Priča o vrućem danu na Yucatanu konkurira za nagrade

Bar zasad, miljenik struke i kritike te prvi ozbiljni pretendent na nagrade film je koji dolazi iz Meksika, a naslov mu je "Lake Tahoe". Autor filma 38-godišnji je meksički redatelj Fernando Eimbcke kojem je to drugi film. Film se događa od jutra do večeri u jednom vrućem lučkom gradiću na Yucatanu, a na početku vidimo mladića koji je udario autom u stup i sad u lijeno vruće jutro traži mehaničara koji bi mu pomogao. Taj beznačajni incident redatelj koristi da nas upozna s gelerijom malomišćanskim čudaka: no iznenađenjima tu ne bude kraj jer iza vanjštine lijenog jutra krije se obiteljska drama. Filmofilima bi "Lake Tahoe" najlakše bilo usporediti s mješavinom "Schultzeova bluesa" i "Pasjih dana". Pravi majstorski posao!



Od drugih filmova u konkurenciji ovdje su najviše pozornosti pobudila dva koja su europski autori snimili u Kaliforniji, a oba se bave otmicama djece. "Julia" je povratnički film francuskog fotografa Ericka Zonce koji je 1998. snimio čudesni film "Život iz anđeoskih snova", a zatim nestao iz filma. "Julia" je, prema redateljevim riječima, slobodna obrada slavne Cassavetesove "Glorije". Junakinja filma (Tilda Swinton) alkoholičarka je koja u trenutku "inspiracije" oteme dijete bogatog industrijalca i s njim utekne u Meksiko.



Njezin je plan da traži otkupninu, ali taj naum propada kad dijete otmu Meksikanci, a ona mora birati između dječaka i novca. Ako vam ovo zvuči kao predložak za tex-mex krimi komediju, imate pravo. No Zonca je iz toga htio napraviti karakternu dramu, u čemu čak ni uz pomoć sjajne Swinton nije uspio. Teško se, naime, identificirati s likom koji se 140 minuta ponaša subinteligentno.



Bolji je dojam ostavio drugim film o otetom djetetu, "Vrtovi noći" britanskog TV režisera Damiena Harrisa. On stilom dokumentarne drame prati sudbinu djevojčice koju kriminalci otmu da bi služila pedofilima, a na kraju završava kao uličarka i klošar. Najjači dio filma precizna je rekonstrukcija tehnike "pridobivanja" djece od strane otimača, a najneuvjerljiviji je finale, kad se cura vraća roditeljima, a režiser baš ne zna što bi s tim. Malu, ali zgodnu ulogu socijalnog radnika u filmu glumi John Malkovich.



Među ostalim filmovima u konkurenciji vrijedi spomenuti "Pjesmu vrabaca", film Iranca Majdija Majidija, čovjeka kojeg naši posjetitelji videoteka poznaju po "Djeci raja". Majdiji je najdosljedniji sljedbenik De Sice i neorealizma u iranskom filmu, pa ni "Pjesma vrabaca" nije daleko od "Kradljivaca bicikla". Junak filma je otac gluhe djevojčice koji treba skupiti novac za slušni aparat, a kako na farmi nojeva dobiva otkaz, odlazi u Teheran kao moto-taksist. Kao u mnogim iranskim filmovima, i ovdje je selo bukoličko mjesto harmonije, a grad neurotični, zloguki mravinjak. Za moj gušt, ipak tu ima puno prvoloptaškog lova na sentiment.



Tabloidno uništavanje života

Jedan od najboljih filmova berlinskog vikenda prikazan je u popratnom programu Panorama, naslov mu je "Boy A" (Dječak A), autora Irca Johna Crowleyja, a riječ je o TV filmu britanskog Channela 4. Događalo se da i TV filmovi HRT-a dospiju do Berlina (poput "Oprosti za kung fu"), ali nerijetko kod kod kuće moraju ratovati da televizija dopusti kinodistrubuciju. Channel 4 nema tih problema - "Boy A" u svjetska će kina u distribuciji Weinsteina jer C4 zna da to diže vrijednost njihovu proizvodu. Film inače pripovijeda o mladiću koji je kao dijete počinio grozno umorstvo. Deset godina poslije puštaju ga iz zatvora s novim identitetom, daju mu ime, posao i dokumente. Stvori nov život i znance, a onda se sve sruši kad ga tabloid razotkrije. 





Jurica Pavičić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2025 11:19