Nije tajna, ali ono o čemu knjiga govori bilo je skriveno - ublažio je kritike upućene knjizi “Tajna” duhovni učitelj
Nenad Maljković na kratkoj debati prije projekcije filma u kinu Europa. Naime, zajedno s nekoliko kolega pokušao je gledateljstvu objasniti o čemu je riječ u “Tajni”, može li se toj knjizi i njezinu sustavu vjerovati ili je svjetska publika jednostavno “namagarčena”. Popularnosti tog djela u SAD-u ponajviše je kumovala
Oprah Winfrey, koja je u svojoj vrlo gledanoj televizijskoj emisiji čak dva puta predstavljala knjigu, a i u intervjuu
Larryju Kingu je objašnjavala kako je idejom “tajne” bila toliko oduševljena da ju je opsjedala.
Zagrebačka je publika, iako se knjiga pojavila u velikom broju, bila vrlo sumnjičava prema još jednoj “duhovnoj objavi” iz Amerike, a za vrijeme projekcije često su se mogli čuti podsmijesi i komentari. Doduše, dio publike u ekran je gledao gotovo hipnotizirano, kako su kasnije rekli, zato što doista vjeruju u neke od tvrdnji izrečenih u filmu, ali i da bi “upili barem dio te pozitivne energije”.
Marketinški trik
Uz Maljkovića, u maniri sugovornika u filmu, u debati su sudjelovale psihologinje koje se bave duhovnošću, Biserka Šprah i Dubravka Miljković. Psihologinja Šprah “Tajnu” je opisala kao marketinški trik koji upućuje čovjeka da upotrijebi u praksi sve ono što je već poznato, čime nije odbacila osnovnu ideju knjige i filma, već napomenula da nam ova i slične knjige pomažu kako najbolje iskoristiti naš um.
Sociolog i pisac knjiga s duhovnom tematikom Bruno Šimleša te urednik hrvatskog izdanja “Tajne” istaknuo je kako je ovo najprodavanija knjiga u Hrvatskoj, čak prodavanija od “Harryja Pottera”, kontroverznog “Da Vincijeva koda” ili djela Paula Coelha. No, i Šimleša je poput Maljkovića gotovo na početku debate jasno poručio: “Ne radi se o tajni!”
- Ne mogu se složiti oko hajke koja se digla zbog knjige. Moram vas upozoriti da se o tome o čemu je riječ u ‘Tajni’ zapravo priča i piše već 25 ili 30 godina, jednako u psihološkoj i u duhovnoj literaturi. Knjiga ‘Tajna’ ipak je objasnila već poznato, i to tako da to shvate ne samo oni koji proučavaju duhovno nego i oni koji s tim nemaju nikakva iskustva - šokirao je Šimleša publiku, aludirajući na osnovnu tezu “Tajne” - Zakon privlačnosti.
Pojednostavljeno, Zakon privlačnosti odnosi se na naše misli, a time i na naše osjećaje, koji zapravo upravljaju našim životima. Jedan od autora u filmu naglasio je da nije bitno hoćemo li doista shvatiti što je Zakon privlačnosti i kako on točno funkcionira, te ga je usporedio s elektricitetom. Rekao je da ljudi i dandanas zapravo ne znaju što je točno elektricitet, ali znaju što s njime mogu učiniti.
Vizualizacija želja
Dakle, razmišljamo li neprestano o računima i dugovima, “grcamo” li u njima, to će nam se nastaviti događati, jer takvu poruku odašiljemo Svemiru. Ovaj dio u knjizi i filmu podupire se brojnim primjerima, u nekim trenucima naivnim, no barem uvjerljivima za publiku. Dio filma u kojem se naizgled detaljno i s puno entuzijazma objašnjava kako pozitivne misli utječu na naše živote, te kako ne izgubiti nadu počeo se pretvarati u nešto nalik TV prodaji automobila i nekretnina.
Svaki primjer sveo se na kupnju “bijesnog limenog ljubimca” i vile u Los Angelesu. Ovime su, očekivano, oduševljeni Amerikanci, a na debati se postavilo pitanje je li “Tajna” uopće primjerena za hrvatsko društvo. Da, smatra Nenad Maljković, dok je psihologinja Biserka Šprah rekla da je riječ o univerzalnim prirodnim zakonima koji vrijede jednako za Hrvatsku kao i za Afganistan ili Japan. No, upozorila je na jedan nedostatak filma:
- U knjizi, pa i u filmu, autori se ne bave problemom osobnih ograničavajućih uvjerenja. Svi ih imamo, a ona nas sputavaju da ostvarimo svoje želje. U ‘Tajni’ se o tome uopće ne govori pa postoji opasnost od potiskivanja, što je gore od toga da ‘Tajnu’ uopće ne primijenimo. No, danas u Hrvatskoj postoje mnoge radionice u kojima se otklanjaju naša ograničavajuća uvjerenja - objasnila je Šprah.
