IZA KULISA POLITIKE

SUZANA BARILAR Ekipa koja će spasiti Hrvatsku još spava

 Goran Mehkek/EPH

Dok je bio u oporbi, HDZ-u se silno žurilo doći na vlast. Tomislav Karamarko je od 2013. svako malo zahtijevao prijevremene izbore. Ova država, ponavljao je, nema više vremena čekati jer mladi svakodnevno napuštaju Hrvatsku, rastu javni dug i nezaposlenost, gospodarstvo tone sve dublje, a prijeti nam i izumiranje jer se rađa sve manje djece. Sve to, tvrdio je, može promijeniti samo nova Vlada, odnosno HDZ koji ima gospodarski program kakav nema niti jedna druga stranka, napravljen u suradnji s vrhunskim inozemnim stručnjacima, u kojemu je čak 50 investicijskih projekata koji će preporoditi Hrvatsku i izvući je iz gliba u koji nas je gurnula nesposobna Milanovićeva Vlada.

Prošla su dva mjeseca otkad je Vlada HDZ-a i Mosta dobila povjerenje Sabora. Premalo za pravu ocjenu njihova rada jer korektno je pričekati da prođe prvih sto dana, ali itekako dovoljno za prognozu kamo nas to vode novi vlastodršci.

A ono što vidimo nije nimalo obećavajuće.

Aktualnu Vladu kao da je netko ozbiljnom ucjenom prisilio na preuzimanje vlasti i sada, potpuno izbezumljeni, ne znaju što će s njom. Tolika količina benevolentnosti, neupućenosti, međusobnih podmetanja, nesnalaženja i bavljenja, u ovom trenutku, marginalnim stvarima nije već dugo, jako dugo viđena u Banskim dvorima.

U državi kojoj je odavno prošlo pet do 12, kojoj kreditne agencije i dalje bacaju rejting u smeće, u kojoj broj blokiranih ne prestaje rasti, u kojoj gospodarstvo nije samo na koljenima, nego i na leđima, u kojoj raste međunacionalna nesnošljivost i gotovo svakodnevno svjedočimo verbalnoj eskalaciji fašizma - u toj državi njezini najodgovorniji ljudi bave se time tko će biti šef tajne službe. Istodobno, ni nakon dva mjeseca Vlada nije ekipirana. Zamjenika, primjerice, nema ni ministar financija.

Da nije donesen proračun, koji izgleda kao da je prepisan od bivše Vlade, a ne da je u njega uložen neki ozbiljan trud i rad, lako bismo se mogli zapitati ima li pilota u avionu, odnosno tko nam uopće vodi državu.

Orešković, kojemu je samo tri sata trebalo da odluči prihvatiti ponudu da bude premijer, sada niti jednu jednu odluku ne može donijeti ako je ne proučava barem tri tjedna, a jedino konkretno čime se bavi je izgradnja vlastitog političkog legitimiteta, kada ga već nije osvojio na izborima, ali i prije svega autoritet u Vladi dok mu za vratom puše prvi potpredsjednik. Isti onaj koji ga je za ruku doveo na Pantovčak, predstavio kao poslovnog čovjeka svjetskog glasa i vrhunskog stručnjaka te da upravo s njim na čelu Hrvatska ima realne pretpostavke za uspjeh. Prošla su tek dva mjeseca, a danas Oreškoviću o glavi radi upravo čovjek koji ga je stvorio. Iz HDZ-a se premijeru prijeti novim izborima ako ne bude slušao sebi podređenog prvog potpredsjednika. Jer, Karamarko mu je namijenio ulogu predsjednika Vlade, ali ipak ne želi da je Orešković i stvarno igra. Kao što ne pristaje na neposlušnost Mostova ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića koji se, umjesto čistkama SDP-ovih kadrova, odlučio posvetiti rješavanju konkretnih problema iz njegove nadležnosti, poput posljedica zatvaranja izbjegličke balkanske rute.

Karamarko za razliku od Orepića, iako je zadužen za nacionalnu sigurnost, otkad je zasjeo u Banske dvore nije posjetio kamp u Slavonskom Brodu. Ali zato revno obilazi stranačke ogranke radi proslave 26. obljetnice HDZ-a. Prvog potpredsjednika više od unutarnjih problema države brinu unutarstranački izbori. Od drugog potpredsjednika Vlade Bože Petrova već dulje ni traga, ni glasa. Odšutio je i kada mu je Karamarko teškim topništvom udario po ministru Orepiću, ali ne oglašava se ni oko bilo čega drugog. Kao da još nije uspio pronaći svoj kabinet u Banskim dvorima, a ne samo šefa kabineta kojega traži preko nezakonitog natječaja. Od reformi koje su se u Mostu spominjale češće nego “dobar dan”, danas su ostale tek mrvice. Jer, kako drugačije nazvati smanjenje proračunskih dotacija strankama za 7,8 milijuna kuna, odnosno vraćanje na prošlogodišnju razinu, ili rezanje budžeta Mesićeva ureda za 500 tisuća kuna kada su prije koji mjesec najavljivali da će u prvih pola godine provesti reforme pravosuđa, javne, državne i lokalne samouprave te poreznog sustava.

Zajedno s HDZ-om kleli su se da su svoj program za vođenje države usuglasili 90 posto, da s poslom kreću odmah jer više nema vremena za čekanje, a sada je cijela država već dva mjeseca na čekanju jer je jedino čime se bave kadroviranje. A čak im ni to ne ide od ruke. Od silne zauzetosti tko će kojeg kandidata predložiti i tko će kojeg blokirati nisu stigli napisati niti jedan konkretan i suvisao zakon za promjene koje su na sav glas najavljivali u kampanji. Čak ni onaj o 1000 eura za novorođeno dijete, iako iziskuje samo izmjenu jednog jedinog članka zakona i za koji se nakon donošenja proračuna jasno pokazalo da je riječ o običnoj demagoškoj i populističkoj mjeri zbog koje neće biti rođeno niti jedno dijete više.

Zato Saboru i nije preostalo drugo nego otići na odmor nakon dva mjeseca zasjedanja. Jer, raspravili su izvješća stara godinu ili dvije i ona četiri zakona koja im je poslala Vlada, pa za zastupnike ionako nikakvog posla na Markovu trgu nije bilo. A kako i bi kad ministri puno pričaju, a malo rade. Neki od njih, koliko čujemo, samo od 9 do 16 sati radnim danom. Ostale dane se odmaraju.

Kada je bio šef oporbe, Karamarko je poručivao da državu može spasiti samo “ekipa koja je složna”, a tadašnju Vladu pozvao je da se “napokon počne baviti poslom za koji su dobili mandat, gospodarstvom i nezaposlenima” jer, kako je tvrdio, “svaki dan njihova djelovanja štetan je za Hrvatsku jer oni ništa ne čine, a štetu svi plaćamo”. Bilo bi dobro da se prisjeti tih svojih izjava. Danas su aktualnije nego prije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. rujan 2022 22:45