Brane Praznik, umirovljeni časnik vojnosigurnosne službe Slovenske vojske, u knjizi "Trgovci smrću" opisuje kako su Slovenci prodavali oružje južnjacima - vojskama Hrvata i Bošnjaka. Uz obilje dokumenata Praznik zapravo "prokazuje" aktualnog premijera Slovenije Janeza Janšu i njegove ljude koji su, prema njegovoj procjeni, HV-u (ZNG i policija), HVO-u, HOS-u, Armiji BiH i vojsci Fikreta Abdića od 1991. do 1994. godine prodali oružja za 200 do 300 milijuna maraka.
- Prema nekim procjenama, na jug je prodano oružja za više od 300 milijuna maraka. To je prodavao Janša, odnosno njegova služba sigurnosti i policija. Za oružje su uzimali samo gotovinu, i to u apoenima od 500 i 1000 maraka! - kaže Praznik. Zanimljivo je, pak, da su pisani tragovi o prodaji oružja Hrvatima i Bošnjacima ostali stroga tajna, unatoč tome što su u Sloveniji izbijale afere oko prodaje oružja.
U svojoj knjizi Praznik otkriva da je šverc oružja u Sloveniji počeo s Paraginim HOS-ovcima, koji su se u Svetlom Potoku uvježbavali tijekom ljeta 1991.
Za uvježbavanje prvih 80 HOS-ovaca Slovenci su zaradili 485.000 maraka, 5000 maraka za uvježbavanje i 1200 za kalašnjikov "po glavi". Instruktori su, dakako, bili Slovenci. U rujnu 1991., prema dokumentima, određene količine streljiva i oružja iz Slovenije išle su hrvatskim postrojbama preko MUP-a u Delnicama, Ogulinu i Vrbovskom.
Pripadnici MORiS-a, vojne postrojbe Ministarstva obrane Republike Slovenije, obilazili su u listopadu 1991. i Slavoniju da bi ispipali potrebe za oružjem, nakon čega su sastavili popis "trenutnih potreba" i planova o namjenskoj proizvodnji s "Đurom Đakovićem". U tim dogovorima sudjelovao je i Branimir Glavaš.
- Pouzadno znam da je slovenska policija od Hrvatske zatražila podatke o trgovini. Međutim, Tuđman i njegova tadašnja klika spriječili su da se takvi podaci proslijede. Mesić (i prije Tuđman) zbog trgovine oružjem 'drži slovenske političare za jaja'. Hrvati znaju po kojoj cijeni su kupovali oružje, a to je bilo jako skupo - kaže Praznik.
Uz to, redoviti "mušterija" i rado viđen gost u slovenskom ministarstvu obrane bio je Hasan Čengić, desna ruka Alije Izetbegovića, koji je od Slovenaca "kešovinom" kupovao oružje i opremu za Armiju BiH, a poslovao je i preko računa poduzeća TWR. Praznik, osim toga, otkriva da su instruktori slovenskog ministarstva obrane dva puta u Svetlom Potoku uvježbavali pripadnike Narodne obrane APZP, vojsku Fikreta Abdića, što su također masno naplaćivali.
- Godine 1993. i 1994. Bošnjacima i Hrvatima u BiH (HVO) bilo je dosta toga da ih Janša 'dere' pa su se okrenuli drugima, išli su svojim putem. Zna se otprilike vrijednost prometa za oružje između Slovenije i Bosne, odnosno Armije BiH. Znalo bi se i to koliki je bio promet između Slovenije i Hrvatske da nakon 1994. nisu pometeni svi tragovi - objašnjava Praznik.
Janez Janša, aktualni premijer Slovenije, bio je od 1990. do 1994. ministar obrane Slovenije. Tijekom tih godina preko Slovenije je u Hrvatsku i BiH prešlo mnogo vojne opreme i oružja, a velik dio prodavali su Slovenci. Prodaju oružja "za kešovinu" kontrolirala su slovenska ministarstva obrane i policije.
Nakon što je Janša zbog afere "Depala vas" morao napustiti mjesto ministra obrane 1994., slovenski parlament formirao je komisiju za istraživanje trgovine i šverca oružja, međutim, vojne i policijske strukture (Janšini ljudi, op. a.) uspješno su zataškale cijeli slučaj. Parlamentarna komisija, koja je imala zadatak istražiti slučaj, nije uspjela među ostalim i zbog toga što je i predsjednik Drnovšek "zatražio da se to ne dira".
Uzme li se u obzir da je nastupila "apsolutna zastara", Slovencima u tom slučaju nije preostalo ništa drugo nego "iz moralnih razloga" objavljivati knjige. Samo je mali postotak od prodaje oružja išao na račune slovenske države. Smatra se da je sve ostalo završilo na privatnim računima političara i državnih dužnosnika.
Brane Praznik (58) rođen je pokraj Trebnja, bio je sekretar za narodnu obranu u manjim općinama, novinar i urednik radničkih listova i oficir teritorijalne obrane za vrijeme Jugoslavije. U službenoj biografiji navedeno je da je bio na raznim obavještajnim tečajevima u vrijeme Jugoslavije. U rezervni sastav TO-a uključen je od ljeta 1991., prije agresije JNA na Sloveniju. U studenom 1991. dobio je namještenje kao obavještajni časnik VI. uprave Ministarstva obrane Slovenije (za Domžale, Vrhniku, Morisu). Umirovljen je 2005. Prije knjige "Trgovci smrću - branitelji domovine II", objavio je knjigu "Branitelji domovine". Praznik se bavi i slikarstvom, akvarelima, a do sada je imao 21 samostalnu izložbu.
