Vozili su se, toga 7. lipnja prije 12 i pol godina, u crnom Mercedesu. Za upravljačem profesionalni vozač, a iza Boris Berezovski i tjeločuvar.
A onda je netko daljinskim navođenjem detonirao eksploziv podmetnut u parkirano vozilo pokraj kojeg su prolazili. Mercedes je uništen, vozač raznesen, ali je Berezovski uspio proći s ogrebotinama.
Vodeći među "oligarsima" postsovjetske Rusije, Berezovski je bio suradnik tadašnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i njegove moćne kćeri Tatjane Djačenko. Pokrenuta je opsežna istraga o atentatu, a njezino vođenje povjereno je Aleksandru Valteroviču Litvinenku, časniku sigurnosno-obavještajne službe FSB, nasljednice zloglasnog sovjetskog KGB-a (i ranijeg Staljinova NKVD-a, boljševičke Čeke, carističke Ohrane...).
Ni Lebed se nije izvukao
Događaji koji su slijedili doveli su do današnjice, u kojoj su i Berezovski i Litvinenko britanski državljani, ali je prvi od njih u strahu za život, a drugi od ovog mjeseca počiva na londonskom groblju Highgate, u posebnom kovčegu, koji najmanje šest i pol godina ne smije biti otvoren da tijelo pokojnika, ozračeno polonijem 210, radioaktivnošću ne ubije još ljudi.
Te godine kada je na Berezovskog izveden atentat, počinjao je prvi čečenski rat, u kojemu se ruska vlast od 1994. do 1996. obračunavala s pokušajem osamostaljenja kavkaske republike Čečenije.
Dvojica visokih sovjetskih i potom ruskih časnika, Dudajev i Mashadov, pokušali su izboriti čečensku neovisnost, i činilo se da su blizu cilja kada je Moskva 1996. pristala povući svoje postrojbe iz te republike. U sklapanju sporazuma posredovao je umirovljeni ruski (i raniji sovjetski) general Aleksandar Lebed, koji je postao i guverner jedne od regija Ruske Federacije i kandidat za ruskog predsjednika.
Danas su i Lebed i Mashadov i Dudajev, kao i većina inih protagonista ove priče, doživjeli sudbinu koja je dostigla i Litvinenka - ubijeni su. A u Čečeniji od 1999. divlja novi rat. Tome je ratu prethodila serija groznih eksplozija u stambenim zgradama u Rusiji. Ti su krvožedni napadi pripisani čečenskim separatistima, pa je drugi čečenski rat imao potporu javnosti, na čijim krilima je Vladimir Putin postao predsjednik Rusije, umjesto da, kako su cinici očekivali, bude još jedan u dugom nizu premijera koje je Boris Jeljcin sve češće mijenjao.
Želja javnosti za povratkom čvrste ruke bila je uvećana upravo noćnim detonacijama u kojima su masakrirane stotine civila, kao i užasima koje su u dijelovima Dagestana i Čečenije počinili Basajevljevi borci, među kojima je bilo puno vahabita, kako čečenskih preobraćenika na tu rigidnu i agresivnu verziju islama tako i "uvezenih snaga" iz arapskih i drugih zemalja.
Bunt savjesti u FSB-u
Basajev i njegov arapski suborac Hatab pokušali su svrgnuti tadašnju čečensku vlast, optužujući je da je nedovoljno islamistička, ali nisu uspjeli. To je uspjelo Putinu, koju je čečensku vlast optužio da je nadređena Basajevu i Hatabu. Na margini toga rata, Putin je učvrstio svoju vlast u Moskvi, popunivši je kadrom iz FSB-a, koji je dotad sam vodio.
A onda je iz samog FSB-a, iz krugova oko Litvinenka, zabrinutih mogućim povratkom u totalitarizam, krenuo protuudar. Istupili su na konferenciji za novinare, neki napisali i knjige i snimili dokumentarce, s dvije optužbe. Prvo, da su dijelovi FSB-a, pod nadzorom Putina, podmetnuli bombe u stambene zgrade, što je pripisano Čečenima. I drugo, da je FSB odlučio ubiti Borisa Berezovskog i ostale utjecajne Ruse koje novi režim ocijeni nepoćudnima.
