Prema statistikama, u Hrvatskoj godišnje izlazi oko osamdeset časopisa za umjetnost, kulturu i znanost. No, broj onih koji privlače pozornost i čiji se sljedeći broj očekuje sa zanimanjem je jednoznamenkast. U društvo tih časopisa (Fantom slobode, Europski glasnik, Tvrđa, Quorum, Libra libera, 15 dana) poprilično neočekivano potkraj prošle godine ušao je još jedan - časopis Poezija - sunakladnički projekt HDP- a, Hrvatskog centra P.E.N.-a i V.B.Z -a, kojemu je glavni urednik Ervin Jahić, a članovi uredništva Tomica Bajsić, Ana Brnardić, Ivan Herceg, Tonko Maroević i Damir Šodan.
Tridesetak pjesnika
Raskošno dizajniran i ambiciozno prelomljen, taj časopis pjesničke prakse imao je izlazak kakav se može samo poželjeti. Osim što je izazvao pozornost medija, časopis je u anketama provedenima na kraju godine bio izdvajan kao jedan od kulturnih događaja godine, njegovo zagrebačko predstavljenje bilo je jedno od najposjećenijih, a može se pohvaliti i time da je potaknuo malu polemiku oko shvaćanja generacijskog stvaralaštva na relaciji Zvonimir Mrkonjić - Delimir Rešicki.
Reakcije su bile očekivane jer se u Hrvatskoj ponovno pojavio časopis namijenjen "marginaliziranoj" poeziji, a s druge strane pohvale odgovoraju (visokoj) kvaliteti broja. Broj sadrži pjesme tridesetak pjesnika različitih generacija, pružajući tako panoramski uvid u zanimljivu domaću pjesničku produkciju.
Sjajan izbor prijevodne poezije
Uzevši u obzir da zbirke domaćih pjesnika još nekako nalaze put do izdavača, a broj prijevoda stranih opada iz godine u godinu, jednako zanimljivi su i blokovi prijevodne poezije niza značajnijih stranih pjesnika/inja (blok o latinomeričkim pjesnikinjama, prijevodi poezije Billyja Collinsa, Leonarda Cohena, Anne Carson, Zbigniewa Herberta, Ingeborg Bachmann itd. ) Uvršteni su i intervjui, kritički i teoretski tekstovi, eseji te anketa o položaju pjesnika unutar hrvatske kulture i pjesničke knjige unutar hrvatske književnosti.
Tonovi tekstova donekle se podudaraju s reakcijama kojima je popraćen izlazak Poezije. Od patetičnih tonova punih žalosti za nekim, prošlim vremenima pa do tekstova u kojima se pokušalo odgovoriti na neka pitanja.
Raskošni suicid
U tom kontekstu zanimljiv je esej Sanjina Sorela o pjesništvu devedesetih u kojem naglašava problem nepostojanja studija i tekstova o utjecaju i moći izdavača, čitateljskoj publici, recepciji književnosti, preko kojih bi bile stvorene pretpostavke za ozbiljne zaključke i daljne analize hrvatske kulture i mogućnost da napokon izađemo iz zone nagađanja i poluinformacija.
Uzevši u obzir reakcije i interes javnosti za Poeziju, da su neke ozbiljne studije napravljene ranije, možda se ne bi glavnom uredniku časopisa Ervinu Jahiću u jednom intervju, tako olako, doduše s puno simpatije, čestitalo "na jednom od najraskošnijih nakladničkih suicida kojemu smo prisustvovali u posljednje vrijeme".
Adriana Piteša