U Hrvatskoj nema filmskog redatelja oko kojega postoji takvo generacijsko razmimoilaženje kao što postoji oko lika i djela Fadila Hadžića.
Za velik dio mlađih filmofila Hadžić je redatelj koji je potpisao izvrsne filmove poput "Abecede straha", "Protesta" i "Druge strane medalje". Za njegove suvremenike, međutim, Hadžić je bio nešto kao danas Sedlar: hiperproduktivni diletant, fušer koji je u privilegiranom položaju štancao nekritičke proizvode vlastita pisaćeg stroja.
Obje generacije na svoj su način u pravu, a razlikuje ih perspektiva. Mlađi ga poznaju po izboru iz djela, antologijskim vrhuncima. Stariji su ga pratili iz godine u godinu, pa su za njih sporadični usponi Hadžićeve inspiracije bili zagušeni gomilom idiotskih filmova koje bi snimio između dva dobra. Za mlađe filmofile Hadžić je bio zakopani glas koji je zašutio, s obzirom na to da između 1984. i 2004. godine nije snimio niti jedan film. Ali, onda se 82-godišnji filmski djed probudio i mlade filmofile je zapljusnula lavina Hadžićevih neinspiriranih, nepripremljenih filmova. U šezdesetima je Hadžić rafal splačina znao prekinuti nečim poput "Protesta" i "Tri sata za ljubav", no sada, čini se, za to nema snage. Tako se bar dade suditi po "Lopovima prve klase", najnovijoj komediji s kojom je Hadžić prošlog ljeta nastupio na pulskom festivalu, a sad je gledamo i u kinima.
Novi uradak starog redatelja
(Hrvatska, 2005.)
Režija i scenarij: Fadil Hadžić
Uloge: Goran Grgić, Emir Hadžihafizbegović, Bora Stjepanović, Franjo Dijak, Ksenija Ugrina
Riječ je o satiri koja se nalazi u prilično nezgrapnom metatekstualnom odnosu s davnom Hadžićevom teatarskom komedijom "Državni lopov". U tranzicijskoj Hrvatskoj skupina putujućih glumaca ide zemljom i izvodi "Državnog lopova". Tako naiđu i na kaznionicu u kojoj su zatočeni elitni lopovi, društveni vrh, političari i tajkuni. Riječ je zapravo o dvorcu s poslugom u kojemu utamničeni žive na visokoj nozi.
Je li Hadžić htio načiniti satiru na Scheveningen, na sterilno domaće pravosuđe ili na tajkune, teško je reći. Kako god, iz te situacije razvukao je sat i pol filma bez ijednog doličnog gega ili doista dovitljive replike. "Lopovi prve klase" mrcvarenje su publike koliko i glumaca, film koji je mogao proizvesti doista posve nekritični skriboman. Osobno mi je jako žao zbog toga jer mislim da Hadžić ima svoje mjesto u našem filmu i radije bih ga pamtio po pet-šest dobrih filmova koje je davno napravio, nego po prijesnom i bljutavom djelu poput ovog.
Jurica Pavičić
Za velik dio mlađih filmofila Hadžić je redatelj koji je potpisao izvrsne filmove poput "Abecede straha", "Protesta" i "Druge strane medalje". Za njegove suvremenike, međutim, Hadžić je bio nešto kao danas Sedlar: hiperproduktivni diletant, fušer koji je u privilegiranom položaju štancao nekritičke proizvode vlastita pisaćeg stroja.
Obje generacije na svoj su način u pravu, a razlikuje ih perspektiva. Mlađi ga poznaju po izboru iz djela, antologijskim vrhuncima. Stariji su ga pratili iz godine u godinu, pa su za njih sporadični usponi Hadžićeve inspiracije bili zagušeni gomilom idiotskih filmova koje bi snimio između dva dobra. Za mlađe filmofile Hadžić je bio zakopani glas koji je zašutio, s obzirom na to da između 1984. i 2004. godine nije snimio niti jedan film. Ali, onda se 82-godišnji filmski djed probudio i mlade filmofile je zapljusnula lavina Hadžićevih neinspiriranih, nepripremljenih filmova. U šezdesetima je Hadžić rafal splačina znao prekinuti nečim poput "Protesta" i "Tri sata za ljubav", no sada, čini se, za to nema snage. Tako se bar dade suditi po "Lopovima prve klase", najnovijoj komediji s kojom je Hadžić prošlog ljeta nastupio na pulskom festivalu, a sad je gledamo i u kinima.
Novi uradak starog redatelja
(Hrvatska, 2005.)
Režija i scenarij: Fadil Hadžić
Uloge: Goran Grgić, Emir Hadžihafizbegović, Bora Stjepanović, Franjo Dijak, Ksenija Ugrina
|
LOPOVI PRVE KLASE
|
Je li Hadžić htio načiniti satiru na Scheveningen, na sterilno domaće pravosuđe ili na tajkune, teško je reći. Kako god, iz te situacije razvukao je sat i pol filma bez ijednog doličnog gega ili doista dovitljive replike. "Lopovi prve klase" mrcvarenje su publike koliko i glumaca, film koji je mogao proizvesti doista posve nekritični skriboman. Osobno mi je jako žao zbog toga jer mislim da Hadžić ima svoje mjesto u našem filmu i radije bih ga pamtio po pet-šest dobrih filmova koje je davno napravio, nego po prijesnom i bljutavom djelu poput ovog.
Jurica Pavičić