Mlada kantautorica prekrsanog baršunastog glasa i velikog srca ponosna je vlasnica šestogodišnje Tare. Povodom humanitarne akcije pod nazivom “Ja volim životinje”, popričali smo s njom o njenoj ljubavi prema životinjama i Tari.
• Koliko dugo je Tara s vama i je li ona vaš prvi pas, imate li još nekog ljubimca?
- Tara je u naš dom došla prije nepunih 6 godina, za Božić 2002. Bila je malo, žuto, živo klupko, staro 2 mjeseca. Dobili smo je na dar. Poslije sam čula da je osoba od koje smo je dobili prokrstarila gotovo pola Hrvatske da bi na kraju, dan prije Božića, našla Taru u Čakovcu. U leglu ih je bilo ostalo još troje štenaca, a ona je bila najmanja, najmirnija i najslađa. I to je bilo dovoljno da izbor padne baš na nju. Drugih ljubimaca nemam.
• Zašto zlatni retriver, koje Tarine karakteristike volite?
- Moj mlađi brat Sven je na pitanje svoje tadašnje djevojke ‘što želiš za Božić’ odgovorio, napola u šali - zlatnog retrivera. I eto nje. Čim sam je ugledala onako malenu, zbunjenu i pomalo preplašenu, shvatila sam da je nova ljubav tu. Svaki pas ima svoje karakteristike, a kod retrivera mi se sviđa sve, od izgleda do karaktera. To je lijep, miran, pametan pas, nimalo agresivan, voli sve ljude, a djecu obožava. Tko god nam dođe, dočeka ga mahanjem repa i nošenjem poklona u zubima. Poklon je nešto što prvo pokupi u hodniku, obično šlapa. Ipak, najviše volim na njoj njezine oči i pogled koji sve govori.
• Jeste li imali nekih smiješnih situacija sa svojim kućnim ljubimcem?
- Bilo je svega. Imali smo susjedu veterinarku koja se prvih godina brinula o Tari (cijepljenje i sve što je trebalo). Kad je Tara povezala susjedu s injekcijama, tako ju je izbjegavala i skrivala se da smo svi umirali od smijeha. Ili kad tvrdo spava na podu, a čim se netko digne iz dvosjeda ili trosjeda - eto Tare gore, s najnevinijim pogledom koji postoji. Bilo je još toga, ali ovo mi je prvo palo na pamet.
• Je li vas nekada dovela u neugodnu situaciju?
- Premda nikad nije prošla nikakvu službenu dresuru, vrlo je poslušna. Bez problema i brzo je usvojila osnove ‘dobrog ponašanja’. Jednom smo imali malu neugodnost koja je bila i pomalo smiješna. Ulovilo nas je nevrijeme po povratku iz šetnje i nakon udara groma uletjela je u frizerski salon kraj kojeg smo prolazili, zavukla se pod stolicu i nije bilo šanse da je izvučemo dok nije prestalo grmjeti. Ne voli ići veterinaru i tu je znalo biti zgoda i nezgoda. U prvo vrijeme bilo je malih neugodnosti s poštarom i raznim dostavljačima, ali to je prošlo čim su je upoznali i shvatili da ih samo pozdravlja.
• Kakve je naravi?
- Tara je vrlo mirna, ponekad i plaha. Prava je cura. Prije je bila jako zaigrana, ali primjećujem da je s godinama ‘malo ozbiljnija’. Obožava trčati, a loptica joj je kraj svijeta. I da, ljubomorna je. Kad smo vani i kad su drugi psi u društvu, ‘zabranjeno’ je posvetiti pažnju drugom - odmah protestira. Iako sita, znala je ‘žicati’ hranu od svih koji su nešto jeli, no od toga smo je odučili. Obožava vodu, pa nerijetko završi u fontani kod Doma sportova koja nam je na putu u šetnji.
• Koje su njene mane?