Bruno Šimleša osvrnuo se na “regionalne podjele i razlike” pa ustvrdio da Hrvati imaju jednako impresivan um kao i Japanci i Afganistanci, no naglasio je da Europljani vole biti nešto dorečeniji i konkretniji od Amerikanaca.
Svoje viđenje primjene “Tajne” Dubravka Miljković objasnila je pričom o vjerniku kojem je odlutao konj dok se molio u crkvi pa se, razočaran što je Bog takvo što dopustio, otišao žaliti svećeniku. On mu je odgovorio neka i dalje vjeruje u Boga kao i prije gubitka konja, ali neka ubuduće pripazi gdje svog konja veže.
- Možemo vjerovati u ‘Tajnu’, ali moramo paziti gdje ‘parkiramo’ - zaključila je psihologinja Dubravka Miljković, na što je publika reagirala kao da je ostala zakinuta za poantu priče. Ipak, Miljković je dodala kako svi mi imamo tu podsvjesnu naviku da vizualiziramo ono što želimo, kao kada uplaćujemo listić na lutriji pa već zamišljamo kako je izvučen baš naš broj. No, to se ne ostvari samo tako, i zato Miljković savjetuje da ne treba pretjerivati u očekivanju onoga što vizualiziramo.
Osnovno pitanje, osim onoga je li “Tajna” doista tajna, jest zašto “Tajna” košta, te zašto su oni koji su nam je “otkrili” na njoj zaradili milijune. Mnogi posjetitelji projekcije, kao i oni koji su pročitali knjigu, zapitali su se zašto “Tajna” nije besplatno objavljena na internetu, ako je već riječ o nečemu što će “promijeniti čovječanstvo”. U filmu o tome govori jedan od duhovnjaka, te kaže kako duhovni učitelj ne valja ako je bijedan. On mora živjeti u blagostanju, dodao je.
Blagostanje za učitelja
O materijalnom je na debati govorila i psihologinja Biserka Šprah, koja je u jednom trenutku izrekla tvrdnju da “kada imamo više za sebe, imamo manje za druge”. Odnosno, resursi su ograničeni, pa otuda dolazi do grabežljivosti... Nije razjašnjeno kako grabežljivost izbjeći jednom kad se bogatstvo i blagostanje počnu stjecati pravilima “Tajne”, odnosno Zakonom privlačnosti jer, kako kaže Šprah, film se bavi podsvjesnim uvjerenjima. Takva objašnjenja izazvala su netrpeljivost kod dijela publike, primjerice kod 27-godišnje Andreje Militin.
- Ovo sve djeluje tako sektaški. Razočarana sam, film je zapravo gomila izmeta - iskreno je komentirala.
Jasminka Komar
Zagrebačka je publika, iako se knjiga pojavila u velikom broju, bila vrlo sumnjičava prema još jednoj “duhovnoj objavi” iz Amerike, a za vrijeme projekcije često su se mogli čuti podsmijesi i komentari. Doduše, dio publike u ekran je gledao gotovo hipnotizirano, kako su kasnije rekli, zato što doista vjeruju u neke od tvrdnji izrečenih u filmu, ali i da bi “upili barem dio te pozitivne energije”.
Marketinški trik
Uz Maljkovića, u maniri sugovornika u filmu, u debati su sudjelovale psihologinje koje se bave duhovnošću, Biserka Šprah i Dubravka Miljković. Psihologinja Šprah “Tajnu” je opisala kao marketinški trik koji upućuje čovjeka da upotrijebi u praksi sve ono što je već poznato, čime nije odbacila osnovnu ideju knjige i filma, već napomenula da nam ova i slične knjige pomažu kako najbolje iskoristiti naš um.
Sociolog i pisac knjiga s duhovnom tematikom Bruno Šimleša te urednik hrvatskog izdanja “Tajne” istaknuo je kako je ovo najprodavanija knjiga u Hrvatskoj, čak prodavanija od “Harryja Pottera”, kontroverznog “Da Vincijeva koda” ili djela Paula Coelha. No, i Šimleša je poput Maljkovića gotovo na početku debate jasno poručio: “Ne radi se o tajni!”
- Ne mogu se složiti oko hajke koja se digla zbog knjige. Moram vas upozoriti da se o tome o čemu je riječ u ‘Tajni’ zapravo priča i piše već 25 ili 30 godina, jednako u psihološkoj i u duhovnoj literaturi. Knjiga ‘Tajna’ ipak je objasnila već poznato, i to tako da to shvate ne samo oni koji proučavaju duhovno nego i oni koji s tim nemaju nikakva iskustva - šokirao je Šimleša publiku, aludirajući na osnovnu tezu “Tajne” - Zakon privlačnosti.
