Prvaci hrvatskog rock mainstreama

Otkako se Johnny Štulić zabarikadirao u Utrechtu, nadmetanje za najbolju poziciju u domaćem rokerskom mainstreamu redovito je završavalo dvobojem Parnog valjka i Prljavog kazališta.



Novo dijeljenje karata za vrh, nakon raspuštanja Valjka i transfera Kazališta na listu za dijasporu, najspremnije su dočekali Marko Perković Thompson i Hladno pivo. Dinarski hajduk-rocker pokazao je snagu na krcatom Poljudu, a gajnički punkeri napunili su veliku dvoranu Doma sportova, što je za druge bandove iz Fiju Briju generacije bio nedostižan ili već potpuno nezamisliv pothvat.



Uvjereni u svoju brojčanu premoć, Thompsonovi fanovi možda još ne doživljavaju Hladno pivo kao njegova glavnog konkurenta, ali poredak u mainstreamu, osim količine prodanih ulaznica i diskova, sve više određuje težina potpisanih marketinških ugovora. Potencijalnim sponzorima Thompson i Hladno pivo ovih dana mogli bi biti podjednako zanimljivi. Thompsonov posljednji album "Bilo jednom u Hrvatskoj" već je mjesecima najtraženije izdanje domaće diskografije, dok se Hladno pivo s neskriveno velikim ambicijama priprema za promociju "Knjige žalbe".



Za sljedeći zagrebački koncert na Šalati oni su odabrali datum na koji Thompson sasvim sigurno ne bi pristao. Međutim, 25. svibnja u njihovu kalendaru nije zaokružen kao simbol nostalgije nepokolebljivih titoista, nego kao zgodna prilika za osvajanje dodatnog publiciteta provjerenim metodama stare punkerske gerile koja je često dizala medijsku prašinu posve benignim provokacijama.

Fenomen Thompson izrastao je iz desničarskih parapolitičkih mitinga, kao lako zapaljiv spoj nacionalističkog naboja i fundamentalističkog vjerskog zanosa, pa mizerna glazbena podloga nimalo ne ometa njegovo širenje. Političko opredjeljenje članova Hladnog piva samo je jedanput bilo u prvom planu, i to uoči parlamentarnih izbora 2000. godine, kad su s pozornice Tvornice otvoreno pozivali na rušenje HDZ-a.



No kako se nisu dali pretvoriti u poslušnike novih vlastodržaca, SDP je za sljedeću predizbornu kampanju unajmio Severinu.



Hladno pivo se ponovno distanciralo od pragmatične političarske kombinatorike, ali ne i od pozitivnog socijalnog angažmana koji je najeksplicitnije pokazan suradnjom sa ženskim udrugama u kampanji za prevenciju obiteljskog nasilja, zabilježenoj i u naslovu albuma "Šamar".



Masovniji odaziv publike na koncerte Hladnog piva, definitivno potvrđen u velikom Domu sportova, nije imao baš nikakve političke konotacije. Okupljanje desetak tisuća fanova, simpatizera i znatiželjnika moglo se najprije protumačiti kao zasluženo priznanje za najbolji album u karijeri banda i za najvredniji artefakt domaće pop-rock glazbe u 2003. godini.



Četiri godine kasnije, Hladno pivo više se ne mora trošiti na proboj prema vrhu, no uspjeh novog albuma mogao bi biti presudan za dugoročni ostanak banda u rokerskom mainstreamu. U takvim kalkulacijama najzagriženiji punkeri vjerojatno će tražiti dokaze o izdaji i rasprodaji nekadašnjih ideala, međutim Hladno pivo već dulje vrijeme funkcionira kao dobro organizirana firma u kojoj ništa nije prepušteno slučaju.         



Visinske pripreme za snimanje "Knjige žalbe" podsjećale su na zagrijavanja Bijelog dugmeta potkraj 70-ih godina, a nedavni prelazak iz Dancing Beara u Menart izveden je bez ishitrenih poteza kakvi su zagorčavali život ili čak upropastili karijeru nekim starijim rockerima. Novi materijal s 11 pjesama i kratkim uvodnim instrumentalom "Couver" u jednakoj mjeri odgovara afinitetima proširene šesteročlane postave i stanju na terenu.