Litvinenko je potom više puta pritvaran i puštan, a onda je s obitelji izbjegao, u Tursku pa u Britaniju. Na račun FSB-a iznio je još jednu optužbu - da je ta služba pružila obuku i Aimanu al-Zavahriju, ideologu i čovjeku broj dva u hijerarhiji Bin Ladenove terorističke mreže
al-Qa'ide.
Polonij bez potpisa?
Od Litvinenkovih prvih istupa u Moskvi, sa senzacionalnim optužbama, do njegova ovojesenjeg bolnog trotjednog umiranja, odigralo se još puno epizoda iste priče, gotovo sve s istim ishodom. Priča je to koju velika većina protagonista nije preživjela, niti umrla prirodnom smrću.
Sva su ta ubojstva još neobjašnjena, što bi se vjerojatno moglo dogoditi i u slučaju Litvinenka, unatoč istrazi koju više policija vodi u mnogim zemljama, uz otkrića polonijskih tragova od Hamburga do zrakoplova British Airwaysa, čijih 220 letova je nakon kontaminacije a prije njezina otkrića prošlo 30.000 ljudi. U bolnici je s neobičnim simptomima bio i ruski oporbeni političar i bivši premijer Jegor Gajdar, upitno je i stanje i uloga Marija Scaramelle, Talijana s kojim se Litvinenko susreo.
Ako povjerujemo da je sve organizirao Putinov režim, likvidirajući one koji ga mogu kompromitirati i ugroziti, te šaljući poruku ostalima koji bi to mogli pokušati - postoji nejasnoća oko činjenice da su neki od ubijenih bili protivnici Berezovskoga više nego Putina. Npr. Paul Klebnikov, koji nije imao simpatija za oligarhe, čiju je moć Putin skresao, tjerajući neke u egzil (Berezovskog u Britaniju, Gusinskog u Izrael...), bacajući neke u zatvor (Hodorkovskog i Lebedeva...), prisiljavajući treće na posluh (Abramoviča...).
Smrt, egzil ili zatvor
Još teže bi bilo povjerovati tezama, koje su se pojavile i u dijelu američkih imedija, da iza nedavnih ruskih političkih ubojstava, kao i iza Basajevljeve provokacije drugog čečenskog rata, stoji krug oko Berezovskog. A najmanje se uvjerljivom i najviše uvredljivom čini tvrdnja iznesena ovih dana u pojedinim ruskim medijima, da je Litvinenko toliko mrzio Putina da se sam ozračio. Rijetki preživjeli suradnici i prijatelji Litvinenka danas su uglavnom u ruskim zatvorima, u lošim zdravstvenim i ukupnim uvjetima, pod dvojbenim optužnicama i presudama. Među žrtvama bilo je uistinu plemenitih osoba, primjerice Ana Politkovskaja.
Čak i ako su u službi "dvorskih intriga", odvažni časnici FSB-a na čelu s Litvinenkom bili su novost u državi koja već stoljećima, od carskog preko komunističkog do našeg doba, svoju neizmjernost i premoć gradi na sustavu koji prezire živote i dostojanstva vlastitih, natprosječno obrazovanih i često vrlo tankoćutnih ljudi. Dionici ove priče posuti su po grobljima Rusije i svijeta, a njihova zemlja gospodarski uzmah gradi na neizvjesnoj i varljivoj varijabli visoke cijene energenata. Ruskinje i Rusi na to su se sve navikli, ali zaslužuju bolje od toga.
Od devet ljudi koji se ističu u ovoj priči, samo ih je troje još živo. Dvoje od njih je u zatvoru. Prva na još nezatvorenom popisu likvidiranih ili stradalih u nerazjašnjenim okolnostima je političarka Galina Starovojtova. Ustrijeljena je 20. studenoga 1998.
