Samo jednom se ljubi: 50 godina poslije

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 07.07.2007. u 15:13

Oprostite, na početku slijedi jedno kratko sjećanje. Nisam mogao krenuti na Gornji grad prema Muzeju grada Zagreba, točnije na izložbu "Mister Morgen", a da se ne sjetim onog jednog jedinog susreta s Ivom Robićem. Zaustavili smo TV kombi ugledavši čovjeka u kratkim hlačicama koji je nosio ceker ili mrežu. Nije imao, primjerice, plastičnu vrećicu poput pokojnog Ranka Marinkovića kada bi od Visoke kretao do dućana na Markovu trgu. A možda je i imao. Bilo je to 1991. ili tako nekako, usred rata svakako. Na cesti između Ičića i Ike, koja je bila pusta, bez automobila.

- Ivo Robić! - uzviknuli su dečki i moj snimatelj Tomislav Kovačić. Zamolio sam vozača da stane i prišao Robiću. Nekoliko mjeseci ranije razgovarao sam s njim telefonom. Zamolio sam ga da sudjeluje u dokumentarcu o Andriji Koncu (Sombor, 1914. - 1945.?), najpopularnijem pjevaču u NDH, koji je potom netragom nestao. U sabirnom logoru kod Bjelovara, Robićeva Bjelovara.

Za Konca sam čuo nekoliko tjedana prije od urednika Kosovca i tako doznao o zabavnom životu u NDH. Sve je dotad potpadalo pod atribut "takozvani", kao i cijela NDH, kao sve naše bake i djedovi koji su se tijekom Drugog svjetskog rata zatekli u Zagrebu. Dobro, bilo je to u Pavelićevu Zagrebu, iako ne samo njegovu. Bilo je to u gradu iz kojeg su nedužne odvodili u Jasenovac.

U MGZ-u otvorena izložba posvećena najvećem misteru hrvatskog šlagera, koji je svojim pjesmama oblikovao  glazbeni ukus i svjetonazor generacija.
U tom je Zagrebu Robić, zajedno sa spomenutim Koncom, počeo najblistaviju karijeru naše bivše i aktualne pop-kulture. Pjevali su zajedno na "Krugovalu". Istodobno neki mali zabavni orkestri zapošljavali su progonjene i tako ih uspjeli spasiti. O svemu tome nisam znao ništa, a ponajmanje da je pjevač pjesme "Morgen", autor nota za Kinelov tekst "Samo jednom se ljubi" i nesuđeni autor evergrina "Strangers in the Night" ("Stranci u noći"), počeo zvjezdani uzlet baš u NDH. Međutim, za razliku od Pere Gotovca ili pokojnog Vlade Seljana, Ivo Robić nije mogao ili nije htio sudjelovati u mojem filmu.

Razgovarali smo nekoliko minuta. Podsjetio sam ga na film o Koncu, a on je pak ponovio, odnosno objasnio da je za vrijeme snimanja morao izbivati iz Ičića. Bilo kako bilo, poznanstvo Konca i Robića nismo zabilježili filmskom kamerom. Nije mi niti palo napamet da je Robića svjetski uspjeh pjesme "Morgen", ponajprije u Njemačkoj, itekako senzibilizirao na osjetljivost prema fašizmu pa i ustaštvu. Možda je i smatrao da nije ugodno povezivati svoje početke, prve žive nastupe pred mikrofonom, s takvim kontekstom.

Ta mi je činjenica bila šokantna. Slušao sam od staraca da je Robić počeo s Rajkom Vali i kako su sami pjevali na prvom Zagrebačkom festivalu. Međutim, o tim njegovim prvim počecima nisam znao ništa. U vrijeme te iste NDH Robić se upoznao s čovjekom kojeg je ratno bombardiranje u Rijeci ostavilo u krevetu, na trećem katu srušene kuće. Bio je to legendarni i karizmatični Mario Kinel. Naime, kada se govori da je pjesma "Samo jednom se ljubi" opisivala aktualni i budući život supružnika Marte i Ive Robića, treba dodati da je Kinel svojim tekstom prije svega izražavao ljubav i odnos prema vlastitoj supruzi. Usput, pjesma je bila snimljena točno prije pola stoljeća, daleke 1957. godine.