Pojednostavljeno, Zakon privlačnosti odnosi se na naše misli, a time i na naše osjećaje, koji zapravo upravljaju našim životima. Jedan od autora u filmu naglasio je da nije bitno hoćemo li doista shvatiti što je Zakon privlačnosti i kako on točno funkcionira, te ga je usporedio s elektricitetom. Rekao je da ljudi i dandanas zapravo ne znaju što je točno elektricitet, ali znaju što s njime mogu učiniti.
Vizualizacija želja
Dakle, razmišljamo li neprestano o računima i dugovima, “grcamo” li u njima, to će nam se nastaviti događati, jer takvu poruku odašiljemo Svemiru. Ovaj dio u knjizi i filmu podupire se brojnim primjerima, u nekim trenucima naivnim, no barem uvjerljivima za publiku. Dio filma u kojem se naizgled detaljno i s puno entuzijazma objašnjava kako pozitivne misli utječu na naše živote, te kako ne izgubiti nadu počeo se pretvarati u nešto nalik TV prodaji automobila i nekretnina.
Svaki primjer sveo se na kupnju “bijesnog limenog ljubimca” i vile u Los Angelesu. Ovime su, očekivano, oduševljeni Amerikanci, a na debati se postavilo pitanje je li “Tajna” uopće primjerena za hrvatsko društvo. Da, smatra Nenad Maljković, dok je psihologinja Biserka Šprah rekla da je riječ o univerzalnim prirodnim zakonima koji vrijede jednako za Hrvatsku kao i za Afganistan ili Japan. No, upozorila je na jedan nedostatak filma:
- U knjizi, pa i u filmu, autori se ne bave problemom osobnih ograničavajućih uvjerenja. Svi ih imamo, a ona nas sputavaju da ostvarimo svoje želje. U ‘Tajni’ se o tome uopće ne govori pa postoji opasnost od potiskivanja, što je gore od toga da ‘Tajnu’ uopće ne primijenimo. No, danas u Hrvatskoj postoje mnoge radionice u kojima se otklanjaju naša ograničavajuća uvjerenja - objasnila je Šprah.
Bruno Šimleša osvrnuo se na “regionalne podjele i razlike” pa ustvrdio da Hrvati imaju jednako impresivan um kao i Japanci i Afganistanci, no naglasio je da Europljani vole biti nešto dorečeniji i konkretniji od Amerikanaca.
Svoje viđenje primjene “Tajne” Dubravka Miljković objasnila je pričom o vjerniku kojem je odlutao konj dok se molio u crkvi pa se, razočaran što je Bog takvo što dopustio, otišao žaliti svećeniku. On mu je odgovorio neka i dalje vjeruje u Boga kao i prije gubitka konja, ali neka ubuduće pripazi gdje svog konja veže.
- Možemo vjerovati u ‘Tajnu’, ali moramo paziti gdje ‘parkiramo’ - zaključila je psihologinja Dubravka Miljković, na što je publika reagirala kao da je ostala zakinuta za poantu priče. Ipak, Miljković je dodala kako svi mi imamo tu podsvjesnu naviku da vizualiziramo ono što želimo, kao kada uplaćujemo listić na lutriji pa već zamišljamo kako je izvučen baš naš broj. No, to se ne ostvari samo tako, i zato Miljković savjetuje da ne treba pretjerivati u očekivanju onoga što vizualiziramo.
Osnovno pitanje, osim onoga je li “Tajna” doista tajna, jest zašto “Tajna” košta, te zašto su oni koji su nam je “otkrili” na njoj zaradili milijune. Mnogi posjetitelji projekcije, kao i oni koji su pročitali knjigu, zapitali su se zašto “Tajna” nije besplatno objavljena na internetu, ako je već riječ o nečemu što će “promijeniti čovječanstvo”. U filmu o tome govori jedan od duhovnjaka, te kaže kako duhovni učitelj ne valja ako je bijedan. On mora živjeti u blagostanju, dodao je.
Blagostanje za učitelja
O materijalnom je na debati govorila i psihologinja Biserka Šprah, koja je u jednom trenutku izrekla tvrdnju da “kada imamo više za sebe, imamo manje za druge”. Odnosno, resursi su ograničeni, pa otuda dolazi do grabežljivosti... Nije razjašnjeno kako grabežljivost izbjeći jednom kad se bogatstvo i blagostanje počnu stjecati pravilima “Tajne”, odnosno Zakonom privlačnosti jer, kako kaže Šprah, film se bavi podsvjesnim uvjerenjima. Takva objašnjenja izazvala su netrpeljivost kod dijela publike, primjerice kod 27-godišnje Andreje Militin.
- Ovo sve djeluje tako sektaški. Razočarana sam, film je zapravo gomila izmeta - iskreno je komentirala.
Jasminka Komar