(r. 1930.)
Istaknuti disident i politički zatvorenik u sovjetsko doba, nakon pada komunizma postaje aktivist za ljudska prava i političar. Izvještavajući iz prvog čečenskog rata okrenuo je rusku javnost protiv toga krvoprolića. Vodio je neovisno povjerenstvo koje je istraživalo bombaške napade na ruske stambene zgrade, povod drugom čečenskom ratu, ali nije mogao završiti posao jer su gotovo svi članovi povjerenstva poubijani.(1965.-2006.)
Potpredsjednik uprave ruske središnje banke 1997.-1999. i od 2002. do smrti. Isticao se, kako je pisao ruski list Komersant, suzbijanjem pronevjera i makinacija velikog ranga u ruskom bankarstvu i vanjskoj trgovini. Dva napadača ubili su ga hicima u glavu 14. rujna ove godine. Nešto ranije povukao je dozvolu rada nekih komercijalnih banaka, čime se broj njegovih neprijatelja uvećao. Ubojice nisu otkrivene.
Moskovski odvjetnik i bivši časnik FSB-a bio je pozvan sudjelovati u neovisnoj istrazi bombaških napada na stambene zgrade u Rusiji 1999. godine. U istrazi je otkrio da dokaze podmeću, uklanjaju i krivotvore neki njegovi bivši kolege iz FSB-a, koji nalaze i lažne svjedoke za suđenja. Uhićen 2003., pušten je nakon dvije godine i dva tjedna kasnije opet uhićen zbog "izdaje službenih tajni" i drugih "grijeha". I dalje je u zatvoru.
(1960.-2000.)
Istaknuti ruski novinar i medijski magnat, autor knjige "Skriveni rat", kritičar ratova u Čečeniji i Vladimira Putina, istraživao je bombaške napade na ruske stambene zgrade 1999. godine. Poginuo je kao i ostalih devet ljudi u zrakoplovu kada se avion Yak-40, kojim su nekoliko minuta ranije poletjeli prema Kijevu, srušio 9. ožujka 2000. godine u blizini moskovske zračne luke Šeremetjevo.(1963.-2004.)
Rođen u New Yorku u obitelji ruskih emigranata, potomaka carističkih generala, admirala i ministara, doktorirao je u Londonu ekonomiju i uređivao rusko izdanje poslovnog časopisa Forbes. O Berezovskom je u rujnu 2000. napisao knjigu "Kremaljski kum". Klebnikov je ustrijeljen u noćnom napadu u Moskvi, 9. srpnja 2004. Rusija je odbila američku ponudu pomoći u istrazi smrti toga državljanina SAD-a. Ubojice nisu otkrivene.(1958.-2006.)
Rođena u ukrajinskoj obitelji u New Yorku, ugledna ruska novinarka, dobitnica mnogih priznanja, aktivistica za ljudska prava i kritičarka čečenskog rata, često je izazivala neskrivenu ljutnju Putinove vlade. Smrću joj je prijetio Sergej Lapin, časnik ruskih specijalaca čije je zločine u Čečeniji razotkrila, ali on je bio u zatvoru kada je ona, 7. listopada ove godine, ustrijeljena u liftu stambene zgrade u kojoj je živjela.
(1950.-2003.)
Ruski novinar, pisac i liberalni parlamentarac. Istraživao je vezu organiziranog kriminala i korumpiranog dijela tajne službe i vlasti u Rusiji. Otrovan talijem, umro je iznenada. Godine rođenja i smrti iste su mu kao SERGEJU JUŠENKOVU, članu komisije koja je istraživala bombaške napade na stambene zgrade 1999., koji je ustrijeljen u blizini svojeg doma u Moskvi, nekoliko sati nakon što je prijavio sudjelovanje svoje stranke na izborima.
(r. 1974.)