Htjeli-ne htjeli, mnogi od nas odrastali su na ovoj Kinel-Robićevoj skladbi ili pouci. Nije ona bila samo njihova, naprotiv, prevladavala je u zabavnoj ili pop-glazbi. No, samo su je njih dvojica artikulirala za naše uši. Svojedobno, kada sam s poznatom glumicom Vladicom Milosavljević snimao jednu pjesmu u Šubićevoj, odnekud se pojavio Kinel i radosno pozdravio zvijezdu Grlićeva filma "Samo jednom se ljubi". Taj je film klasičnoj Robićevoj pjesmi podario drugi život, ali i dodao ponešto ironije čežnji mnogih nekadašnjih tinejdžera. Čežnji za besmrtnom ljubavi, koju je tada zamijenio, primjerice, emotivni šmarn zvan "Titanic". Koliko god film, bestseleri i rock nudili preporuku "jednom kao nijednom" (Jacquelin Susan), tzv. romantični tipovi ostajali su dosljedni onoj prethodnoj, dakle "samo jednom se ljubi". Utoliko to malo glazbeno remek-djelo ostaje ne samo živim sažetkom bivših vremena nego i omiljenim brojem onima koji još vjeruju kako se u nešto može vjerovati.

Prema svjedočenju maestra Stjepana Mihaljinca Ivo Robić je autor nekoliko tonova, ali i osovine teksta pjesme 'Strangers in the night'.  Ako je to točno, najveći hrvatski doprinos svjetskoj popularnoj kulturi ostao je neregistriran
Izložba "Mister Morgen" ne daje samo životni presjek skladatelja i pjevača Robića, ona istodobno donosi njegove fotografije, omotnice i ploče s najvećim uspjesima, ali stvara i preciznu kronologiju, ne samo Ive Robića, nego i svih nas koji bismo bez njega, svakako, bili drugačiji. U svakom bismo pogledu bili siromašniji za neke akorde, riječi i stajališta. S druge strane, izložba donosi svojevrsna otkrića i pojašnjenja za neka tamna, a slavna mjesta iz Robićeve profesionalne biografije poput, primjerice, globalne popularne ikone kakav je svjetski evergrin "Strangers in the night". Tekst je za tu pjesmu napisao upravo Ivo Robić. Sigurno ste zaboravili da je on snimio prvu rock pjesmu u bivšoj Jugoslaviji. Snimio je i prvu dugosvirajuću (LP) ploču u istoj zemlji.

Prodao je više od dva milijuna primjeraka singlice "Morgen". Pjesmu je, inače, odabrala gospođa Marta, a nakon što su je 50-ih odbili slavniji pjevači. Zauzvrat, Robić je odbio pjevati ne manje kultnu "Marinu" Rocca Granate. Također, Robić je među prvima u Jugotonu prodao milijun ploča. I tako, sličnom nabrajanju ne bi bilo kraja.

Važnije je naglasiti da je Robić kao skladatelj i izborom skladatelja koje je pjevao, prije svega Nenu Grčevića, stvorio onaj orkestralni, tonski zapis koji iz naših prostora moćno korespondira s velikim globalnim orkestrima i njihovim perovođama pjevačima poput Franka Sinatre. Zato i ne čudi što je ondašnji Globus krajem 50-ih ponosno isticao da se Robić našao na rang-listi ispred Sinatre. Bilo je to trenutačno, na dah, ali se uistinu dogodilo. Jedan tek formalni, površinski pokazatelj da tzv. osrednjost naše kulture nije zadatost, nego stvar samorazumijevanja.

Možda se tek danas može govoriti o Robićevu zvuku, o zvuku orkestra koji vrluda negdje po tankoj liniji malog i velikog orkestra, a jednako tako o Robićevu svjetonazoru koji je jasan i prepoznatljiv. Kako u glazbenom pogledu, tako i u tekstovnom.

