Jesam li vas šokirao sa naslovom. Ispričavam se. Trebao sam napisati nešto zeleno, organski i lako probavljivo poput "dopustite da vas priroda izliječi". Ipak, ovaj naslov bolje prenosi sentiment koji homeopatija izaziva u meni, a to je gađenje, i to iz jednog vrlo jednostavnog razloga - prezirem šarlatane i iskorištavanje ljudske nevolje! Naime, Homeopatija je učinkovita koliko je i ovaj naslov apetitlih!
"Ali, homeopatija je prirodna!" kazete vi.
nda....dopustite da vam ispricam pricu o homeopatiji...
Da se ovaj tekst pisao prije dvadeset godina sa sigurnošću bismo mogli reći da bi vas većina, pogleda punog nevjerice, izustilo «..homeo- što???». No, u vremenu ponovnog poleta alternativnih metoda liječenja i pristupa ljudskom zdravlju, ne možemo ne osvrnuti se na možda najzastupljeniji pristup koji nema svoje korijene u znanosti.
Kako se uz homeopatiju često vežu epiteti tipa „medicinska znanost“ ili „umjetnost iscjeljivanja“ te se homeopatski pripravci prepisuju i od strane farmaceuta kao validna zamjena za klasične lijekove, a promiču ih i "ugledni" liječnici, na kome ostaje obaveza da javnost upozna sa činjenicama oko principa djelovanja, učinkovitosti i opasnosti korištenja homeopatskih pripravaka?
Kako nam objektivnost i sigurnost trebaju biti primarni motiv kod donošenja odluka koje su relevantne za naše zdravlje, nužno je a da se pobliže pozabavimo i ovom temom.
Za razliku od propagande koja se većinom provodi od strane samih homeopatskih terapeuta ili uvoznika homeopatskih pripravaka, pokušat ćemo u ovom kratkom pregledu dati objektivan osvrt na fenomen homeopatije, razloge njegove popularnosti te na kraju odvagati argumente za priklanjanje takvoj vrsti terapije.
Za početak, što je to homeopatija?
Homeopatija, također poznata i kao homeopatska medicina, vrsta je zdravstvene skrbi ustoličena na principima koje je prije 200 godina postavio Samuel Hanneman u svome dijelu „Organon del Heilkunst!“. Ukratko bismo homeopatiju mogli svesti na jedno od njezinih osnovnih principa, a to je da se slično liječi sličnim, dakle da se bilo koji poremećaj može izliječiti malim količinama supstance koja producira iste ili slične simptome. Na primjer, u homeopatskoj se praksi vjeruje da luk, koji uzrokuje suzenje očiju i curenje nosa može u malim količinama služiti za otklanjanje simptoma peludne groznice, koji su identični učinku luka u većim količinama.
Vratimo se na trenutak na Hannemana (1755-1843), liječnika koji se nezadovoljan medicinskim tretmanima toga doba (koji su se uglavnom sastojali od puštanja krvi, primjene purgativa i prekomjerne upotrebe nepročišćenih lijekova), vraća na osnovne principe postavljene od Hipokrata i stvara novu paradigmu u liječenju. Hanneman odbacuje tadašnju medicinu, a njezinu neučinkovitost pripisuje tome da je uzrok većine bolesti duhovan, prouzročen odsutnošću harmonije sa „vitalnom snagom“ prirode i time nespoznatljiv našim osjetilima. Pod utjecajem Hipokratovih spisa i osobnog iskustva gdje je prekomjerno uzimanje lijeka protiv malarije uzrokovalo simptome slične malariji, Hanneman postavlja dva temeljna aksioma homeopatije, koja stoje i danas:
1. Zakon sličnosti „Simila Similibus Contendur“
Callian u svom radu „ Kako djeluje homeopatija“ objašnjava ovaj princip kroz primjer bolesti koja se očituje vrućicom i proljevom (npr. salmoneloza). Dok će «Alopatska» medicina (inače homeopatski naziv za konvencionalnu medicinu koji je namijenjen potenciranju činjenice da „liječi suprotnošću“), suzbijati simptome antipireticima (lijekovima protiv povišene tempterature) ili pak antibioticima koji bi ubili bakterije zaslužne za infekciju, namjera je homeopata da primjenom pripravka nastalog na nečemu što izaziva sličan simptom, djeluju kao poticaj koji pokreće obrambene mehanizme u organizmu. Time bi se naime mobilizirale njegove samoiscjeljujuće snage. So far so good, kažete. pa to liči malo na imunologiju? Nastavite čitati.
Odabir aktivnih supstanci se obavlja kroz proces nazvan dokazivanje. Ono se obavlja davanjem supstance zdravim dobrovoljcima te pažljivim bilježenjem svih izazvanih simptoma. Ok, i to svuči ok. Homeopatski pripravci ili kako ih homeopati još nazivaju, remediji, uglavnom su mineralnog, biljnog i životinjskog podrijetla, a mogu biti i dosta bizarni poput otrova kobre ili tarantule, guščje jetre ili pak pasjeg mlijeka nazvanog „Lac Canium“. Da, gnoj i žohari isto :) Imao sam priliku prisustvovati predavanju homeopada koji je rekao kako radi na lijeku za rak, tako što je "razređeno" tkivo raka davao dobrovoljcima na testiranje. Super jelda? Što, nije više tako apetitlih?
To nas dovodi i do drugog zakona.
2. Zakon o minimalnoj dozi
Smatra se da je najdjelotvornija doza za određeni poremećaj ona čiji je minimalni iznos potreban da izazove reakciju organizma. Kako se čini da bi ovakav tip liječenja mogao ukazivati na inokulacijske tretmane u medicini kao što smo ranije spomenuli, a i neke bi moglo zabrinuti koja je to minimalna reakcija koju izaziva otrov kobre, važno je objasniti proceduru pod nazivom «Potenciranje». Potenciranje je naime niz uzastopnih razrjeđivanja originalne otopine te njezino sukusiranje (ritualno lupanje o podlogu tj. mućkanje). Kad kažem ritualno, mislim ritualno, jer se taj proces dogmatski prati i nitko ne propituje zbog čega baš toliko udaraca. Ono što je važno je da su razrijeđenja prilično radikalna.