Ruski političar, novinar i disident, urednik lista "Radikalnaja politika" od 2000. godine i suradnik čečenskog internetskog lista Kavkaz centar, vodio je mnoge demonstracije ruskih liberala protiv čečenskog rata. Putina je uspoređivao s Miloševićem i Sadamom. Uhićen je 21. ožujka ove godine u Moskvi. Pritom mu je u "padu" s četvrtog kata zgade, pri navodnom pokušaju bijega, slomljena kralježnica i druge kosti. Paraliziran je, bolestan i u zatvoru.(1946.-1998.)
Političarka koja se zauzimala za prava manjina. Razotkrila je veze nekih visokih dužnosnika Ruske pravoslavne crkve sa sovjetskom tajnom službom KGB. Upozoravala je da u vrhu KGB-ova nasljednika, FSB-a, ima pojedinaca koji pokušavaju prigrabiti svu vlast. Ustrijeljena je 20. studenoga 1998. u stambenoj zgradi u kojoj je živjela. Dogodilo se to dva dana nakon što su Litvinenko i još sedam časnika FSB-a javno upozorili da Rusiji prijeti obnova političkih likvidacija.
- Iza ubojstava stoje tajni agenti, komandosi i plaćenici po nalogu Putina i njegovih pobočnika
- Riječ je o 'velikoj igri' čije konce povlači Boris Berezovski
- U Moskvi je počela velika bitka za Putinovo nasljeđe. Riječ je, dakle, o obračunu različitih struje unutar Kremlja
• 8. 8. 1999. - ekstremistički dio čečenskih pobunjenika, pod vodstvom Šamila Basajeva, u bijegu od postrojbi čečenske vlade upada u susjedni Dagestan, također dio Ruske Federacije
• 9. 8. 1999. - široj javnosti slabo poznati šef FSB-a Vladimir Putin postaje ruski premijer, nakon čestih promjena šefa vlade proteklih mjeseci i godina
• 31. 8. 1999. - 1 osoba ubijena, 40 ranjeno, u eksploziji bombe podmetnute u shopping centar Manež u Moskvi
• 4. 9. 1999. - 64 osobe ubijeno, 133 ranjene, u eksploziji bombe u vojnom kompleksu u Buinaksku
• 9. 9. 1999. - 94 osobe ubijene, 249 ranjenih, u detonaciji snažnog eksploziva podmetnutog u stambeni kompleks u moskovskoj ulici Gurjanov
• 13. 9. 1999. - 118 ljudi ubijeno bombom detoniranom u stambenom kompleksu u Kaširskoje Šosi, u Moskvi
• 16. 9. 1999. - 18 ubijenih, 288 ranjenih, u eksploziji bombe u stambenom bloku u Volgodonsku
• 22. 9. 1999. - u Rjazanu je otkrivena bomba, sa satnim mehanizmom postavljenim na pola šest ujutro. Vlasti najprije tvrde da je spriječen teroristički napad, a zatim da se radilo o vježbi koju je izvodio FSB
• 23. 9. 1999. - ruski premijer Vladimir Putin naređuje bombardiranje Čečenije i pokretanje ofenzive, optužujući čečensku vlast za upad Basajevljevih snaga u Dagestan, kao i za bombaške terorističke udare po Rusiji
• 5. 10.1999. - ruska vojska ulazi u čečenski glavni grad Grozni
• 31. 12. 1999. - ruski predsjednik Boris Jeljcin iznenada podnosi ostavku, imenujući Vladimira Putina vršiteljem dužnosti predsjednika Rusije
• 26. 3. 2000. - Putin, na krilima "obračuna s čečenskim teroristima" i "povratka pouzdanosti i ozbiljnosti u Kremlj", pobjeđuje na predsjedničkim izborima
Ahmed Salihbegović
A onda je netko daljinskim navođenjem detonirao eksploziv podmetnut u parkirano vozilo pokraj kojeg su prolazili. Mercedes je uništen, vozač raznesen, ali je Berezovski uspio proći s ogrebotinama.
