ZAGREB - Na početku 90-ih ugaslo je hollywoodsko poduzeće Orion, i to kada su dva njegova filma - “Kad jaganjci utihnu” i “Obitelj Addams” - postigla najveće uspjehe u povijesti kompanije. Previše neisplativih projekata i premalo financijske potpore zakočili su kreativni motor. Nešto slično odigralo se u Hrvatskoj dva desetljeća prije. Godine 1973. Filmski autorski studio, poduzeće koje je vodio
Kruno Hajdler, proglasio je stečaj iako je godinu prije njegov film “Lov na jelene” u režiji
F. Hadžića samo u Zagrebu vidjelo više od 100.000 ljudi.
Unatoč spekulacijama da je to bila politička likvidacija zbog toga što su se FAS-ovi redatelji Hrvatski filmski savez upravo priprema DVD s FAS-ovim kratkim igranim filmovima, među kojima su i hvaljena ostvarenja Lordana Zafranovića, Ivana Martinca, Petra Krelje, Zorana Tadića, Ive Škrabala i Rajka Grlića. Slijedi radikalni FAS-ov proizvod, “Živa istina” Tomislava Radića(1971.), snimljena prokrijumčarenim filmskim rolama s Televizije Zagreb, film kojem Božidarka Freitzahvaljuje uspon u prvu ligu tadašnjega jugoslavenskog filma, a Lordan Zafranović će se predstaviti prvijencem “Nedjelja” (1969.) i omnibusom “Kronika jednog zločina” (1973.). “Lov na jelene” redatelja Fadila Hadžića najpopularniji je i nekad politički najosjetljiviji naslov, triler-drama o povratniku kojeg sumnjiče za ustašku prošlost.
Zoran Tadić i Branko Ivanda drznuli potkraj 1971. snimiti nekoliko sati materijala o studentskom štrajku u Zagrebu (tako piše
Ivo Škrabalo u knjizi “Hrvatska filmska povijest ukratko”), stvarnost je nešto prozaičnija. Slično kao i Orion, FAS je pokrenuo previše projekata, koje tadašnji hrvatski filmski fond nije primjereno podupro, pa ga od propasti ne bi spasilo ni nekoliko Hadžićevih megahitova.
Hajdler, bivši tajnik Kinosaveza Hrvatske, osnovao je FAS na Staru godinu 1967. U njega je nahrupila šarolika skupina redatelja koja se tada nije mogla domoći filma u etabliranim poduzećima poput Jadran filma i Zagreb filma. Kao i u mnogim drugim sredinama, i kraj 60-ih u Hrvatskoj je bio u znaku filmskih radnih zajednica i malih filmskih poduzeća, no FAS je predstavljao nešto drugo.
Oko je njega su se okupili filmaši koji su htjeli drukčiju kinematografiju, u kojoj producent neće uzimati ogroman postotak i snimati film samo s dijelom sredstava koje dobije od fonda, a sudeći prema proizvodima, radilo se o produkciji koja se razlikovala od glavnine hrvatske kinematografije. Čak je i Hadžić, koji je neposredno prije poharao kina filmovima “Tri sata za ljubav” i “Divlji anđeli”, ocijenio da je bolje politički provokativni “Lov na jelene” realizirati u FAS-u. FAS-ova zaostavština završila je u Hrvatskom filmskom savezu i zahvaljujući njemu najvažnija ostvarenja tog poduzeća naći će sa na DVD-u.
Prvi je naslov već dostupan, “Slučajni život”, prvi i jedini cjelovečernji film pokojnog dr. Ante Peterlića, realiziran 1969. uz potporu Petra Krelje i Zorana Tadića. Urednici pariškog Cahiers du cinema film su preporučili, no u nas je primljen s tolikom odbojnošću da Peterliću više nije palo na pamet ponovno režirati.
FAS je ostao i bez uobičajene dodatne dotacije koja bi pripomogla stabilnosti poduzeća. “Slučajni život” danas izgleda bolje nego ikad. Pokažete li ga mladim filmašima, rekao bih da će mu oni dati veću ocjenu nego klasicima tog doba poput “Ronda”, “Breze” ili “Lisica”. Nostalgičarima za pravim Zagrebom bit će to prilika za uživanje u lokacijama.
Nenad Polimac
Unatoč spekulacijama da je to bila politička likvidacija zbog toga što su se FAS-ovi redatelji Hrvatski filmski savez upravo priprema DVD s FAS-ovim kratkim igranim filmovima, među kojima su i hvaljena ostvarenja Lordana Zafranovića, Ivana Martinca, Petra Krelje, Zorana Tadića, Ive Škrabala i Rajka Grlića. Slijedi radikalni FAS-ov proizvod, “Živa istina” Tomislava Radića(1971.), snimljena prokrijumčarenim filmskim rolama s Televizije Zagreb, film kojem Božidarka Freitzahvaljuje uspon u prvu ligu tadašnjega jugoslavenskog filma, a Lordan Zafranović će se predstaviti prvijencem “Nedjelja” (1969.) i omnibusom “Kronika jednog zločina” (1973.). “Lov na jelene” redatelja Fadila Hadžića najpopularniji je i nekad politički najosjetljiviji naslov, triler-drama o povratniku kojeg sumnjiče za ustašku prošlost.
|
Kratki filmovi: Zafranović, Hadžić, Radić...
|
Hajdler, bivši tajnik Kinosaveza Hrvatske, osnovao je FAS na Staru godinu 1967. U njega je nahrupila šarolika skupina redatelja koja se tada nije mogla domoći filma u etabliranim poduzećima poput Jadran filma i Zagreb filma. Kao i u mnogim drugim sredinama, i kraj 60-ih u Hrvatskoj je bio u znaku filmskih radnih zajednica i malih filmskih poduzeća, no FAS je predstavljao nešto drugo.
Oko je njega su se okupili filmaši koji su htjeli drukčiju kinematografiju, u kojoj producent neće uzimati ogroman postotak i snimati film samo s dijelom sredstava koje dobije od fonda, a sudeći prema proizvodima, radilo se o produkciji koja se razlikovala od glavnine hrvatske kinematografije. Čak je i Hadžić, koji je neposredno prije poharao kina filmovima “Tri sata za ljubav” i “Divlji anđeli”, ocijenio da je bolje politički provokativni “Lov na jelene” realizirati u FAS-u. FAS-ova zaostavština završila je u Hrvatskom filmskom savezu i zahvaljujući njemu najvažnija ostvarenja tog poduzeća naći će sa na DVD-u.
Prvi je naslov već dostupan, “Slučajni život”, prvi i jedini cjelovečernji film pokojnog dr. Ante Peterlića, realiziran 1969. uz potporu Petra Krelje i Zorana Tadića. Urednici pariškog Cahiers du cinema film su preporučili, no u nas je primljen s tolikom odbojnošću da Peterliću više nije palo na pamet ponovno režirati.
FAS je ostao i bez uobičajene dodatne dotacije koja bi pripomogla stabilnosti poduzeća. “Slučajni život” danas izgleda bolje nego ikad. Pokažete li ga mladim filmašima, rekao bih da će mu oni dati veću ocjenu nego klasicima tog doba poput “Ronda”, “Breze” ili “Lisica”. Nostalgičarima za pravim Zagrebom bit će to prilika za uživanje u lokacijama.
Nenad Polimac