Homeopati naime priznaju da homeopatski pripravci uglavnom ne sadrže molekule originalne tvari te im to služi i kao argument da oni nisu toksični, da nemaju štetnih nuspojava i da ne izazivaju ovisnost odnosno toleranciju. Njihovo se djelovanje stoga ne temelji na prisutnosti materije, već na “energetskom otisku” kojeg određena tvar ostavlja iza sebe u otopini koja je prošla kroz proces razrjeđivanja i sukusiranja. Dakle, ono što je Haneman pripisivao „vitalnoj energiji“, sada se objašnjava pseudo znanstvenim konceptima poput „memorije vode“, „zakona vibracija“ te pokušajem inkorporiranja znanstvenih koncepata Horomeze i principa kvantne fizike. Iako će se homeopati braniti da je za neprihvaćanje tih koncepata kriva rigidna znanstvena zajednica koja nema razumijevanja za suptilniju duhovnu dimenziju, ili je zatvorena prema novim revolucionarnim spoznajama, takve argumente se prilično lako može odbaciti kao nevaljane, što ćemo razjasniti dalje u tekstu.
Rezultat tako zamišljenog pristupa bolesti je taj da će osobe s istom medicinskom dijagnozom dobiti različite homeopatske pripravke, ovisno o njihovim specifičnostima, individualnostima i nijansama - ne samo simptoma bolesti, već i ličnosti i načina na koji osoba reagira na stanje u kojem se nalazi. Tu se po homeopatima vide jasne razlike u pristupu u odnosu na „alopatsku“ medicinu. Nadalje navodi se da osim što homeopat mora dobro poznavati osnove fiziologije, anatomije i patologije, on mora ovladati i znanjem o životnoj energiji kao pokretaču svega u nama i oko nas, pa tako i uzroku zdravlja i bolesti.
Sumirajući taj pristup, mogli bismo reći da homeopati vjeruju kako tijelo može samo sebe liječiti, a snaga koja štiti tijelo od različitih štetnih utjecaja te održava homeostazu zove se vitalna energija . Kada ona oslabi javlja se bolest. Homeopatski lijekovi, na do sada nedokazani način jačaju imunološki sustav i pomažu vratiti u ravnotežu psihofizičko stanje organizma.
Usprkos mnogim konceptima koji odolijevaju znanstvenoj provjeri i zakonima kemije i fizike, ono što homeopati vole naglašavati jest da Homeopatska medicina nije "empirijska" ili ezoterička vrsta medicine, već se temelji na eksperimentalnim podacima. Često se može čuti kako mnoga istraživanja potvrđuju njezinu djelotvornost, kako se djelovanje ne može pripisati učinku placeba jer je učinkovita i na maloj djeci, kroničnim bolesnicima pa čak i životinjama.
Veliki argument je i da je homeopatija bila djelotvorna u liječenju kolere u 19. stoljeću, a također se uspješno koristila u liječenju opeklina za vrijeme Drugog svjetskog rata. Glavni proboj dogodio se 1986. godine kad je kontroliranim pokusima dokazano da homeopatija pomaže sprečavanju peludne groznice. Nadalje, mnoge slavne osobe su pobornici homeopatije, između ostalog i pripadnici Engleske kraljevske obitelji. Takva promocija također doprinosi validaciji homeopatije.
Homeopati često naglašavaju kako je u mnogim zapadnim razvijenim zemljama homeopatija zakonski priznata ušla i u sustav primarne zdravstvene skrbi i općenito je prihvaćena kao sigurna alternativa konvencionalnom liječenju te kako ju prakticiraju je kvalificirani liječnici homeopati.
Još jedan razlog njihove popularnosti jest postojanje pripravaka za liječenje širokog spektra bolesti poput bolesti dišnih putova, alergija, PMS-a, menopauznih tegoba, gljivičnih infekcija (kandidijaza), poremećaja tjelesne mase, glavobolja, migrena, artritisa, probavnih smetnji i nadutosti, opstipacija, akni, ekcema, umora, tjeskobe, nesanice, koncentracije, kondicije, odvikavanja od pušenja pa čak i gripe , prilikom čega su, zbog njihove velike razrijeđenosti, potpuno sigurni i ne izazivaju nikakve štetne popratne pojave. Prednost im je i to da se mogu probati bez opasnosti od komplikacija; ako izaberete krivi lijek, on jednostavno neće djelovati. .
I finalno, potenciranje holističkog pristupa i prirodnih sastojaka daje završni argument koji mnoge privuče na korištenje homeopatskih tretmana.
No jesu li sve te tvrdnje istinite, koliko su mehanizmi djelovanja plauzibilni, kao i prave razloge popularnosti Homeopatije i njenu trenutnu poziciju u sustavu zdravstvene skrbi moramo potražiti dalje od Homeopatskog propagandnog stroja, i pogledati što nam činjenice govore.
Nakon što smo razložili argumente u homeopatskom arsenalu na kojima se temelji ta „ umjetnost iscjeljivanja“, vrijeme je za realni osvrt na relevantne probleme homeopatije.