Ivica Radoš
- Prema nekim procjenama, na jug je prodano oružja za više od 300 milijuna maraka. To je prodavao Janša, odnosno njegova služba sigurnosti i policija. Za oružje su uzimali samo gotovinu, i to u apoenima od 500 i 1000 maraka! - kaže Praznik. Zanimljivo je, pak, da su pisani tragovi o prodaji oružja Hrvatima i Bošnjacima ostali stroga tajna, unatoč tome što su u Sloveniji izbijale afere oko prodaje oružja.
| Pripadnici slovenskog Ministarstva obrane obilazili su Slavoniju 1991. godine i raspitivali se o potrebama za oružjem |
Za uvježbavanje prvih 80 HOS-ovaca Slovenci su zaradili 485.000 maraka, 5000 maraka za uvježbavanje i 1200 za kalašnjikov "po glavi". Instruktori su, dakako, bili Slovenci. U rujnu 1991., prema dokumentima, određene količine streljiva i oružja iz Slovenije išle su hrvatskim postrojbama preko MUP-a u Delnicama, Ogulinu i Vrbovskom.
Pripadnici MORiS-a, vojne postrojbe Ministarstva obrane Republike Slovenije, obilazili su u listopadu 1991. i Slavoniju da bi ispipali potrebe za oružjem, nakon čega su sastavili popis "trenutnih potreba" i planova o namjenskoj proizvodnji s "Đurom Đakovićem". U tim dogovorima sudjelovao je i Branimir Glavaš.
- Pouzadno znam da je slovenska policija od Hrvatske zatražila podatke o trgovini. Međutim, Tuđman i njegova tadašnja klika spriječili su da se takvi podaci proslijede. Mesić (i prije Tuđman) zbog trgovine oružjem 'drži slovenske političare za jaja'. Hrvati znaju po kojoj cijeni su kupovali oružje, a to je bilo jako skupo - kaže Praznik.
Uz to, redoviti "mušterija" i rado viđen gost u slovenskom ministarstvu obrane bio je Hasan Čengić, desna ruka Alije Izetbegovića, koji je od Slovenaca "kešovinom" kupovao oružje i opremu za Armiju BiH, a poslovao je i preko računa poduzeća TWR. Praznik, osim toga, otkriva da su instruktori slovenskog ministarstva obrane dva puta u Svetlom Potoku uvježbavali pripadnike Narodne obrane APZP, vojsku Fikreta Abdića, što su također masno naplaćivali.
- Godine 1993. i 1994. Bošnjacima i Hrvatima u BiH (HVO) bilo je dosta toga da ih Janša 'dere' pa su se okrenuli drugima, išli su svojim putem. Zna se otprilike vrijednost prometa za oružje između Slovenije i Bosne, odnosno Armije BiH. Znalo bi se i to koliki je bio promet između Slovenije i Hrvatske da nakon 1994. nisu pometeni svi tragovi - objašnjava Praznik.
Janez Janša, aktualni premijer Slovenije, bio je od 1990. do 1994. ministar obrane Slovenije. Tijekom tih godina preko Slovenije je u Hrvatsku i BiH prešlo mnogo vojne opreme i oružja, a velik dio prodavali su Slovenci. Prodaju oružja "za kešovinu" kontrolirala su slovenska ministarstva obrane i policije.
Nakon što je Janša zbog afere "Depala vas" morao napustiti mjesto ministra obrane 1994., slovenski parlament formirao je komisiju za istraživanje trgovine i šverca oružja, međutim, vojne i policijske strukture (Janšini ljudi, op. a.) uspješno su zataškale cijeli slučaj. Parlamentarna komisija, koja je imala zadatak istražiti slučaj, nije uspjela među ostalim i zbog toga što je i predsjednik Drnovšek "zatražio da se to ne dira".
Uzme li se u obzir da je nastupila "apsolutna zastara", Slovencima u tom slučaju nije preostalo ništa drugo nego "iz moralnih razloga" objavljivati knjige. Samo je mali postotak od prodaje oružja išao na račune slovenske države. Smatra se da je sve ostalo završilo na privatnim računima političara i državnih dužnosnika.
|
Prodaja u kojoj je Janšu zaštitio Drnovšek
|
Brane Praznik (58) rođen je pokraj Trebnja, bio je sekretar za narodnu obranu u manjim općinama, novinar i urednik radničkih listova i oficir teritorijalne obrane za vrijeme Jugoslavije. U službenoj biografiji navedeno je da je bio na raznim obavještajnim tečajevima u vrijeme Jugoslavije. U rezervni sastav TO-a uključen je od ljeta 1991., prije agresije JNA na Sloveniju. U studenom 1991. dobio je namještenje kao obavještajni časnik VI. uprave Ministarstva obrane Slovenije (za Domžale, Vrhniku, Morisu). Umirovljen je 2005. Prije knjige "Trgovci smrću - branitelji domovine II", objavio je knjigu "Branitelji domovine". Praznik se bavi i slikarstvom, akvarelima, a do sada je imao 21 samostalnu izložbu.
|
Tko je Brane Praznik
|
Ivica Radoš