Vodeći među "oligarsima" postsovjetske Rusije, Berezovski je bio suradnik tadašnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i njegove moćne kćeri Tatjane Djačenko. Pokrenuta je opsežna istraga o atentatu, a njezino vođenje povjereno je Aleksandru Valteroviču Litvinenku, časniku sigurnosno-obavještajne službe FSB, nasljednice zloglasnog sovjetskog KGB-a (i ranijeg Staljinova NKVD-a, boljševičke Čeke, carističke Ohrane...).
Ni Lebed se nije izvukao
Događaji koji su slijedili doveli su do današnjice, u kojoj su i Berezovski i Litvinenko britanski državljani, ali je prvi od njih u strahu za život, a drugi od ovog mjeseca počiva na londonskom groblju Highgate, u posebnom kovčegu, koji najmanje šest i pol godina ne smije biti otvoren da tijelo pokojnika, ozračeno polonijem 210, radioaktivnošću ne ubije još ljudi.
Te godine kada je na Berezovskog izveden atentat, počinjao je prvi čečenski rat, u kojemu se ruska vlast od 1994. do 1996. obračunavala s pokušajem osamostaljenja kavkaske republike Čečenije.
Dvojica visokih sovjetskih i potom ruskih časnika, Dudajev i Mashadov, pokušali su izboriti čečensku neovisnost, i činilo se da su blizu cilja kada je Moskva 1996. pristala povući svoje postrojbe iz te republike. U sklapanju sporazuma posredovao je umirovljeni ruski (i raniji sovjetski) general Aleksandar Lebed, koji je postao i guverner jedne od regija Ruske Federacije i kandidat za ruskog predsjednika.
Danas su i Lebed i Mashadov i Dudajev, kao i većina inih protagonista ove priče, doživjeli sudbinu koja je dostigla i Litvinenka - ubijeni su. A u Čečeniji od 1999. divlja novi rat. Tome je ratu prethodila serija groznih eksplozija u stambenim zgradama u Rusiji. Ti su krvožedni napadi pripisani čečenskim separatistima, pa je drugi čečenski rat imao potporu javnosti, na čijim krilima je Vladimir Putin postao predsjednik Rusije, umjesto da, kako su cinici očekivali, bude još jedan u dugom nizu premijera koje je Boris Jeljcin sve češće mijenjao.
Želja javnosti za povratkom čvrste ruke bila je uvećana upravo noćnim detonacijama u kojima su masakrirane stotine civila, kao i užasima koje su u dijelovima Dagestana i Čečenije počinili Basajevljevi borci, među kojima je bilo puno vahabita, kako čečenskih preobraćenika na tu rigidnu i agresivnu verziju islama tako i "uvezenih snaga" iz arapskih i drugih zemalja.
Bunt savjesti u FSB-u
Basajev i njegov arapski suborac Hatab pokušali su svrgnuti tadašnju čečensku vlast, optužujući je da je nedovoljno islamistička, ali nisu uspjeli. To je uspjelo Putinu, koju je čečensku vlast optužio da je nadređena Basajevu i Hatabu. Na margini toga rata, Putin je učvrstio svoju vlast u Moskvi, popunivši je kadrom iz FSB-a, koji je dotad sam vodio.
A onda je iz samog FSB-a, iz krugova oko Litvinenka, zabrinutih mogućim povratkom u totalitarizam, krenuo protuudar. Istupili su na konferenciji za novinare, neki napisali i knjige i snimili dokumentarce, s dvije optužbe. Prvo, da su dijelovi FSB-a, pod nadzorom Putina, podmetnuli bombe u stambene zgrade, što je pripisano Čečenima. I drugo, da je FSB odlučio ubiti Borisa Berezovskog i ostale utjecajne Ruse koje novi režim ocijeni nepoćudnima.