Homeopatija kao povijesna zabluda
Hanneman je, dakle formulirao svoju hipotezu u doba kada je moderna medicina bila u povojima. Znanstvena metodologija tek se počela primjenjivati, a terapijske mogućnosti i obrazovanje liječnika su bili na jako niskoj razini. U nedostatku boljih objašnjenja, a ogorčen invazivnim metodama tadašnje medicine, Hanneman se okreće spiritualizmu. Iliti „vitalnoj snazi prirode“. O neutemeljenosti takvog stava govori i činjenica da je argument postojanja vitalne sile nemogućnost otkrivanja uzroka gihta (uloga) ili skrofula (tuberkuloze limfnih čvorova vrata). Danas je „alopatska“ medicina otkrila da je uzrok gihta taloženje kristala mononatrijevog urata u zglobovima, a skrofula bakterija M. Tuberculosis.. Homeopati i danas te bolesti liječe po Hannemanovim naputcima. (1)
Kao jedan od čestih argumenata homeopatije i njezine superiornosti nad „ alopatskom „ medicinom jest epidemija kolere 1854. godine, kada su homeopatske bolnice imale značajno bolje rezultate od svega što je tadašnja medicina mogla pružiti. Ne ulazeći dublje u kredibilnost tog iskaza, jasno je kako je tretman pijenja vode to jest homeopatskih pripravaka mogao imati blagotvorniji učinak na pacijenata s jakim proljevom od primjene pijavica na već iscrpljenim pacijentima, te kako povlačenje primjera iz daleke medicinske povijesti nije dokaz učinkovitosti tretmana. (2)
Potenciranje apsurda
Nadalje, problem razrijeđenosti otopine. Većina će vjerojatno pronaći smisao u liječenju istog sa istim, zbog temeljne sklonosti ka magičnom razmišljanju koje nije ekskluzivno za homeopatiju, već se nalazi u mnogim ostalim primitivnim kulturama i običajima ( primjerice jedenje srca snažne životinje kako bi se snaga prenijela na ratnika) (3). Koncept razrjeđivanja je međutim još jedan korak dalje od onoga što bismo smatrali logičnim. Homeopati tako smatraju da ritualnim procesom trešenja, energija početne aktivne supstance biva zatočena u vodi, te se sve više potencira kako se ta voda razrjeđuje. Razrjeđuje se do te mjere, koju bismo mogli analogijom približit zamislivši molekulu početne supstance razrijeđenu u čaši vode veličine sunčevog sustava te potom nasumce uzevši kap te vode, tvrdeći kako ona sadrži esenciju početne molekule.
Iako homeopati pružaju čitav niz „znanstvenih“ objašnjenja i potvrda djelovanja tog fenomena usprkos apsurdnom razrjeđivanju (4), činjenica je da niti jedna od njihovih predloženih teorija nije i ne može biti znanstveno prihvatljiva (5). Razlog tome nije rigidnost znanstvene zajednice i metodologije, kako se često propagira od strane homeopata. Znanost je u svojoj povijesti prihvatila mnoge revolucionarne i naizgled nemoguće ideje. Kvantna mehanika i teorija relativnosti padaju na pamet kao radikalne ideje spremno prihvaćene i integrirane u znanost. Stoga je osuđivanje znanosti za rigidnost isključivo skretanje pažnje sa vlastitih nedostataka. Razlog je tome utemeljenost na površnom poznavanju i provizornom iskrivljavanju fizičkih i kemijskih zakona, a bez pružanja empirijske provjere. Činjenica ostaje da pojedine molekule vode imaju životni vijek samo djelić sekunde te je fizički nemoguće da tresenjem otopine na bilo koji način ona ostane „zabilježena“ u vodi te da taj imprint ostane stabilan duže od milisekunde. No zanemarimo li znanost i isključivo primijenimo logiku, ostaje pitanje kako voda zna koju supstancu treba pamtiti?
Međutim, iako se trude pronaći znanstvenu potvrdu, homeopati to nisu obavezni učiniti. Oni se i danas mogu pozvati na nadnaravnu silu koja daje nevidljive vibracije nepostojećoj tvari u vodi koja nas tada izliječi..
Milijun dolara kaže da je učinak homeopatije jednak placebu
Zanemarimo na trenutak klimave temelje homeopatskih koncepata i osvrnimo se na empirijsku provjeru.
Kada bismo ukratko saželi sva istraživanja, otkrili bi da učinak hoemeopatije postoji, no zove se placebo. Pažljiv pregled meta-analitičkih i eksperimentalnih istraživanja koja su se usmjeravala na ispitivanje učinkovitosti homeopatskih tretmana,u zadnjih 15 godina, pokazuje nedvojbeno da učinak homeopatije ne prelazi učinak placeba (6,7). Mora se napomenuti da su mnoga od istraživanja kojima se homeopati hvale bile izbačena iz takvih analiza zbog ozbiljnih metodoloških pogrešaka. To su gotovo nepogrešivo bila ona koja su provedena od strane homeopata, a koja su pokazivala pozitivan učinak homeopatije. Možda dva najprominentnija istraživanja vrijedna spomena su istraživanje Benvenistea objavljenja u časopisu Nature i meta-analiza homeopatije objavljena u časopisu Lancet (8). Lancet 2007.godine, nakon meta-analize 110 studija, objavljuje da je nađeno vrlo malo dokaza učinkovitosti homeopatskih lijekova. Iako su meta-analize pokazale nešto veći učinak homeopatskih pripravaka od placeba, kada su se uključila samo istraživanja koja su adekvatno provedena koristeći valjanju metodologiju, učinak se nije pokazao. Drugo istraživanje jest ono objavljeno u časopisu Nature, gdje Jaques Benveniste objavljuje rad „Ekstremna razrjeđivanja histaminske otopine“ koje je po njegovim nalazima i nakon ekstremnog razrjeđivanja izazivala alergijsku reakciju. Naravno, autor nije iznio nikakvu teoriju zbog čega bi voda pamtila, te je izazvao burne reakcije znanstvene zajednice. Ubrzo je slijedilo istraživanje provedbe eksperimenta i istraživački tim je otkrio kako je postojala jaka pristranost u odabiru reakcija i priznate su samo one kada se javila reakcija, stvarajući iluziju kauzaliteta (9). Jedan od istraživača koji se bavio proučavanjem provedbe tog eksperimenta je i slavni skeptik i iluzionisti James Randi koji je posvetio karijeru razotkrivanja prevara, šarlatanstva i loše znanosti, te još uvijek preko svoje zaklade nudi milijun dolara svakome tko može znanstveno dokazati bilo kakav paranormalni učinak. Homeopatija svakako spada u tu kategoriju, a milijun još uvijek nije osvojen (10).