Drugim riječima, i kao skladatelj i kao pjevač Robić je birao one tekstopisce i skladatelje koji su odgovarali njegovu izboru prema srodnosti. A taj dragulj koji je omogućio sebi vlastiti izbor pokazuje da novac ne može biti sve u životu. Izložba "Mister Morgen" razotkriva i jednu javnu tajnu, odnosno činjenicu da je Robić svakako jedan od najvećih dobrotvora, ne samo u bivšoj Jugoslaviji, nego i u nezavisnoj Hrvatskoj. Pitanje nacionalne i vjerske pripadnosti nije usmjeravalo njegov novac namijenjen pomoći drugima. Robić je pomagao bolesnoj djeci i odraslima, pridonio je i kultnoj Univerzijadi 1987. tijekom koje je Zagreb, ali ne samo Zagreb, napravio kolut naprijed. Bio je jedan od onih koji su davali iz vlastita novčanika, za razliku od mnogih novopečenih bogataša i donatora u nezavisnoj Hrvatskoj. Bio je jedan od onih koji su imali sreće zaraditi novac vlastitim darom u svijetu i odbiti raskoš toga svijeta da bi pjevali kajkavski u Krapini ili čakavski u Splitu. Bio je to, doista, gospodin, "mister" koji se držao gospodski, koji je svoj skladateljski i pjevački posao radio tome primjerenim načinom.


- 1923. rođen u Garešnici kao dijete sudskog činovnika, ima dvojicu mlađe braće
- 1942. - 1943. dolazi u Zagreb prije mature i nastupa kao barski pjevač u Kolu
- nešto kasnije nastupa u Grill Roomu (pokraj Gradskog podruma), sve do sredine 50-ih
- 1943. upoznaje M. Kinela, pjeva njegovu skladbu "Snježi"
- 18. 5. 1943. prvi put pjeva na radiju, uz glasovir
- krajem 1946. dobio dopuštenje da pjeva na Radio Zagrebu uz orkestar K. Kočija
- 1949. snimio prvu ploču (na šelaku) s dvije pjesme Lj. Kuntarića
- 1950. - 1963. tijekom ljeta nastupao u Opatiji
- 1953. dobio prvu nagradu publike na prvom Zagrebačkom festivalu s pjesmom "Ta tvoja ruka mala"
- 1955. pjevao u jednom njemačkom baru punih sedam mjeseci
- 1956. snimio prvu rock skladbu u bivšoj Jugoslaviji (Shake, Rattle and Roll); pobijedio na Zagrebu s pjesmom "Ako nećeš da te ljubim"
- 1957. snima "Samo jednom se ljubi"
- 1958. audicija za Polydor iz Hamburga; pobjednik Opatijskog festivala sa Z. Vučković i pjesmom "Moja mala djevojčica" (Tata, kupi mi auto)
- 4. 2. 1959. snima skladbu "Morgen" P. Moessera
- 31. 8. 1959. pojavljuje se s pjesmom "Morgen" na američkoj Billboard Chart Top 40; zadržat će se 11 tjedana i doći do 13. mjesta, "ispred Sinatre", kako javljaju domaće novine
- 7. 10. 1959. nastupa u Perry Como Showu
- u travnju 1960. dobio Zlatnu ploču Polydora za 1,000.000 prodanih single ploča
- ubrzo nakon toga dobiva Brončanog lava Radio Luxembourga
- 1964. pobjeđuje na Zagrebu s neumrlim "Golubovima"
- 1966. izvodi "Mužikaše" na Krapinskom festivalu
- 1969. pobijedio na prvoj Slavoniji s kompozicijom "Kukuruzi se njišu"
- 1999. skladbu "Na bregu" prijavio na Krapinski festival, no nastup je otkazao zbog bolesti. Umro je sljedeće godine, odnosno nekoliko mjeseci kasnije
- 2007. izlaze dva Robićeva CD-a pod naslovom "The Platinum Collection"
  Od Garešnice do Platinum Collection


Plakat iz 1958. za nastup na terasi hotela Kvarner
Najstarije dijete obitelji Robić na fotografiji iz 1930.

Radna knjižica pjevača iz 1948.


  Klavirski separat iz 1952. za 'Jabuke i trešnje'

T. Kljaković, M. Šinković, Z. Vučković, V. Vukov, I. Robić, T. Kesovija, Đ. Peruzović. G. Novak i M. Novosel 1965.
Marta i Ivo Robić u Opatiji oko 1952.



Pjevač s obožavateljima u Opatiji 1961.
Globus, 25. listopada 1959.

Marta Robić oko 1960.


Japanski plakat za 'Morgen', oko 1959


 
 


Željko Ivanjek

Izdvajamo