- Moj pas nema mana! Šalim se. Nisam primijetila ništa što bi bilo mana. U kući je član obitelji, pa gotovo sve što je dopušteno ukućanima dopušteno je i njoj. U šetnji bi to možda bila ta ljubomora, ali ne bih to nazivala manom, možda smo je mi malo razmazili. Što je starija, sve se više boji pucnjave petardi, grmljavine i sl. No, ni to joj ne računam pod manu.
• Kako se brinete o Tari?
- O njoj osim mene brigu vode i ostali ukućani. Puno vremena provodi u šetnji. Kad nema mene, šeću je tata, mama ili brat, tako da dnevno provede dosta vremena vani. Sa mnom ide i na kavu jer je puštaju gdje god dođemo, već je poznata u kvartu. Jede hranu koja je prilagođena njenoj pasmini i godinama. Igračke koje je dobivala nisu dugo preživjele, a one koje nije mogla izgristi nisu joj interesantne. Preživio je jedino jedan plišani psić kojeg čuva i nosi po kući. Imamo i dvorište, tako da ima odlične uvjete. Svakodnevno četkanje ponekad preskočimo. Jednom godišnje cijepljenje, redovito kapi ili ogrlica protiv krpelja i to je manje-više sve.
• Padaju li vam teško rastanci?
- Rastanci teže padaju njoj nego meni. Ja znam da ću se vratiti, a ona do zadnjeg trena pokušava ići sa mnom. Ako je netko od ukućana prisutan, puno je lakše, onda me samo isprati, ali ako smo same, to je već nešto drugo. Ponekad moram povisiti glas pa onda pokunjeno kreće na mjesto gdje spava i spavajući čeka moj povratak. Kako svaki rastanak obećava sastanak, što bi rekao pjesnik, tako je i njeno veselje kad se vratim veliko do neba.
• Koliko vam je kućni ljubimac promijenio život?
- Promijenila mi je život utoliko što je postala dio njega. Ponekad bih malo dulje spavala, ali kako spava pokraj mog kreveta, bacim pogled na nju i nema druge, idemo van. Bilo je trenutaka kad sam se vratila doma, a ona je bila vani i tada bih shvatila da mi nedostaje i koliko nam ispunjava dom. Ona mi je još jedna od obaveza, ali obaveza koja mi ne pada teško, dapače. Nerijetko sama sebi kažem da je Tara moj ‘apaurin’.
• Što mislite o ljudima koji ne vole životinje?
- ‘Čovjekovo srce možemo prosuditi po tome kako postupa sa životinjama’, rekao je Immanuel Kant. Kakav si prema životinjama, takav si i prema ljudima. Ima nas svakakvih, pa ne čudi da ima i ljudi koji ne vole životinje. OK, ali ako ih ne voliš, ne smiješ im nanositi patnju i bol. One s nama dijele ovaj planet. Neke su radile za nas i pomagale nam u radu, čuvaju nas, spašavaju. Naše zajedničko postojanje isprepleteno je tisućama godina. Kada bi netko samo na tren maknuo sve životinje s planeta, tek tad bi se vidjelo koja bi praznina nastala. Ljudi koji se iživljavaju nad životinjama i muče ih za mene su čisti psihijatrijski slučajevi s ozbiljnim poremećajem i morali bi se obavezno liječiti.
• Savjet našim čitateljima?
- Volite životinje, cijenite ih i poštujte. Imajte na umu da bez njih ovaj svijet ne bi bio potpun.
Ne uzimajte kućne ljubimce ako se ne možete ili ne želite skrbiti o njima. To nisu igračke nego živa bića sa svojim potrebama i osjećajima. Tako malo traže, a tako puno daju. Ne napuštajte svoje ljubimce, jer vi ste im sve.
Brojni hrvatski glazbenici i glumci okupili su se u projektu “Ja volim životinje”, akciji koju će pratiti pjesma i videospot “Nema isprike” s ciljem ukazivanja na gorući problem nezaštićenosti životinja u Hrvatskoj, ali i izvan njenih granica.