No, iako nema dokazanog učinka iznad učinka placeba, niti taj učinak nije zanemariv. Kako zapadna medicina gleda na placebo kao pogrešku mjerenja kod otkrivanja pravog učinka nekog lijeka, mnogi će uočiti kako alternativna medicina pa tako i homeopatija popunjava tu rupu, dajući ljudima priliku da ozdrave putem samouvjeranja. Tu je dobro i raskrinkati mit kako homeopatija pomaže djeci i životinjama te stoga nemože biti placebo. Dovoljno je samo reći kako učinkovitost tretmana kod takvih pacijenata procjenjuju osobe koje su im dale tretman - dakle roditelji i vlasnici - koji očekjuju poboljšanje te ga stoga i vide. Psihološki efekt koji se naziva samoispunjujuće proročanstvo i pristranost potvrđivanja, gdje primjećujemo i pamtimo samo informacije koje odgovaraju našem očekivaju. U ovom slučaju to znači da ćemo kod djeteta počet primjećivat sve pozitivne promjene, zanemarivat negativne, a krajnje riješenje zdravstvenog problema pripisat upravo homeopatskom "tretmanu" a ne primjerice normalnom tijeku ili cikličkim promjenama neke bolesti
Što te ne ubije, ojača te
Kako su homeopatski pripravci u svojoj osnovi samo voda, alkohol ili laktoza, činilo bi se najmanje štetnim liječiti putem placeba upravo na taj način.
No niti to nije bezopasno i pokazalo se kako i neki homeopatski lijekovi mogu biti štetni. Homeopatski lijek Zicam povučen je iz prodaje nakon što se pokazalo kako je zbog cinka u svom sastavu uzrokovao gubitak njuha u oko 900 ljudi (11) Duncap s druge strane, osmišljava homeopatski lijek protiv astme koji, uz strihnin, arsen, ekstrakt žohara u nepostojećim količinama (ako je razrijeđen koliko tvrde da je) sadrži i terapeutske količine antiasmatskih steroidnih lijekova, dajući homeopatiji prednost konvencionalne medicine (12) . Kerr i Yaborough (13) su pronašli kako šest homeopatskih lijekova sadrži opasne doze arsena. No usprkos potencijalnoj štetnosti, vrlo otvoreni i neselektivni sustavi kontrole kvalitete homeopatskih lijekova omogućavanju velike manipulacije.
Istraživanja sustavno pokazuju izrazito neodgovorna ponašanja od strane homeopatskih terapeuta koji prepisuju svoje otopine za liječenje bolesti krvožilnog sustava i istodobno ohrabruju prestanak uzimanja aspirina i lijekova protiv hipertenzije, koji dokazano smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara (14). Isto tako mnogi homeopati odgovaraju ljude od cijepljenja, uzimanja konvencionalnog lijeka protiv malarije, a kao osvrt na holistički pristup, niti jedan od njih nije pacijentima koji su trebali se zaputiti u malarijom insfestirana područja dao savjete kako se zaštititi od malarije (repelenti, mreže…itd.)(15). Nadalje homeopatska praksa bliske suradnje sa klijentom čini se bezopasna ako naravno terapeut zna prepoznati ozbiljne probleme. No često to nije slučaj. Pokazalo se kako je homeopatija očekivano, zbog svojih nepostojećih temelja i nemogućnosti objektivne validacije kvalitete, postala magnet za šarlatane i varalice te liječnike kojima je zbog bilo kojih razloga oduzeta dozvola za rad u struci, koji nikako ne bi trebali biti zaduženi za zdravstvenu skrb.
Treba napomeniti i da, kao što su mnogi već i sami primjetili, priče o osobnom principu i personaliziranom tretmanu homeopata i homeopatije lagano padaju u vodu pred policama na kojima su industrijski proizvedeni homeopatski pripravci. Homeopatska industrija je u stvari postala Big Pharma umjesto Big Pharme.
I na kraju, kada su obje strane prezentirale svoje argumente, ostaje na vama da odlučite tko je u pravu. Možda vam pritom pomogne citat Tomasa Paina, potpisnika američke deklaracije nezavisnosti: „je li lakše vjerovati da je priroda savinula svoje zakone ili da će čovjek lagati?“
I da, ako vas jos zanimaju sto hrvatski profesori doktori pisu o Homeopatiji, najbolje da procitate ovaj clanak koji je recenzirao takve knjige, tako da vi nemorate :)
http://www.tportal.hr/scitech/znanost/158147/Homeopatijom-do-zabluda-o-zdravlju.html#.UQbLrs18ouc
Literatura:
1. Weissmann G (2006), "Homeopathy: Holmes, Hogwarts, and the Prince of Wales", Faseb J 20 (11): 1755–8,
2. Death rates in conventional hospitals were typically two- to eight-fold higher than in homeopathic hospitals for patients with these infectious diseases; see Bradford TL (2007) [1900], The logic of figures or comparative results of homeopathic and other treatments, Kessinger, ISBN 1430488921.
3. Magical thinking, http://www.skepdic.com/magicalthinking.html, priskrbljeno 2009-07-13
4. When to believe the unbelievable", Nature 333 (6176): 787, 1988,
5. Pseudoscince behind homeopathy; http://arstechnica.com/science/news/2007/09/the-pseudoscience-behind-homeopathy.ars priskrbljeno 2009-07-13
6. Effectiveness of homeopathy", National Health Service, http://www.nhs.uk/Conditions/Homeopathy/Pages/Results.aspx?url=Pages/What-it-is.aspx, priskrbljeno 2009-07-13.
7. AMA Council on Scientific Affairs (1997), "Alternative Medicine: Report 12 of the Council on Scientific Affairs (A–97)", American Medical Association, http://www.ama-assn.org/ama/no-index/about-ama/13638.shtml, priskrbljeno 2009-07-13.
