Zabrinuta sam. Bit će da je i Mladen Pejković, šef Vipneta, isto zabrinut. Ovaj put ne zato što ga “Don Vito” iz Tele2 napada niskom cijenom. Zabrinut je, čini mi se i Davor Tomašković, šef Tvornice duhana Rovinj. Ovaj put ne zato što je Philip Morris sve agresivniji, a njegove mogućnosti da “svim sredstvima” brani domaće tržište sve manje. Brine nas pojava opasnog virusa u Hrvatskoj. Nije svinjska gripa i začudo nije kriv ministar Darko Milinović.
O čemu je riječ? E pa, vidite, Ivan Mravak je u HEP-u kupovao struju dok je bila skupa. Za zalihe! Cijena struje je pala i Mravak ju je morao prodavati jeftinije pa je na gubitku. Branio je “čast” tvrdeći da je tako morao jer se struja nabavlja dugoročnim ugovorima. Mislio je valjda: “A šta bi ti ljudi htjeli, da budu u mraku?” Doskočio mu je bivši direktor HEP-a Damir Begović. On je struju kupovao kratkoročnim ugovorima. Sada se Uskok u HEP-u bavi mogućnošću sklapanja štetnih ugovora.
Mene ta priča neodoljivo podsjeća na slučaj “Inina dobit” s kraja lanjske godine dok je domaću naftnu perjanicu vodio Tomislav Dragičević. Ne bih htjela da fini gospodin Dragičević za bilo što ispadne kriv, ali tada se objašnjavalo da im se dobit istopila i zato što su kupovali naftu dok je bila skupa, a onda joj se cijena iznenada prepolovila pa su gubili na prodaji derivata. “Hedging? Terminski ugovori?” - šaptali su oni koji su za te instrumente čuli.
No, Dragičevića su molovci nedavno imenovali statistom pa je to donekle riješeno. Opet me to neodoljivo podsjetilo na priču s hrvatskim brodogradilištima i čelikom od prije koju godinu.
Tada su iz brodogradilišta umno objašnjavali da nisu krivi. Neprofitabilni brodovi koji iz njih ispolovljavaju postali su još malo neprofitabilniji jer se brodogradilišta nikako nisu mogla obraniti od nemile činjenice da se čelik kupuje u eurima, a brodovi prodaju u dolarima.
Tečajne su razlike podivljale, čelik im je poskupio, a brodove, eto, moraše prodati po davno dogovorenoj cijeni. “Hedging...” odzvanjala je jeka nekih njima čudnih glasova. Pejkovića, Tomaškovića i mene brine moguća tendencija prema ovakvim slučajevima. Hoće li sutra Pejković poklanjati narodu mobitele koje je skupo platio? Hoće li Tomašković duhan plaćati skupo, a cigarete prodavati jeftino? A njihovi će ih nadzorni odbori maziti po glavi, baš kao Mravaka? Brine nas širenje virusa od kojeg se gubi sposobnost za pametno vođenje biznisa.
Sumnjam da će Pejković i Tomašković oboljeti. Oni su se morali cijepiti prije nego što su im dali da vode Vipnet i TDR. I nisu ih tamo doveli da ih maze. Nadzorni odbori su im isto cijepljeni.
Mravaka su zaboravili cijepiti. I maze ga. Razumijem ja Mravaka. Biste li se vi brinuli jeste li cijepljeni od virusa koji vas onesposobljava za vođenje biznisa da ste s Nadzornim odborom, koji se isto nije cijepio, u slučaju razrješenja s odgovorne dužnosti ugovorili otpremninu od milijun kuna ili pola od toga? Ili da ste ih ugovorom obvezali da vam moraju dati drugi posao, čak onaj savjetnika, bez obzira na to kakvu štetu počinili? Cijepio se Mravak! Ali od nečeg drugog. Od iskorjenjivanja. Tako to obično rade oni koji ne mogu i ne znaju. Uvijek nekako znaju zaštititi sebe. Svaka im čast!
Iskorjenjivanje Mravaka traži, kažu upućeni, potpredsjednik Vlade Damir Polančec, pa mu je u petak to skoro uspjelo. Da, onaj isti koji vam je smislio veći PDV i zato ga ne volimo. Ne sumnjam da upravo Polančec, iako jako kasno pali, želi iskorjenjivanje Mravaka, i to samo zato što mi je njegov glasnogovornik jednom rekao: “Zamisli gdje bi Polančec danas bio da oko sebe ima ljude obrazovane na Harvardu?”
Sami zaključite što je Tomislav Mazal time mislio. Ja ne mislim da bi i u tom slučaju dospio daleko. No, što ako iz priče o Mravaku Uskok izrodi nešto poput “mi smo si malo zaradili sa strane”? Onda “mi” moraju ići pred sud, a Polančec, osim što kasno pali, još i krivo puca ako traži smjenu, a ne zatvor. To bi mu rekli oni s Harvarda.