Band aid za životinje, u kojemu će se, među ostalima, naći i Tedi Spalato, Tony Cetinski, Massimo Savić, Jelena Radan, Marko Tolja, rock grupa Popper, Ines Bojanić, Tina Vukov, Maja Vučić, Goran Navojec, Zrinka Cvitešić, Vedran Mlikota... ovog tjedna u studiju aranžera i producenta Mira Buljanasnimaju pjesmu kantautorice Lee Dekleve, idejne začetnice projekta uz Isabelu Bonyaj, vlasnicu zagrebačke marketinške tvrtke b.i.p.
- Band aid za životinje već postoji vani, što sam vidjela na web stranici Udruge prijatelja životinja. Primjerice, svjetska glazbena imena svojedobno su se okupila u projektu ‘Artists United For Nature’ s pjesmom ‘Yes We Can’. Kako smo Izabela i ja inače članice Udruge prijatelja životinja, pala nam je na pamet ideja o pokretanju slične akcije u hrvatskim okvirima - rekla je autorica pjesme Lea Dekleva. Nakon što glazbenici i glumci završe audio i videosnimanje u režiji Vanje Vascarca, također velikog ljubitelja i udomitelja mnogih životinja, projekt će svojim dobrovoljnim angažmanom uobličiti kreativna agencija TBWA/Zagreb.
Nacionalnom kampanjom “Ja volim životinje” počet će mnoge aktivnosti za njihovu zaštitu i dobrobit, a poznata imena glazbene i glumačke scene zapjevat će “Nema isprike” kako bi široj javnosti prenijeli poruku o ozbiljnosti problema nezaštićenosti životinja u Hrvatskoj.
Prije svega se to odnosi na njihovo zlostavljanje (ubijanja, bolna i često nepotrebna testiranja), nelegalan i nehuman uzgoj za komercijalne svrhe (krzno ili meso), nesavjesno držanje kućnih ljubimaca (u kavezima, na lancu, u lošim uvjetima), nesavjesno ponašanje ljudi koje ugrožava život životinja u prirodi (krivolov, istrebljenje životinjskih vrsta, trovanje), napuštanje i nebrigu o kućnim ljubimcima...
Aktivisti će pjesmu i spot ustupiti za emitiranje brojnim radio i TV postajama, te otvoriti humanitarni telefon za prikupljanje donacija za zaštitu životinja. (M.G.)
Gordana Vukres
• Koliko dugo je Tara s vama i je li ona vaš prvi pas, imate li još nekog ljubimca?
- Tara je u naš dom došla prije nepunih 6 godina, za Božić 2002. Bila je malo, žuto, živo klupko, staro 2 mjeseca. Dobili smo je na dar. Poslije sam čula da je osoba od koje smo je dobili prokrstarila gotovo pola Hrvatske da bi na kraju, dan prije Božića, našla Taru u Čakovcu. U leglu ih je bilo ostalo još troje štenaca, a ona je bila najmanja, najmirnija i najslađa. I to je bilo dovoljno da izbor padne baš na nju. Drugih ljubimaca nemam.
• Zašto zlatni retriver, koje Tarine karakteristike volite?
- Moj mlađi brat Sven je na pitanje svoje tadašnje djevojke ‘što želiš za Božić’ odgovorio, napola u šali - zlatnog retrivera. I eto nje. Čim sam je ugledala onako malenu, zbunjenu i pomalo preplašenu, shvatila sam da je nova ljubav tu. Svaki pas ima svoje karakteristike, a kod retrivera mi se sviđa sve, od izgleda do karaktera. To je lijep, miran, pametan pas, nimalo agresivan, voli sve ljude, a djecu obožava. Tko god nam dođe, dočeka ga mahanjem repa i nošenjem poklona u zubima. Poklon je nešto što prvo pokupi u hodniku, obično šlapa. Ipak, najviše volim na njoj njezine oči i pogled koji sve govori.
• Jeste li imali nekih smiješnih situacija sa svojim kućnim ljubimcem?
- Bilo je svega. Imali smo susjedu veterinarku koja se prvih godina brinula o Tari (cijepljenje i sve što je trebalo). Kad je Tara povezala susjedu s injekcijama, tako ju je izbjegavala i skrivala se da smo svi umirali od smijeha. Ili kad tvrdo spava na podu, a čim se netko digne iz dvosjeda ili trosjeda - eto Tare gore, s najnevinijim pogledom koji postoji. Bilo je još toga, ali ovo mi je prvo palo na pamet.