8. Shang A, Huwiler-Müntener K, Nartey L, Jüni P, Dörig S, Sterne JA, Pewsner D, Egger M (2005), "Are the clinical effects of homoeopathy placebo effects? Comparative study of placebo-controlled trials of homoeopathy and allopathy", Lancet 366 (9487): 726–732,
9. Maddox, John; James Randi and Walter W. Stewart (28 July 1988). "‘High-dilution’ experiments a delusion" (PDF). Nature 334: 287–290.
10. www.JREF.com
11. "Information on Zicam Cold Remedy Nasal Gel, Zicam Cold Remedy Nasal Swabs, and Zicam Cold Remedy Swabs, Kids Size". FDA. 2009-07-13. http://www.fda.gov/Drugs/DrugSafety/PostmarketDrugSafetyInformationforPatientsandProviders/ucm166834.htm.
12. Chakraborti D, Mukherjee SC, Saha KC, Chowdhury UK, Rahman MM, Sengupta MK (2003), "Arsenic toxicity from homeopathic treatment", Clin Toxicol 47
13. Kerr, Yarborough. 1986. New Engl J Med. 314: (25): 1642-3.
14. Delaunay P, Cua E, Lucas P, Marty P (2000), "Homoeopathy may not be effective in preventing malaria", BMJ 321 (7271): 1288,
(btw. da ne tipkam sve nanovo, tekstic je prenesen sa portala vitamini.hr :) : http://www.vitamini.hr/5934.aspx)
"Ali, homeopatija je prirodna!" kazete vi.
nda....dopustite da vam ispricam pricu o homeopatiji...
Da se ovaj tekst pisao prije dvadeset godina sa sigurnošću bismo mogli reći da bi vas većina, pogleda punog nevjerice, izustilo «..homeo- što???». No, u vremenu ponovnog poleta alternativnih metoda liječenja i pristupa ljudskom zdravlju, ne možemo ne osvrnuti se na možda najzastupljeniji pristup koji nema svoje korijene u znanosti.
Kako se uz homeopatiju često vežu epiteti tipa „medicinska znanost“ ili „umjetnost iscjeljivanja“ te se homeopatski pripravci prepisuju i od strane farmaceuta kao validna zamjena za klasične lijekove, a promiču ih i "ugledni" liječnici, na kome ostaje obaveza da javnost upozna sa činjenicama oko principa djelovanja, učinkovitosti i opasnosti korištenja homeopatskih pripravaka?
Kako nam objektivnost i sigurnost trebaju biti primarni motiv kod donošenja odluka koje su relevantne za naše zdravlje, nužno je a da se pobliže pozabavimo i ovom temom.
Za razliku od propagande koja se većinom provodi od strane samih homeopatskih terapeuta ili uvoznika homeopatskih pripravaka, pokušat ćemo u ovom kratkom pregledu dati objektivan osvrt na fenomen homeopatije, razloge njegove popularnosti te na kraju odvagati argumente za priklanjanje takvoj vrsti terapije.
Za početak, što je to homeopatija?
Homeopatija, također poznata i kao homeopatska medicina, vrsta je zdravstvene skrbi ustoličena na principima koje je prije 200 godina postavio Samuel Hanneman u svome dijelu „Organon del Heilkunst!“. Ukratko bismo homeopatiju mogli svesti na jedno od njezinih osnovnih principa, a to je da se slično liječi sličnim, dakle da se bilo koji poremećaj može izliječiti malim količinama supstance koja producira iste ili slične simptome. Na primjer, u homeopatskoj se praksi vjeruje da luk, koji uzrokuje suzenje očiju i curenje nosa može u malim količinama služiti za otklanjanje simptoma peludne groznice, koji su identični učinku luka u većim količinama.
Vratimo se na trenutak na Hannemana (1755-1843), liječnika koji se nezadovoljan medicinskim tretmanima toga doba (koji su se uglavnom sastojali od puštanja krvi, primjene purgativa i prekomjerne upotrebe nepročišćenih lijekova), vraća na osnovne principe postavljene od Hipokrata i stvara novu paradigmu u liječenju. Hanneman odbacuje tadašnju medicinu, a njezinu neučinkovitost pripisuje tome da je uzrok većine bolesti duhovan, prouzročen odsutnošću harmonije sa „vitalnom snagom“ prirode i time nespoznatljiv našim osjetilima. Pod utjecajem Hipokratovih spisa i osobnog iskustva gdje je prekomjerno uzimanje lijeka protiv malarije uzrokovalo simptome slične malariji, Hanneman postavlja dva temeljna aksioma homeopatije, koja stoje i danas:
1. Zakon sličnosti „Simila Similibus Contendur“
Callian u svom radu „ Kako djeluje homeopatija“ objašnjava ovaj princip kroz primjer bolesti koja se očituje vrućicom i proljevom (npr. salmoneloza). Dok će «Alopatska» medicina (inače homeopatski naziv za konvencionalnu medicinu koji je namijenjen potenciranju činjenice da „liječi suprotnošću“), suzbijati simptome antipireticima (lijekovima protiv povišene tempterature) ili pak antibioticima koji bi ubili bakterije zaslužne za infekciju, namjera je homeopata da primjenom pripravka nastalog na nečemu što izaziva sličan simptom, djeluju kao poticaj koji pokreće obrambene mehanizme u organizmu. Time bi se naime mobilizirale njegove samoiscjeljujuće snage. So far so good, kažete. pa to liči malo na imunologiju? Nastavite čitati.
Odabir aktivnih supstanci se obavlja kroz proces nazvan dokazivanje. Ono se obavlja davanjem supstance zdravim dobrovoljcima te pažljivim bilježenjem svih izazvanih simptoma. Ok, i to svuči ok. Homeopatski pripravci ili kako ih homeopati još nazivaju, remediji, uglavnom su mineralnog, biljnog i životinjskog podrijetla, a mogu biti i dosta bizarni poput otrova kobre ili tarantule, guščje jetre ili pak pasjeg mlijeka nazvanog „Lac Canium“. Da, gnoj i žohari isto :) Imao sam priliku prisustvovati predavanju homeopada koji je rekao kako radi na lijeku za rak, tako što je "razređeno" tkivo raka davao dobrovoljcima na testiranje. Super jelda? Što, nije više tako apetitlih?
