OSIJEK - U burnom životopisu
Eduarda Floresa Chica malo je poznato da je u mladosti u Mađarskoj bio aktivni pripadnik tamošnjeg omladinskog komunističkog pokreta.
Upoznao i Carlosa
Nakon odsluženog vojnog roka u komunističkoj Mađarskoj, radio je kao granični policajac na osiguranju budimpeštanskog aerodroma gdje upoznaje notornog međunarodnog terorista Carlosa, koji u to vrijeme često putuje zemljama Istočnog bloka.
Više iz
rubrike
VIJESTI
Početkom rata u Hrvatskoj Flores dolazi u Osijek. Predstavio se kao novinar španjolske La Vanguardije i tvrdio da je pomoćnik istočnoeuropskog dopisnika tog lista, Ricarda Estarriola, pripadnika Opusa Dei, s kojim se često sastajao u Beču.
U jesen 1991. osniva Internacionalni vod, u sastavu 160. osječke brigade, o čijem se stvarnom djelovanju vrlo malo zna. U vodu je, uz nekoliko Britanaca, bio i Portugalac Alejandro Cunan Fernandez, vrhunski obučen snajperist, te španjolski plaćenik Alejandro Hernandez Mora, stručnjak za eksplozive i sabotaže.
Pripadnik Floresova Internacinalnog voda bio je i francuski legionar, Velšanin Stephan Hancock, te nekoliko Francuza koje je u Hrvatsku poslala Nacionalna fronta francuskog ultranacionalista Le Pena.
Među pripadnicima tog voda našao se i izvjestitelj švicarske novinske agencije Christian Wurtemburg. Njega je i zanimala Floresova povezanost s europskim neonacistima, švercom oružja i krijumčarenjem droge. Wurtemburg je o tome mnogo saznao i time se pohvalio reporteru španjolske televizije, Juliju Cesaru Alonsu, koji se tih dana zatekao u ratnom Osijeku.
Ispitivali ih tajni agenti
Nekoliko dana kasnije tog španjolskog novinara i njegova kolegu Portugalca privodi i ispituje hrvatska tajna služba. Nakon ispitivanja našli su se s Eduardom Floresom koji im je rekao da je Wurtemburg “krtica” koje se “treba otarasiti”.
Alonso i njegov kolega hitaju u Osijek da upozore Wurtemburga, no ondje ih dočekuje Flores i smijuljeći se kaže: “Švicarski problem je riješen”. Wurtemburg je brutalno ubijen u Osijeku 6. siječnja 1992., a obdukcija pokazuje da je ubojstvo izvedeno tupim predmetom, davljenjem rukama i konopcem. Eduardo je tvrdio da su Wurtemburga ubili četnici.
Misterioznu smrt Švicarca dolazi u Osijek 13. siječnja 1992. istražiti Paul Jenks, fotoreporter britanskog Independenta, no biva ubijen četiri dana kasnije.
Službeno, pogođen je snajperom sa srpskih položaja iz Tenjskog Antunovca. Novinar britanskog Observera John Sweeney snimio je o tome 1994. za britanski Channel 4 dokumentarni film “Dying for the Truth”, u kojem za smrt dvojice novinara drži odgovorne Stephana Hancocka i Eduarda Floresa.
Eduardo Flores odijeva uniformu Zbora narodne garde u Osijeku 29. kolovoza 1991. i od Branimira Glavaša dobiva snajper. U filmu “Dying for the Truth’ Flores priznaje kako je hrvatskim tajnim službama davao podatke o španjolskim novinarima. Godine 1994. našao se na “crnoj listi” jer je SIS-u bilo sumnjivo što se slobodno kretao i na područjima “Krajine”.
Drago Hedl
Upoznao i Carlosa
Nakon odsluženog vojnog roka u komunističkoj Mađarskoj, radio je kao granični policajac na osiguranju budimpeštanskog aerodroma gdje upoznaje notornog međunarodnog terorista Carlosa, koji u to vrijeme često putuje zemljama Istočnog bloka.
Više iz
rubrike
VIJESTI
Početkom rata u Hrvatskoj Flores dolazi u Osijek. Predstavio se kao novinar španjolske La Vanguardije i tvrdio da je pomoćnik istočnoeuropskog dopisnika tog lista, Ricarda Estarriola, pripadnika Opusa Dei, s kojim se često sastajao u Beču.
U jesen 1991. osniva Internacionalni vod, u sastavu 160. osječke brigade, o čijem se stvarnom djelovanju vrlo malo zna. U vodu je, uz nekoliko Britanaca, bio i Portugalac Alejandro Cunan Fernandez, vrhunski obučen snajperist, te španjolski plaćenik Alejandro Hernandez Mora, stručnjak za eksplozive i sabotaže.
Pripadnik Floresova Internacinalnog voda bio je i francuski legionar, Velšanin Stephan Hancock, te nekoliko Francuza koje je u Hrvatsku poslala Nacionalna fronta francuskog ultranacionalista Le Pena.
Među pripadnicima tog voda našao se i izvjestitelj švicarske novinske agencije Christian Wurtemburg. Njega je i zanimala Floresova povezanost s europskim neonacistima, švercom oružja i krijumčarenjem droge. Wurtemburg je o tome mnogo saznao i time se pohvalio reporteru španjolske televizije, Juliju Cesaru Alonsu, koji se tih dana zatekao u ratnom Osijeku.
Ispitivali ih tajni agenti
Nekoliko dana kasnije tog španjolskog novinara i njegova kolegu Portugalca privodi i ispituje hrvatska tajna služba. Nakon ispitivanja našli su se s Eduardom Floresom koji im je rekao da je Wurtemburg “krtica” koje se “treba otarasiti”.
Alonso i njegov kolega hitaju u Osijek da upozore Wurtemburga, no ondje ih dočekuje Flores i smijuljeći se kaže: “Švicarski problem je riješen”. Wurtemburg je brutalno ubijen u Osijeku 6. siječnja 1992., a obdukcija pokazuje da je ubojstvo izvedeno tupim predmetom, davljenjem rukama i konopcem. Eduardo je tvrdio da su Wurtemburga ubili četnici.
Misterioznu smrt Švicarca dolazi u Osijek 13. siječnja 1992. istražiti Paul Jenks, fotoreporter britanskog Independenta, no biva ubijen četiri dana kasnije.
Službeno, pogođen je snajperom sa srpskih položaja iz Tenjskog Antunovca. Novinar britanskog Observera John Sweeney snimio je o tome 1994. za britanski Channel 4 dokumentarni film “Dying for the Truth”, u kojem za smrt dvojice novinara drži odgovorne Stephana Hancocka i Eduarda Floresa.
Eduardo Flores odijeva uniformu Zbora narodne garde u Osijeku 29. kolovoza 1991. i od Branimira Glavaša dobiva snajper. U filmu “Dying for the Truth’ Flores priznaje kako je hrvatskim tajnim službama davao podatke o španjolskim novinarima. Godine 1994. našao se na “crnoj listi” jer je SIS-u bilo sumnjivo što se slobodno kretao i na područjima “Krajine”.
|
Flores je bio na ‘crnoj listi’ SIS-a
|
Drago Hedl