Litvinenko je potom više puta pritvaran i puštan, a onda je s obitelji izbjegao, u Tursku pa u Britaniju. Na račun FSB-a iznio je još jednu optužbu - da je ta služba pružila obuku i Aimanu al-Zavahriju, ideologu i čovjeku broj dva u hijerarhiji Bin Ladenove terorističke mreže
al-Qa'ide.
Polonij bez potpisa?
Od Litvinenkovih prvih istupa u Moskvi, sa senzacionalnim optužbama, do njegova ovojesenjeg bolnog trotjednog umiranja, odigralo se još puno epizoda iste priče, gotovo sve s istim ishodom. Priča je to koju velika većina protagonista nije preživjela, niti umrla prirodnom smrću.
Sva su ta ubojstva još neobjašnjena, što bi se vjerojatno moglo dogoditi i u slučaju Litvinenka, unatoč istrazi koju više policija vodi u mnogim zemljama, uz otkrića polonijskih tragova od Hamburga do zrakoplova British Airwaysa, čijih 220 letova je nakon kontaminacije a prije njezina otkrića prošlo 30.000 ljudi. U bolnici je s neobičnim simptomima bio i ruski oporbeni političar i bivši premijer Jegor Gajdar, upitno je i stanje i uloga Marija Scaramelle, Talijana s kojim se Litvinenko susreo.
Ako povjerujemo da je sve organizirao Putinov režim, likvidirajući one koji ga mogu kompromitirati i ugroziti, te šaljući poruku ostalima koji bi to mogli pokušati - postoji nejasnoća oko činjenice da su neki od ubijenih bili protivnici Berezovskoga više nego Putina. Npr. Paul Klebnikov, koji nije imao simpatija za oligarhe, čiju je moć Putin skresao, tjerajući neke u egzil (Berezovskog u Britaniju, Gusinskog u Izrael...), bacajući neke u zatvor (Hodorkovskog i Lebedeva...), prisiljavajući treće na posluh (Abramoviča...).
Smrt, egzil ili zatvor
Još teže bi bilo povjerovati tezama, koje su se pojavile i u dijelu američkih imedija, da iza nedavnih ruskih političkih ubojstava, kao i iza Basajevljeve provokacije drugog čečenskog rata, stoji krug oko Berezovskog. A najmanje se uvjerljivom i najviše uvredljivom čini tvrdnja iznesena ovih dana u pojedinim ruskim medijima, da je Litvinenko toliko mrzio Putina da se sam ozračio. Rijetki preživjeli suradnici i prijatelji Litvinenka danas su uglavnom u ruskim zatvorima, u lošim zdravstvenim i ukupnim uvjetima, pod dvojbenim optužnicama i presudama. Među žrtvama bilo je uistinu plemenitih osoba, primjerice Ana Politkovskaja.
Čak i ako su u službi "dvorskih intriga", odvažni časnici FSB-a na čelu s Litvinenkom bili su novost u državi koja već stoljećima, od carskog preko komunističkog do našeg doba, svoju neizmjernost i premoć gradi na sustavu koji prezire živote i dostojanstva vlastitih, natprosječno obrazovanih i često vrlo tankoćutnih ljudi. Dionici ove priče posuti su po grobljima Rusije i svijeta, a njihova zemlja gospodarski uzmah gradi na neizvjesnoj i varljivoj varijabli visoke cijene energenata. Ruskinje i Rusi na to su se sve navikli, ali zaslužuju bolje od toga.
Od devet ljudi koji se ističu u ovoj priči, samo ih je troje još živo. Dvoje od njih je u zatvoru. Prva na još nezatvorenom popisu likvidiranih ili stradalih u nerazjašnjenim okolnostima je političarka Galina Starovojtova. Ustrijeljena je 20. studenoga 1998.
|
Devet likova špijunske priče
|
(r. 1930.)
