-u, na či­ji je po­ziv od­lu­či­la odra­di­ti sni­ma­nje pa je ti­me Kar­me­la pos­ta­la sas­tav­ni dio ži­vo­ta svih za­gre­bač­kih ko­ris­ni­ka jav­nog pri­je­vo­za.



-  Osob­no baš i ne ko­ris­tim us­lu­ge ZET-a, no tak­ve gla­sov­ne po­ru­ke u tram­va­ji­ma vr­lo su čes­te u svi­je­tu pa sam po­nos­na što sam "do­bro­doš­la po­moć" sla­bo­vid­nim oso­ba­ma,stran­ci­ma i gos­ti­ma na­še­ga gra­da - kaže Kar­me­la.





Pozor,  molim! Obavijesti o odlascima i dolascima vlakova nisu snimljeni



Pro­laz­ni­ci na za­gre­bač­kom Glav­nom ko­lo­dvo­ru da­nas uglav­nom čes­to mis­le ka­ko su oba­vi­jes­ti o do­las­ci­ma, od­las­ci­ma i kaš­nje­nji­ma vla­ko­va - sni­mlje­ne gla­sov­ne po­ru­ke. No, za mik­ro­fo­ni­ma na ko­lo­dvo­ru ipak sje­de stvar­ni lju­di, pet že­na ko­je u 12-sat­noj smje­ni pre­ko raz­gla­sa put­ni­ci­ma da­ju bit­ne in­for­ma­ci­je.



- Pre­ko raz­gla­sa na­ši gla­so­vi zvu­če go­to­vo iden­tič­no pa smo ne­ko­li­ko pu­ta ču­li i raz­go­vo­re u ko­ji­ma uvi­jek net­ko tvr­di da na­ja­ve pot­je­ču od go­vor­nog au­to­ma­ta. E, pa mi smo ipak stvar­ne - po­ru­ču­je Mir­ja­na Ga­ru­še­vac, jed­na od pet spi­ke­ri­ca.  Pre­ma proc­je­na­ma HŽ-a, kroz Glav­ni ko­lo­do­vor dnev­no prođe oko 100 ti­su­ća put­ni­ka, a ka­ko je opi­sa­la Ga­ru­še­vac, zna se do­go­di­ti da se pre­ko raz­gla­sa traže i vlas­ni­ci prt­lja­ge i do­ku­me­na­ta, ali za ne­ko­li­ko se­kun­di ete­ra po­ne­kad za­mo­le i ro­di­te­lji ko­ji traže svo­ju dje­cu.


Samo glas na kolodvoru ide uživo





Dora Koretić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. siječanj 2026 03:52