• Je li vas nekada dovela u neugodnu situaciju?
- Premda nikad nije prošla nikakvu službenu dresuru, vrlo je poslušna. Bez problema i brzo je usvojila osnove ‘dobrog ponašanja’. Jednom smo imali malu neugodnost koja je bila i pomalo smiješna. Ulovilo nas je nevrijeme po povratku iz šetnje i nakon udara groma uletjela je u frizerski salon kraj kojeg smo prolazili, zavukla se pod stolicu i nije bilo šanse da je izvučemo dok nije prestalo grmjeti. Ne voli ići veterinaru i tu je znalo biti zgoda i nezgoda. U prvo vrijeme bilo je malih neugodnosti s poštarom i raznim dostavljačima, ali to je prošlo čim su je upoznali i shvatili da ih samo pozdravlja.
• Kakve je naravi?
- Tara je vrlo mirna, ponekad i plaha. Prava je cura. Prije je bila jako zaigrana, ali primjećujem da je s godinama ‘malo ozbiljnija’. Obožava trčati, a loptica joj je kraj svijeta. I da, ljubomorna je. Kad smo vani i kad su drugi psi u društvu, ‘zabranjeno’ je posvetiti pažnju drugom - odmah protestira. Iako sita, znala je ‘žicati’ hranu od svih koji su nešto jeli, no od toga smo je odučili. Obožava vodu, pa nerijetko završi u fontani kod Doma sportova koja nam je na putu u šetnji.
• Koje su njene mane?
- Moj pas nema mana! Šalim se. Nisam primijetila ništa što bi bilo mana. U kući je član obitelji, pa gotovo sve što je dopušteno ukućanima dopušteno je i njoj. U šetnji bi to možda bila ta ljubomora, ali ne bih to nazivala manom, možda smo je mi malo razmazili. Što je starija, sve se više boji pucnjave petardi, grmljavine i sl. No, ni to joj ne računam pod manu.
• Kako se brinete o Tari?
- O njoj osim mene brigu vode i ostali ukućani. Puno vremena provodi u šetnji. Kad nema mene, šeću je tata, mama ili brat, tako da dnevno provede dosta vremena vani. Sa mnom ide i na kavu jer je puštaju gdje god dođemo, već je poznata u kvartu. Jede hranu koja je prilagođena njenoj pasmini i godinama. Igračke koje je dobivala nisu dugo preživjele, a one koje nije mogla izgristi nisu joj interesantne. Preživio je jedino jedan plišani psić kojeg čuva i nosi po kući. Imamo i dvorište, tako da ima odlične uvjete. Svakodnevno četkanje ponekad preskočimo. Jednom godišnje cijepljenje, redovito kapi ili ogrlica protiv krpelja i to je manje-više sve.
• Padaju li vam teško rastanci?
- Rastanci teže padaju njoj nego meni. Ja znam da ću se vratiti, a ona do zadnjeg trena pokušava ići sa mnom. Ako je netko od ukućana prisutan, puno je lakše, onda me samo isprati, ali ako smo same, to je već nešto drugo. Ponekad moram povisiti glas pa onda pokunjeno kreće na mjesto gdje spava i spavajući čeka moj povratak. Kako svaki rastanak obećava sastanak, što bi rekao pjesnik, tako je i njeno veselje kad se vratim veliko do neba.
• Koliko vam je kućni ljubimac promijenio život?
- Promijenila mi je život utoliko što je postala dio njega. Ponekad bih malo dulje spavala, ali kako spava pokraj mog kreveta, bacim pogled na nju i nema druge, idemo van. Bilo je trenutaka kad sam se vratila doma, a ona je bila vani i tada bih shvatila da mi nedostaje i koliko nam ispunjava dom. Ona mi je još jedna od obaveza, ali obaveza koja mi ne pada teško, dapače. Nerijetko sama sebi kažem da je Tara moj ‘apaurin’.