Istaknuti disident i politički zatvorenik u sovjetsko doba, nakon pada komunizma postaje aktivist za ljudska prava i političar. Izvještavajući iz prvog čečenskog rata okrenuo je rusku javnost protiv toga krvoprolića. Vodio je neovisno povjerenstvo koje je istraživalo bombaške napade na ruske stambene zgrade, povod drugom čečenskom ratu, ali nije mogao završiti posao jer su gotovo svi članovi povjerenstva poubijani.(1965.-2006.)
Potpredsjednik uprave ruske središnje banke 1997.-1999. i od 2002. do smrti. Isticao se, kako je pisao ruski list Komersant, suzbijanjem pronevjera i makinacija velikog ranga u ruskom bankarstvu i vanjskoj trgovini. Dva napadača ubili su ga hicima u glavu 14. rujna ove godine. Nešto ranije povukao je dozvolu rada nekih komercijalnih banaka, čime se broj njegovih neprijatelja uvećao. Ubojice nisu otkrivene.
Moskovski odvjetnik i bivši časnik FSB-a bio je pozvan sudjelovati u neovisnoj istrazi bombaških napada na stambene zgrade u Rusiji 1999. godine. U istrazi je otkrio da dokaze podmeću, uklanjaju i krivotvore neki njegovi bivši kolege iz FSB-a, koji nalaze i lažne svjedoke za suđenja. Uhićen 2003., pušten je nakon dvije godine i dva tjedna kasnije opet uhićen zbog "izdaje službenih tajni" i drugih "grijeha". I dalje je u zatvoru.
|
SERGEJ KOVALJEV
|
|
ANDREJ KOZLOV
|
|
MIHAIL TREPAŠKIN
|
Istaknuti ruski novinar i medijski magnat, autor knjige "Skriveni rat", kritičar ratova u Čečeniji i Vladimira Putina, istraživao je bombaške napade na ruske stambene zgrade 1999. godine. Poginuo je kao i ostalih devet ljudi u zrakoplovu kada se avion Yak-40, kojim su nekoliko minuta ranije poletjeli prema Kijevu, srušio 9. ožujka 2000. godine u blizini moskovske zračne luke Šeremetjevo.(1963.-2004.)
Rođen u New Yorku u obitelji ruskih emigranata, potomaka carističkih generala, admirala i ministara, doktorirao je u Londonu ekonomiju i uređivao rusko izdanje poslovnog časopisa Forbes. O Berezovskom je u rujnu 2000. napisao knjigu "Kremaljski kum". Klebnikov je ustrijeljen u noćnom napadu u Moskvi, 9. srpnja 2004. Rusija je odbila američku ponudu pomoći u istrazi smrti toga državljanina SAD-a. Ubojice nisu otkrivene.(1958.-2006.)
Rođena u ukrajinskoj obitelji u New Yorku, ugledna ruska novinarka, dobitnica mnogih priznanja, aktivistica za ljudska prava i kritičarka čečenskog rata, često je izazivala neskrivenu ljutnju Putinove vlade. Smrću joj je prijetio Sergej Lapin, časnik ruskih specijalaca čije je zločine u Čečeniji razotkrila, ali on je bio u zatvoru kada je ona, 7. listopada ove godine, ustrijeljena u liftu stambene zgrade u kojoj je živjela.
|
ARTJOM BOROVIK
|
|
PAUL KLEBNIKOV
|
|
ANA POLITKOVSKAJA
|
Ruski novinar, pisac i liberalni parlamentarac. Istraživao je vezu organiziranog kriminala i korumpiranog dijela tajne službe i vlasti u Rusiji. Otrovan talijem, umro je iznenada. Godine rođenja i smrti iste su mu kao SERGEJU JUŠENKOVU, članu komisije koja je istraživala bombaške napade na stambene zgrade 1999., koji je ustrijeljen u blizini svojeg doma u Moskvi, nekoliko sati nakon što je prijavio sudjelovanje svoje stranke na izborima.
(r. 1974.)