Ako ipak jesu samo neznanje i nesposobnost, onda ja želim piti kavu s onima koji su na Mravakovu neznanju i nesposobnosti zaradili.
Dragana Radusinović
O čemu je riječ? E pa, vidite, Ivan Mravak je u HEP-u kupovao struju dok je bila skupa. Za zalihe! Cijena struje je pala i Mravak ju je morao prodavati jeftinije pa je na gubitku. Branio je “čast” tvrdeći da je tako morao jer se struja nabavlja dugoročnim ugovorima. Mislio je valjda: “A šta bi ti ljudi htjeli, da budu u mraku?” Doskočio mu je bivši direktor HEP-a Damir Begović. On je struju kupovao kratkoročnim ugovorima. Sada se Uskok u HEP-u bavi mogućnošću sklapanja štetnih ugovora.
Mene ta priča neodoljivo podsjeća na slučaj “Inina dobit” s kraja lanjske godine dok je domaću naftnu perjanicu vodio Tomislav Dragičević. Ne bih htjela da fini gospodin Dragičević za bilo što ispadne kriv, ali tada se objašnjavalo da im se dobit istopila i zato što su kupovali naftu dok je bila skupa, a onda joj se cijena iznenada prepolovila pa su gubili na prodaji derivata. “Hedging? Terminski ugovori?” - šaptali su oni koji su za te instrumente čuli.
No, Dragičevića su molovci nedavno imenovali statistom pa je to donekle riješeno. Opet me to neodoljivo podsjetilo na priču s hrvatskim brodogradilištima i čelikom od prije koju godinu.
Tada su iz brodogradilišta umno objašnjavali da nisu krivi. Neprofitabilni brodovi koji iz njih ispolovljavaju postali su još malo neprofitabilniji jer se brodogradilišta nikako nisu mogla obraniti od nemile činjenice da se čelik kupuje u eurima, a brodovi prodaju u dolarima.
Tečajne su razlike podivljale, čelik im je poskupio, a brodove, eto, moraše prodati po davno dogovorenoj cijeni. “Hedging...” odzvanjala je jeka nekih njima čudnih glasova. Pejkovića, Tomaškovića i mene brine moguća tendencija prema ovakvim slučajevima. Hoće li sutra Pejković poklanjati narodu mobitele koje je skupo platio? Hoće li Tomašković duhan plaćati skupo, a cigarete prodavati jeftino? A njihovi će ih nadzorni odbori maziti po glavi, baš kao Mravaka? Brine nas širenje virusa od kojeg se gubi sposobnost za pametno vođenje biznisa.
Sumnjam da će Pejković i Tomašković oboljeti. Oni su se morali cijepiti prije nego što su im dali da vode Vipnet i TDR. I nisu ih tamo doveli da ih maze. Nadzorni odbori su im isto cijepljeni.
Mravaka su zaboravili cijepiti. I maze ga. Razumijem ja Mravaka. Biste li se vi brinuli jeste li cijepljeni od virusa koji vas onesposobljava za vođenje biznisa da ste s Nadzornim odborom, koji se isto nije cijepio, u slučaju razrješenja s odgovorne dužnosti ugovorili otpremninu od milijun kuna ili pola od toga? Ili da ste ih ugovorom obvezali da vam moraju dati drugi posao, čak onaj savjetnika, bez obzira na to kakvu štetu počinili? Cijepio se Mravak! Ali od nečeg drugog. Od iskorjenjivanja. Tako to obično rade oni koji ne mogu i ne znaju. Uvijek nekako znaju zaštititi sebe. Svaka im čast!
Iskorjenjivanje Mravaka traži, kažu upućeni, potpredsjednik Vlade Damir Polančec, pa mu je u petak to skoro uspjelo. Da, onaj isti koji vam je smislio veći PDV i zato ga ne volimo. Ne sumnjam da upravo Polančec, iako jako kasno pali, želi iskorjenjivanje Mravaka, i to samo zato što mi je njegov glasnogovornik jednom rekao: “Zamisli gdje bi Polančec danas bio da oko sebe ima ljude obrazovane na Harvardu?”
Sami zaključite što je Tomislav Mazal time mislio. Ja ne mislim da bi i u tom slučaju dospio daleko. No, što ako iz priče o Mravaku Uskok izrodi nešto poput “mi smo si malo zaradili sa strane”? Onda “mi” moraju ići pred sud, a Polančec, osim što kasno pali, još i krivo puca ako traži smjenu, a ne zatvor. To bi mu rekli oni s Harvarda.
Ako ipak jesu samo neznanje i nesposobnost, onda ja želim piti kavu s onima koji su na Mravakovu neznanju i nesposobnosti zaradili.
Dragana Radusinović