• Što mislite o ljudima koji ne vole životinje?
- ‘Čovjekovo srce možemo prosuditi po tome kako postupa sa životinjama’, rekao je Immanuel Kant. Kakav si prema životinjama, takav si i prema ljudima. Ima nas svakakvih, pa ne čudi da ima i ljudi koji ne vole životinje. OK, ali ako ih ne voliš, ne smiješ im nanositi patnju i bol. One s nama dijele ovaj planet. Neke su radile za nas i pomagale nam u radu, čuvaju nas, spašavaju. Naše zajedničko postojanje isprepleteno je tisućama godina. Kada bi netko samo na tren maknuo sve životinje s planeta, tek tad bi se vidjelo koja bi praznina nastala. Ljudi koji se iživljavaju nad životinjama i muče ih za mene su čisti psihijatrijski slučajevi s ozbiljnim poremećajem i morali bi se obavezno liječiti.
• Savjet našim čitateljima?
- Volite životinje, cijenite ih i poštujte. Imajte na umu da bez njih ovaj svijet ne bi bio potpun.
Ne uzimajte kućne ljubimce ako se ne možete ili ne želite skrbiti o njima. To nisu igračke nego živa bića sa svojim potrebama i osjećajima. Tako malo traže, a tako puno daju. Ne napuštajte svoje ljubimce, jer vi ste im sve.
Brojni hrvatski glazbenici i glumci okupili su se u projektu “Ja volim životinje”, akciji koju će pratiti pjesma i videospot “Nema isprike” s ciljem ukazivanja na gorući problem nezaštićenosti životinja u Hrvatskoj, ali i izvan njenih granica.
Band aid za životinje, u kojemu će se, među ostalima, naći i Tedi Spalato, Tony Cetinski, Massimo Savić, Jelena Radan, Marko Tolja, rock grupa Popper, Ines Bojanić, Tina Vukov, Maja Vučić, Goran Navojec, Zrinka Cvitešić, Vedran Mlikota... ovog tjedna u studiju aranžera i producenta Mira Buljanasnimaju pjesmu kantautorice Lee Dekleve, idejne začetnice projekta uz Isabelu Bonyaj, vlasnicu zagrebačke marketinške tvrtke b.i.p.
- Band aid za životinje već postoji vani, što sam vidjela na web stranici Udruge prijatelja životinja. Primjerice, svjetska glazbena imena svojedobno su se okupila u projektu ‘Artists United For Nature’ s pjesmom ‘Yes We Can’. Kako smo Izabela i ja inače članice Udruge prijatelja životinja, pala nam je na pamet ideja o pokretanju slične akcije u hrvatskim okvirima - rekla je autorica pjesme Lea Dekleva. Nakon što glazbenici i glumci završe audio i videosnimanje u režiji Vanje Vascarca, također velikog ljubitelja i udomitelja mnogih životinja, projekt će svojim dobrovoljnim angažmanom uobličiti kreativna agencija TBWA/Zagreb.
Nacionalnom kampanjom “Ja volim životinje” počet će mnoge aktivnosti za njihovu zaštitu i dobrobit, a poznata imena glazbene i glumačke scene zapjevat će “Nema isprike” kako bi široj javnosti prenijeli poruku o ozbiljnosti problema nezaštićenosti životinja u Hrvatskoj.
Prije svega se to odnosi na njihovo zlostavljanje (ubijanja, bolna i često nepotrebna testiranja), nelegalan i nehuman uzgoj za komercijalne svrhe (krzno ili meso), nesavjesno držanje kućnih ljubimaca (u kavezima, na lancu, u lošim uvjetima), nesavjesno ponašanje ljudi koje ugrožava život životinja u prirodi (krivolov, istrebljenje životinjskih vrsta, trovanje), napuštanje i nebrigu o kućnim ljubimcima...
Aktivisti će pjesmu i spot ustupiti za emitiranje brojnim radio i TV postajama, te otvoriti humanitarni telefon za prikupljanje donacija za zaštitu životinja. (M.G.)
|
O
kupila band aid za spas životinja
|
Gordana Vukres
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....