To nas dovodi i do drugog zakona.
2. Zakon o minimalnoj dozi
Smatra se da je najdjelotvornija doza za određeni poremećaj ona čiji je minimalni iznos potreban da izazove reakciju organizma. Kako se čini da bi ovakav tip liječenja mogao ukazivati na inokulacijske tretmane u medicini kao što smo ranije spomenuli, a i neke bi moglo zabrinuti koja je to minimalna reakcija koju izaziva otrov kobre, važno je objasniti proceduru pod nazivom «Potenciranje». Potenciranje je naime niz uzastopnih razrjeđivanja originalne otopine te njezino sukusiranje (ritualno lupanje o podlogu tj. mućkanje). Kad kažem ritualno, mislim ritualno, jer se taj proces dogmatski prati i nitko ne propituje zbog čega baš toliko udaraca. Ono što je važno je da su razrijeđenja prilično radikalna.
Homeopati naime priznaju da homeopatski pripravci uglavnom ne sadrže molekule originalne tvari te im to služi i kao argument da oni nisu toksični, da nemaju štetnih nuspojava i da ne izazivaju ovisnost odnosno toleranciju. Njihovo se djelovanje stoga ne temelji na prisutnosti materije, već na “energetskom otisku” kojeg određena tvar ostavlja iza sebe u otopini koja je prošla kroz proces razrjeđivanja i sukusiranja. Dakle, ono što je Haneman pripisivao „vitalnoj energiji“, sada se objašnjava pseudo znanstvenim konceptima poput „memorije vode“, „zakona vibracija“ te pokušajem inkorporiranja znanstvenih koncepata Horomeze i principa kvantne fizike. Iako će se homeopati braniti da je za neprihvaćanje tih koncepata kriva rigidna znanstvena zajednica koja nema razumijevanja za suptilniju duhovnu dimenziju, ili je zatvorena prema novim revolucionarnim spoznajama, takve argumente se prilično lako može odbaciti kao nevaljane, što ćemo razjasniti dalje u tekstu.
Rezultat tako zamišljenog pristupa bolesti je taj da će osobe s istom medicinskom dijagnozom dobiti različite homeopatske pripravke, ovisno o njihovim specifičnostima, individualnostima i nijansama - ne samo simptoma bolesti, već i ličnosti i načina na koji osoba reagira na stanje u kojem se nalazi. Tu se po homeopatima vide jasne razlike u pristupu u odnosu na „alopatsku“ medicinu. Nadalje navodi se da osim što homeopat mora dobro poznavati osnove fiziologije, anatomije i patologije, on mora ovladati i znanjem o životnoj energiji kao pokretaču svega u nama i oko nas, pa tako i uzroku zdravlja i bolesti.
Sumirajući taj pristup, mogli bismo reći da homeopati vjeruju kako tijelo može samo sebe liječiti, a snaga koja štiti tijelo od različitih štetnih utjecaja te održava homeostazu zove se vitalna energija . Kada ona oslabi javlja se bolest. Homeopatski lijekovi, na do sada nedokazani način jačaju imunološki sustav i pomažu vratiti u ravnotežu psihofizičko stanje organizma.
Usprkos mnogim konceptima koji odolijevaju znanstvenoj provjeri i zakonima kemije i fizike, ono što homeopati vole naglašavati jest da Homeopatska medicina nije "empirijska" ili ezoterička vrsta medicine, već se temelji na eksperimentalnim podacima. Često se može čuti kako mnoga istraživanja potvrđuju njezinu djelotvornost, kako se djelovanje ne može pripisati učinku placeba jer je učinkovita i na maloj djeci, kroničnim bolesnicima pa čak i životinjama.
Veliki argument je i da je homeopatija bila djelotvorna u liječenju kolere u 19. stoljeću, a također se uspješno koristila u liječenju opeklina za vrijeme Drugog svjetskog rata. Glavni proboj dogodio se 1986. godine kad je kontroliranim pokusima dokazano da homeopatija pomaže sprečavanju peludne groznice. Nadalje, mnoge slavne osobe su pobornici homeopatije, između ostalog i pripadnici Engleske kraljevske obitelji. Takva promocija također doprinosi validaciji homeopatije.
Homeopati često naglašavaju kako je u mnogim zapadnim razvijenim zemljama homeopatija zakonski priznata ušla i u sustav primarne zdravstvene skrbi i općenito je prihvaćena kao sigurna alternativa konvencionalnom liječenju te kako ju prakticiraju je kvalificirani liječnici homeopati.
Još jedan razlog njihove popularnosti jest postojanje pripravaka za liječenje širokog spektra bolesti poput bolesti dišnih putova, alergija, PMS-a, menopauznih tegoba, gljivičnih infekcija (kandidijaza), poremećaja tjelesne mase, glavobolja, migrena, artritisa, probavnih smetnji i nadutosti, opstipacija, akni, ekcema, umora, tjeskobe, nesanice, koncentracije, kondicije, odvikavanja od pušenja pa čak i gripe , prilikom čega su, zbog njihove velike razrijeđenosti, potpuno sigurni i ne izazivaju nikakve štetne popratne pojave. Prednost im je i to da se mogu probati bez opasnosti od komplikacija; ako izaberete krivi lijek, on jednostavno neće djelovati. .
I finalno, potenciranje holističkog pristupa i prirodnih sastojaka daje završni argument koji mnoge privuče na korištenje homeopatskih tretmana.
No jesu li sve te tvrdnje istinite, koliko su mehanizmi djelovanja plauzibilni, kao i prave razloge popularnosti Homeopatije i njenu trenutnu poziciju u sustavu zdravstvene skrbi moramo potražiti dalje od Homeopatskog propagandnog stroja, i pogledati što nam činjenice govore.
Nakon što smo razložili argumente u homeopatskom arsenalu na kojima se temelji ta „ umjetnost iscjeljivanja“, vrijeme je za realni osvrt na relevantne probleme homeopatije.
