IZA KULISA POLITIKE

SUZANA BARILAR Pogrešni ministri za prebitan resor

Damjan Tadić/EPH

Dat ću sve od sebe da uskoro nađemo novog ministra, rekao je Orešković nakon odlaska Crnoje. I - ništa

Meni je ovo prebitan resor i dat ću sve do sebe da uskoro nađemo novog ministra - poručio je 28. siječnja navečer, neposredno nakon što je Mijo Crnoja bio prisiljen objaviti da daje ostavku na mjesto ministra branitelja, premijer Tihomir Orešković. Prošlo je otada mjesec dana, ali Ministarstvo branitelja i dalje nema prvog čovjeka. Tehnički ga vodi zamjenica ministra iz Milanovićeve Vlade Vesna Nađ. Ista ona čiju su ostavku prosvjednici također tražili i u to ime podignuli šator. A prekosutra će, da stvar bude bolja, biti 500 dana da nelegalni šator stoji ispred Ministarstva.

I ta će “obljetnica”, po svemu sudeći, proći bez resornog ministra.

Jer u HDZ-u niti nakon tri tjedna nisu uspjeli pronaći nikoga tko bi se primio tog posla pa je šef stranke, kako je sam priznao, sve odlučio presjeći i u vatru gurnuti Milijana Brkića. Čovjeka za kojim se ne vuku repovi lažnog prebivališta niti suspektnog dobivanja gradskog zemljišta i povlaštenog državnog kredita, već plagiranja diplome i sumnjivog kredita. Prolazi evo i deveti dan otkada je Karamarko svečano objavio Brkićevu kandidaturu, a od njegova izbora još ništa. I ne samo to - i premijer i glavni koalicijski partner Most pokazuju rezerve prema takvom kadrovskom rješenju za Banske dvore.

Orešković između proračuna, posjeta Bruxellesu i primanja apostolskog nuncija nije uspio pronaći vremena da porazgovara s Brkićem. Toliko o tome kako će dati sve od sebe da se što prije pronađe novi ministar.

A Most po običaju leluja - od prvotno otvorene podrške Brkiću koji možda nema pravu fakultetsku diplomu, ali ima onu Domovinskog rata (!), do inzistiranja na tome da bude više kandidata kako bi Tim izabrao najboljeg. Valjda kao što je, po istom principu, u prvom krugu kao najboljeg izabrao Crnoju.

Karamarko ovih dana, pak, jasno odgovara i premijeru i Mostu - Brkić je jedini kandidat i nemamo drugog osim njega. Samo koji dan ranije neki su HDZ-ovci priznali Jutarnjem da je jedini iz jednostavnog razloga - nikoga drugog nisu uspjeli pronaći.

Ministra branitelja, dakle, ne može naći stranka čiji se predsjednik hvali da je proizašla iz samog hrvatskog naroda. Stranka koja dvadeset godina svojata braniteljsku populaciju sada ne može naći nikoga tko bi rješavao probleme te iste populacije i provodio HDZ-ov program za “vraćanje dostojanstva hrvatskim braniteljima”. Ma što god to značilo.

Stranka čiji su dužnosnici svesrdno podržavali nelegalni šator i sve zahtjeve prosvjednika te im obećali povećanje brojnih prava, pa i ustavni zakon o pravima branitelja kako bi ona ostala zacementirana za sva vremena, sada predlaže proračun puno manji od onog koji je predlagala bivša crvena, komunistička, nenarodna vlast.

Stranka koja se hvali sa 200 tisuća članova ne može među njima pronaći barem 100 njih koji su bili časni branitelji i danas jednako časno vode poslijeratni život. I među njima izabrati najboljeg za ministra branitelja. Stranka koja se dvije godine pripremala za preuzimanje vlasti, kojoj su međunarodni eksperti radili gospodarski program te kojoj kolone vrhunski stručnjaka čekaju u redu ne bi li ih se uzelo u obzir za neku od fotelja u vlasti, ne može pronaći besprijekornog kandidata za braniteljski resor.

Otkada je Crnoja završio svoju “šestodnevnu” ministarsku karijeru gotovo da nije bilo dana u kojem se u medijskom prostoru nije zavrtjelo barem jedno novo ime. Svi su redom odbijali Karamarka.

Shvatili su svi ti nesuđeni kandidati da bi, nakon Crnoje, i oni sami itekako bili pod povećalom i da bi se detaljno istražio njihov ratni i poslijeratni put.

Baš kao što se sada s pravom propituje Brkićev. Srećom po njega, onaj ratni, barem zasad, ne skriva ništa čega bi se taj bivši specijalac trebao sramiti. Ali je zato Brkićeva civilna karijera opterećena. Čak i više od Crnojine.

I nije, koliko god to neki mostovci pokušali relativizirati, uopće stvar u tome treba li ministar branitelja imati diplomu. Uostalom, kroz hrvatske su vlade prošli ne samo doktori znanosti već i akademici, od kojih se neki i nisu baš proslavili kao ministri. Pa i Crnoja je imao čak dvije diplome i magisterij.

Ne mora Brkić imati diplomu. Štoviše, u njegovu bi slučaju bilo bolje da je bez diplome nego s ovom nad kojom visi mač da je plagirana i prijeti joj ukidanje, a glavnom tajniku HDZ-a oduzimanje akademske titule.

Prepisivanje diplomskog rada nije časno, koliko god branitelj koji to učinio imao dana provedenih na ratištu, koliko kod u Domovinskom ratu suboraca spasio riskirajući vlastiti život, i koliko god 1991. bio spreman poginuti za slobodu svoje države.

Može Karamarko sad koliko god hoće uvjeravati sve oko sebe da je Milijan Brkić najbolji izbor i da nemaju drugog kandidata osim njega, činjenica je da on nije bio i prvi izbor. Jer ako je već Karamarko smatrao da Brkić kao istinski branitelj treba sjesti u tu fotelju, valjda bi mu ponudio još tamo početkom siječnja kada se slagala lista za novu Vladu. A ne bi čekao da odbiju svi redom, pa da se tek onda sjeti svojega prvog suradnika u stranci.

“Brzina” kojom biraju ministra najbolje pokazuje da su HDZ-u branitelji ipak najvažniji onda kada preko njihovih imena skupljaju političke bodove. A kada se napokon treba početi konkretno raditi za tu populaciju i pomoći ljudima od kojih ih je primjerice na Zavodu za zapošljavanje 30 tisuća, na stambeno zbrinjavanje čeka još 13 tisuća, sve više obolijevaju... realizacija počinje štekati. Kakvo vraćanje dostojanstva uopće mogu očekivati kad nemaju svojeg ministra dok se donosi proračun, a upravo bi se ministar trebao boriti da proračun, ako već ne može biti veći da barem ostane isti kao tijekom mandata Milanovićeve Vlade.

Sva sreća pa je ovo, kako reče Tim, prebitan resor.

Izdvajamo