PUNAT - Iako su zemljopisno na posve različitim krajevima svijeta, pitoreskni Punat na otoku Krku i srednjoamerička država Kostarika snažno su povezani, a Puntari se, među ostalim, mogu pohvaliti da su toj zemlji “dali” čak i predsjednika.
Najzaslužniji za tu neobičnu vezu je Franjo Orlić Ladić, puntarski iseljenik koji se kao 15-ogodišnjak zbog loših ekonomskih uvjeta na svom rodnom otoku 1873. godine zaputio “trbuhom za kruhom” te završio u dalekoj Kostariki.
Mladi se Orlić tamo zaposlio u trgovini, ali je na vidjelo vrlo brzo izašao njegov poduzetni duh. Kupio je komad zemlje i počeo uzgajati kavu. Naučen na “škrtu” primorsku zemlju, počeo je okopavati svoj posjed pa je njegov urod bio znatno bolji od drugih.
Tvornica kave i tjestenine
Uskoro je osnovao i svoju privatnu tvornicu kave, koja i danas radi, ali nije u vlasništvu obitelji Orlić. Poduzetništvo je pokrenuo i u rodnom kraju otvorivši u Puntu s Antonom Žicom prvu tvornicu tjestenine.
Tvornica je bila tehnički napredna i imala je svoju struju čak dva desetljeća prije nego je samo mjesto dobilo električnu energiju, a strojevi su naručivani direktno iz Beča. Franjo Orlić Ladić u Puntu je pokrenuo i Austro-hrvatsko parobrodsko dioničko društvo s četiri broda koje je održavalo redovite linije po Kvarneru.
Začetak Jadrolinije
Neki od tih brodova plovili su sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća pa je ta tvrka bila začetak današnje Jadrolinije. Bio je i među osnivačima Kupališnog društva u Puntu koji ove godine slavi 100 godina turizma te dobročinitelj koji je pomagao ljudima i ulagao u razne projekte. O povezanosti Franja Orlića Ladića s rodnim krajem najbolje govori podatak da je više od 40 puta preplovio Atlantik.
Orlić se u Kostariki oženio s Kostarikankom Franciscom Zamorom s kojom je imao devetero djece od kojih je većina imala zanimljive biografije.
Njihov sin Romano Orlich Zamora, koji se rodio u Cresu, bio je ministar graditeljstva u kostarikanskoj vladi, a njegov sin Romano Antonio (unuk Franje Orlića Ladića) danas je jedan od najvećih proizvođača banana u toj zemlji.
Franjina kći Marija (Marikita) je za vrijeme boravka u Puntu “ljubovala” s velikim hrvatskim književnikom Jankom Polićem Kamovom čiji je brat radio u Orlićevoj brodarskoj tvrtki. Kamov je u Puntu boravio od 1908. do 1910., a na kući u kojoj je stvarao danas se nalazi spomen-ploča.
Josip Orlich, najstariji Franjin sin, razišao se s ocem jer je pokrenuo vlastiti biznis s kavom pa su postali poslovna konkurencija. Josipova djeca su pak ostavila snažan pečat u političkom životu za što je najviše zaslužan Francisco Jose Orlich Bolmarcich, predsjednik Kostarike od 1962. do 1966. godine. Zanimljivo je da je prvi strani državnik koji mu je došao u posjet bio John Fizgerald Kennedy.
Mnoge institucije u Kostariki i danas nose ime Orlich. Francisco Orlich, zvani Don Chico, preminuo je 1969. godine i pokopan je u San Ramonu kao voljeni predsjednik.
Orlicha je danas u Kostariki puno i dobar dio njih su veliki gospodarstvenici ili obavljaju značajne javne funkcije. Franjo Ladić Orlić, pokretač dinastije, u Puntu je sagradio velebnu Vilu Kostariku koja je i danas jedna od najljepših u tom mjestu. Za njezin povrat obitelj već dugo vodi bitku.
Jasmin Đečević/EPEHA
Najzaslužniji za tu neobičnu vezu je Franjo Orlić Ladić, puntarski iseljenik koji se kao 15-ogodišnjak zbog loših ekonomskih uvjeta na svom rodnom otoku 1873. godine zaputio “trbuhom za kruhom” te završio u dalekoj Kostariki.
Mladi se Orlić tamo zaposlio u trgovini, ali je na vidjelo vrlo brzo izašao njegov poduzetni duh. Kupio je komad zemlje i počeo uzgajati kavu. Naučen na “škrtu” primorsku zemlju, počeo je okopavati svoj posjed pa je njegov urod bio znatno bolji od drugih.
Tvornica kave i tjestenine
Uskoro je osnovao i svoju privatnu tvornicu kave, koja i danas radi, ali nije u vlasništvu obitelji Orlić. Poduzetništvo je pokrenuo i u rodnom kraju otvorivši u Puntu s Antonom Žicom prvu tvornicu tjestenine.
Tvornica je bila tehnički napredna i imala je svoju struju čak dva desetljeća prije nego je samo mjesto dobilo električnu energiju, a strojevi su naručivani direktno iz Beča. Franjo Orlić Ladić u Puntu je pokrenuo i Austro-hrvatsko parobrodsko dioničko društvo s četiri broda koje je održavalo redovite linije po Kvarneru.
Začetak Jadrolinije
Neki od tih brodova plovili su sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća pa je ta tvrka bila začetak današnje Jadrolinije. Bio je i među osnivačima Kupališnog društva u Puntu koji ove godine slavi 100 godina turizma te dobročinitelj koji je pomagao ljudima i ulagao u razne projekte. O povezanosti Franja Orlića Ladića s rodnim krajem najbolje govori podatak da je više od 40 puta preplovio Atlantik.
Orlić se u Kostariki oženio s Kostarikankom Franciscom Zamorom s kojom je imao devetero djece od kojih je većina imala zanimljive biografije.
Njihov sin Romano Orlich Zamora, koji se rodio u Cresu, bio je ministar graditeljstva u kostarikanskoj vladi, a njegov sin Romano Antonio (unuk Franje Orlića Ladića) danas je jedan od najvećih proizvođača banana u toj zemlji.
Franjina kći Marija (Marikita) je za vrijeme boravka u Puntu “ljubovala” s velikim hrvatskim književnikom Jankom Polićem Kamovom čiji je brat radio u Orlićevoj brodarskoj tvrtki. Kamov je u Puntu boravio od 1908. do 1910., a na kući u kojoj je stvarao danas se nalazi spomen-ploča.
Josip Orlich, najstariji Franjin sin, razišao se s ocem jer je pokrenuo vlastiti biznis s kavom pa su postali poslovna konkurencija. Josipova djeca su pak ostavila snažan pečat u političkom životu za što je najviše zaslužan Francisco Jose Orlich Bolmarcich, predsjednik Kostarike od 1962. do 1966. godine. Zanimljivo je da je prvi strani državnik koji mu je došao u posjet bio John Fizgerald Kennedy.
Mnoge institucije u Kostariki i danas nose ime Orlich. Francisco Orlich, zvani Don Chico, preminuo je 1969. godine i pokopan je u San Ramonu kao voljeni predsjednik.
Orlicha je danas u Kostariki puno i dobar dio njih su veliki gospodarstvenici ili obavljaju značajne javne funkcije. Franjo Ladić Orlić, pokretač dinastije, u Puntu je sagradio velebnu Vilu Kostariku koja je i danas jedna od najljepših u tom mjestu. Za njezin povrat obitelj već dugo vodi bitku.
Jasmin Đečević/EPEHA