Homeopatija kao povijesna zabluda
Hanneman je, dakle formulirao svoju hipotezu u doba kada je moderna medicina bila u povojima. Znanstvena metodologija tek se počela primjenjivati, a terapijske mogućnosti i obrazovanje liječnika su bili na jako niskoj razini. U nedostatku boljih objašnjenja, a ogorčen invazivnim metodama tadašnje medicine, Hanneman se okreće spiritualizmu. Iliti „vitalnoj snazi prirode“. O neutemeljenosti takvog stava govori i činjenica da je argument postojanja vitalne sile nemogućnost otkrivanja uzroka gihta (uloga) ili skrofula (tuberkuloze limfnih čvorova vrata). Danas je „alopatska“ medicina otkrila da je uzrok gihta taloženje kristala mononatrijevog urata u zglobovima, a skrofula bakterija M. Tuberculosis.. Homeopati i danas te bolesti liječe po Hannemanovim naputcima. (1)
Kao jedan od čestih argumenata homeopatije i njezine superiornosti nad „ alopatskom „ medicinom jest epidemija kolere 1854. godine, kada su homeopatske bolnice imale značajno bolje rezultate od svega što je tadašnja medicina mogla pružiti. Ne ulazeći dublje u kredibilnost tog iskaza, jasno je kako je tretman pijenja vode to jest homeopatskih pripravaka mogao imati blagotvorniji učinak na pacijenata s jakim proljevom od primjene pijavica na već iscrpljenim pacijentima, te kako povlačenje primjera iz daleke medicinske povijesti nije dokaz učinkovitosti tretmana. (2)
Potenciranje apsurda
Nadalje, problem razrijeđenosti otopine. Većina će vjerojatno pronaći smisao u liječenju istog sa istim, zbog temeljne sklonosti ka magičnom razmišljanju koje nije ekskluzivno za homeopatiju, već se nalazi u mnogim ostalim primitivnim kulturama i običajima ( primjerice jedenje srca snažne životinje kako bi se snaga prenijela na ratnika) (3). Koncept razrjeđivanja je međutim još jedan korak dalje od onoga što bismo smatrali logičnim. Homeopati tako smatraju da ritualnim procesom trešenja, energija početne aktivne supstance biva zatočena u vodi, te se sve više potencira kako se ta voda razrjeđuje. Razrjeđuje se do te mjere, koju bismo mogli analogijom približit zamislivši molekulu početne supstance razrijeđenu u čaši vode veličine sunčevog sustava te potom nasumce uzevši kap te vode, tvrdeći kako ona sadrži esenciju početne molekule.
Iako homeopati pružaju čitav niz „znanstvenih“ objašnjenja i potvrda djelovanja tog fenomena usprkos apsurdnom razrjeđivanju (4), činjenica je da niti jedna od njihovih predloženih teorija nije i ne može biti znanstveno prihvatljiva (5). Razlog tome nije rigidnost znanstvene zajednice i metodologije, kako se često propagira od strane homeopata. Znanost je u svojoj povijesti prihvatila mnoge revolucionarne i naizgled nemoguće ideje. Kvantna mehanika i teorija relativnosti padaju na pamet kao radikalne ideje spremno prihvaćene i integrirane u znanost. Stoga je osuđivanje znanosti za rigidnost isključivo skretanje pažnje sa vlastitih nedostataka. Razlog je tome utemeljenost na površnom poznavanju i provizornom iskrivljavanju fizičkih i kemijskih zakona, a bez pružanja empirijske provjere. Činjenica ostaje da pojedine molekule vode imaju životni vijek samo djelić sekunde te je fizički nemoguće da tresenjem otopine na bilo koji način ona ostane „zabilježena“ u vodi te da taj imprint ostane stabilan duže od milisekunde. No zanemarimo li znanost i isključivo primijenimo logiku, ostaje pitanje kako voda zna koju supstancu treba pamtiti?
Međutim, iako se trude pronaći znanstvenu potvrdu, homeopati to nisu obavezni učiniti. Oni se i danas mogu pozvati na nadnaravnu silu koja daje nevidljive vibracije nepostojećoj tvari u vodi koja nas tada izliječi..
Milijun dolara kaže da je učinak homeopatije jednak placebu
Zanemarimo na trenutak klimave temelje homeopatskih koncepata i osvrnimo se na empirijsku provjeru.
Kada bismo ukratko saželi sva istraživanja, otkrili bi da učinak hoemeopatije postoji, no zove se placebo. Pažljiv pregled meta-analitičkih i eksperimentalnih istraživanja koja su se usmjeravala na ispitivanje učinkovitosti homeopatskih tretmana,u zadnjih 15 godina, pokazuje nedvojbeno da učinak homeopatije ne prelazi učinak placeba (6,7). Mora se napomenuti da su mnoga od istraživanja kojima se homeopati hvale bile izbačena iz takvih analiza zbog ozbiljnih metodoloških pogrešaka. To su gotovo nepogrešivo bila ona koja su provedena od strane homeopata, a koja su pokazivala pozitivan učinak homeopatije. Možda dva najprominentnija istraživanja vrijedna spomena su istraživanje Benvenistea objavljenja u časopisu Nature i meta-analiza homeopatije objavljena u časopisu Lancet (8). Lancet 2007.godine, nakon meta-analize 110 studija, objavljuje da je nađeno vrlo malo dokaza učinkovitosti homeopatskih lijekova. Iako su meta-analize pokazale nešto veći učinak homeopatskih pripravaka od placeba, kada su se uključila samo istraživanja koja su adekvatno provedena koristeći valjanju metodologiju, učinak se nije pokazao. Drugo istraživanje jest ono objavljeno u časopisu Nature, gdje Jaques Benveniste objavljuje rad „Ekstremna razrjeđivanja histaminske otopine“ koje je po njegovim nalazima i nakon ekstremnog razrjeđivanja izazivala alergijsku reakciju. Naravno, autor nije iznio nikakvu teoriju zbog čega bi voda pamtila, te je izazvao burne reakcije znanstvene zajednice. Ubrzo je slijedilo istraživanje provedbe eksperimenta i istraživački tim je otkrio kako je postojala jaka pristranost u odabiru reakcija i priznate su samo one kada se javila reakcija, stvarajući iluziju kauzaliteta (9). Jedan od istraživača koji se bavio proučavanjem provedbe tog eksperimenta je i slavni skeptik i iluzionisti James Randi koji je posvetio karijeru razotkrivanja prevara, šarlatanstva i loše znanosti, te još uvijek preko svoje zaklade nudi milijun dolara svakome tko može znanstveno dokazati bilo kakav paranormalni učinak. Homeopatija svakako spada u tu kategoriju, a milijun još uvijek nije osvojen (10).