 

Doduše, najavni singl "Sreća" je osim očekivano visokog plasmana na radijskim top-listama za sobom povukao i neke negativne reakcije, od bizarnih prigovora za dodvoravanje narodnjacima do iskrenog ogorčenja anonimnog fana koji je na internetskom forumu ostavio poruku kako to nije ni punk ni rock, nego Prljavo kazalište.

"Sreća" doista razotkriva najbolje i najslabije momente albuma "Knjiga žalbe". U prve dvije minute to je minuciozna analiza pomahnitalog konzumerizma i baš kad je poželite uvrstiti među najveće domete Hladnog piva, događa se neobjašnjiv pad. Nastavak zvuči kao Gogol Bordelo, njujorški gypsy punk band iz ukrajinske dijaspore, afirmiran na rubovima recentnog Balkan-beat trenda, ali po svemu slabiji od Hladnog piva.



Ipak, "Sreća" je oprezno  gurnuta u drugu polovicu albuma, a za otvaranje su odabrane pjesme "Carstvo pasea" i "Nije sve tako sivo", koje se žestokim metal rifovima naslanjaju na "Soundtrack za moj život" s prethodnog albuma. Hladno pivo na tragu velikih post-metal bandova poput Queens Of the Stone Age i System Of Dawn doista zvuči impresivno i s ovakvim adutima može zaposjesti main stage bilo kojeg festivala u regiji.



"Superman" donosi prvo lagano smirenje, dok "Planeta" predstavlja pomalo nespretan iskorak prema grandioznosti U2. No taj će zastoj brzo otkloniti "Ranjeni ljudi", izvrsna pjesma sporijeg tempa u kojoj je Miletova priča o malim ljubavima efektno podcrtana akustičnom gitarom.



Knjiga žalbe

Menart



Hladno pivo

"Biološki sat" je u Denikenovoj produkciji bezgrešan spoj punka i rhythm'n'bluesa, kakav su prije dvadesetak godina profurali The Replacementsi, a najjasniji flashback u punkersku prošlost donosi dvominutna kanonada "Kaže stari šta nam fali". "Konobar" samo prvim taktovima priziva country-punk bandove iz američke provincije, dok je kasnije mnogo bliži   ranim radovima Zabranjenog pušenja, koji su očito trajna inspiracija za Hladno pivo.

Za finiš su ostavljene dvije izvanredne pjesme "Pitala si me" i "Džepni Bog", s kojima Pivo može doprijeti i do najzahtjevnije publike. "Pitala si me" završava rijetko preciznom dijagnozom stanja u današnjoj pop glazbi: "Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava. Bitno da nešto svira za žedna uha, da nikog ne dira dok pere 'il kuha i da lijepo stane između dvije reklame." "Džepni Bog" je jedna od najozbiljnijih pjesama u opusu Hladnog piva i njihov najjasniji odgovor Thompsonu.



No koliko god će završnica podignuti prosjek cijelog albuma, "Knjiga žalbe" neće nadvisiti "Šamar". Možda će to biti sasvim dovoljno za album godine, ali ne treba odbaciti ni mogućnost da se do jeseni pojave dva-tri još bolja domaća izdanja.



Album "Knjiga žalbe" pojavit će na tržištu u četvrtak 15. ožujka, a noć prije bit će organizirana promotivna prodaja u Profil Megastoreu koji će samo za tu prigodu biti otvoren iza ponoći. Na promociji će članovi banda potpisivati kupljene albume, a najsretniji fanovi naći će se i na popisu za ekskluzivni promotivni koncert u Gajnicama. Lokalni centar za kulturu poznatiji kao "Goli beton" ugostit će predstavnike medija, prijatelje i izabrane fanove Hladnog piva, a popis će biti strogo ograničen na 300 ljudi.



"Knjiga žalbe" pojavit će se najprije kao limited edition, otisnut u 7500 primjeraka, s knjižicom od 48 stranica, pregršt fotografija Mare  Milin i kožnim omotom koji je imitacija prave knjige žalbe.     (Ilko Čulić)

Ponoćna promocija u Profilu



Ilko Čulić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. lipanj 2026 00:49