Ruski političar, novinar i disident, urednik lista "Radikalnaja politika" od 2000. godine i suradnik čečenskog internetskog lista Kavkaz centar, vodio je mnoge demonstracije ruskih liberala protiv čečenskog rata. Putina je uspoređivao s Miloševićem i Sadamom. Uhićen je 21. ožujka ove godine u Moskvi. Pritom mu je u "padu" s četvrtog kata zgade, pri navodnom pokušaju bijega, slomljena kralježnica i druge kosti. Paraliziran je, bolestan i u zatvoru.(1946.-1998.)
Političarka koja se zauzimala za prava manjina. Razotkrila je veze nekih visokih dužnosnika Ruske pravoslavne crkve sa sovjetskom tajnom službom KGB. Upozoravala je da u vrhu KGB-ova nasljednika, FSB-a, ima pojedinaca koji pokušavaju prigrabiti svu vlast. Ustrijeljena je 20. studenoga 1998. u stambenoj zgradi u kojoj je živjela. Dogodilo se to dva dana nakon što su Litvinenko i još sedam časnika FSB-a javno upozorili da Rusiji prijeti obnova političkih likvidacija.
|
JURIJ ŠEKOČIHIN
|
|
BORIS STOMAHIN
|
|
GALINA STAROVOJTOVA
|
- Iza ubojstava stoje tajni agenti, komandosi i plaćenici po nalogu Putina i njegovih pobočnika
- Riječ je o 'velikoj igri' čije konce povlači Boris Berezovski
- U Moskvi je počela velika bitka za Putinovo nasljeđe. Riječ je, dakle, o obračunu različitih struje unutar Kremlja
|
Najčešće spominjane teorije o seriji ubojstava
|
• 8. 8. 1999. - ekstremistički dio čečenskih pobunjenika, pod vodstvom Šamila Basajeva, u bijegu od postrojbi čečenske vlade upada u susjedni Dagestan, također dio Ruske Federacije
• 9. 8. 1999. - široj javnosti slabo poznati šef FSB-a Vladimir Putin postaje ruski premijer, nakon čestih promjena šefa vlade proteklih mjeseci i godina
• 31. 8. 1999. - 1 osoba ubijena, 40 ranjeno, u eksploziji bombe podmetnute u shopping centar Manež u Moskvi
• 4. 9. 1999. - 64 osobe ubijeno, 133 ranjene, u eksploziji bombe u vojnom kompleksu u Buinaksku
• 9. 9. 1999. - 94 osobe ubijene, 249 ranjenih, u detonaciji snažnog eksploziva podmetnutog u stambeni kompleks u moskovskoj ulici Gurjanov
• 13. 9. 1999. - 118 ljudi ubijeno bombom detoniranom u stambenom kompleksu u Kaširskoje Šosi, u Moskvi
• 16. 9. 1999. - 18 ubijenih, 288 ranjenih, u eksploziji bombe u stambenom bloku u Volgodonsku
• 22. 9. 1999. - u Rjazanu je otkrivena bomba, sa satnim mehanizmom postavljenim na pola šest ujutro. Vlasti najprije tvrde da je spriječen teroristički napad, a zatim da se radilo o vježbi koju je izvodio FSB
• 23. 9. 1999. - ruski premijer Vladimir Putin naređuje bombardiranje Čečenije i pokretanje ofenzive, optužujući čečensku vlast za upad Basajevljevih snaga u Dagestan, kao i za bombaške terorističke udare po Rusiji
• 5. 10.1999. - ruska vojska ulazi u čečenski glavni grad Grozni
• 31. 12. 1999. - ruski predsjednik Boris Jeljcin iznenada podnosi ostavku, imenujući Vladimira Putina vršiteljem dužnosti predsjednika Rusije
• 26. 3. 2000. - Putin, na krilima "obračuna s čečenskim teroristima" i "povratka pouzdanosti i ozbiljnosti u Kremlj", pobjeđuje na predsjedničkim izborima
|
'Sezona bombi' u kojoj je Putin prigrabio vlast
|
Ahmed Salihbegović