No, iako nema dokazanog učinka iznad učinka placeba, niti taj učinak nije zanemariv. Kako zapadna medicina gleda na placebo kao pogrešku mjerenja kod otkrivanja pravog učinka nekog lijeka, mnogi će uočiti kako alternativna medicina pa tako i homeopatija popunjava tu rupu, dajući ljudima priliku da ozdrave putem samouvjeranja. Tu je dobro i raskrinkati mit kako homeopatija pomaže djeci i životinjama te stoga nemože biti placebo. Dovoljno je samo reći kako učinkovitost tretmana kod takvih pacijenata procjenjuju osobe koje su im dale tretman - dakle roditelji i vlasnici - koji očekjuju poboljšanje te ga stoga i vide. Psihološki efekt koji se naziva samoispunjujuće proročanstvo i pristranost potvrđivanja, gdje primjećujemo i pamtimo samo informacije koje odgovaraju našem očekivaju. U ovom slučaju to znači da ćemo kod djeteta počet primjećivat sve pozitivne promjene, zanemarivat negativne, a krajnje riješenje zdravstvenog problema pripisat upravo homeopatskom "tretmanu" a ne primjerice normalnom tijeku ili cikličkim promjenama neke bolesti
Što te ne ubije, ojača te
Kako su homeopatski pripravci u svojoj osnovi samo voda, alkohol ili laktoza, činilo bi se najmanje štetnim liječiti putem placeba upravo na taj način.
No niti to nije bezopasno i pokazalo se kako i neki homeopatski lijekovi mogu biti štetni. Homeopatski lijek Zicam povučen je iz prodaje nakon što se pokazalo kako je zbog cinka u svom sastavu uzrokovao gubitak njuha u oko 900 ljudi (11) Duncap s druge strane, osmišljava homeopatski lijek protiv astme koji, uz strihnin, arsen, ekstrakt žohara u nepostojećim količinama (ako je razrijeđen koliko tvrde da je) sadrži i terapeutske količine antiasmatskih steroidnih lijekova, dajući homeopatiji prednost konvencionalne medicine (12) . Kerr i Yaborough (13) su pronašli kako šest homeopatskih lijekova sadrži opasne doze arsena. No usprkos potencijalnoj štetnosti, vrlo otvoreni i neselektivni sustavi kontrole kvalitete homeopatskih lijekova omogućavanju velike manipulacije.
Istraživanja sustavno pokazuju izrazito neodgovorna ponašanja od strane homeopatskih terapeuta koji prepisuju svoje otopine za liječenje bolesti krvožilnog sustava i istodobno ohrabruju prestanak uzimanja aspirina i lijekova protiv hipertenzije, koji dokazano smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara (14). Isto tako mnogi homeopati odgovaraju ljude od cijepljenja, uzimanja konvencionalnog lijeka protiv malarije, a kao osvrt na holistički pristup, niti jedan od njih nije pacijentima koji su trebali se zaputiti u malarijom insfestirana područja dao savjete kako se zaštititi od malarije (repelenti, mreže…itd.)(15). Nadalje homeopatska praksa bliske suradnje sa klijentom čini se bezopasna ako naravno terapeut zna prepoznati ozbiljne probleme. No često to nije slučaj. Pokazalo se kako je homeopatija očekivano, zbog svojih nepostojećih temelja i nemogućnosti objektivne validacije kvalitete, postala magnet za šarlatane i varalice te liječnike kojima je zbog bilo kojih razloga oduzeta dozvola za rad u struci, koji nikako ne bi trebali biti zaduženi za zdravstvenu skrb.
Treba napomeniti i da, kao što su mnogi već i sami primjetili, priče o osobnom principu i personaliziranom tretmanu homeopata i homeopatije lagano padaju u vodu pred policama na kojima su industrijski proizvedeni homeopatski pripravci. Homeopatska industrija je u stvari postala Big Pharma umjesto Big Pharme.
I na kraju, kada su obje strane prezentirale svoje argumente, ostaje na vama da odlučite tko je u pravu. Možda vam pritom pomogne citat Tomasa Paina, potpisnika američke deklaracije nezavisnosti: „je li lakše vjerovati da je priroda savinula svoje zakone ili da će čovjek lagati?“
I da, ako vas jos zanimaju sto hrvatski profesori doktori pisu o Homeopatiji, najbolje da procitate ovaj clanak koji je recenzirao takve knjige, tako da vi nemorate :)
http://www.tportal.hr/scitech/znanost/158147/Homeopatijom-do-zabluda-o-zdravlju.html#.UQbLrs18ouc
Literatura:
1. Weissmann G (2006), "Homeopathy: Holmes, Hogwarts, and the Prince of Wales", Faseb J 20 (11): 1755–8,
2. Death rates in conventional hospitals were typically two- to eight-fold higher than in homeopathic hospitals for patients with these infectious diseases; see Bradford TL (2007) [1900], The logic of figures or comparative results of homeopathic and other treatments, Kessinger, ISBN 1430488921.
3. Magical thinking, http://www.skepdic.com/magicalthinking.html, priskrbljeno 2009-07-13
4. When to believe the unbelievable", Nature 333 (6176): 787, 1988,
5. Pseudoscince behind homeopathy; http://arstechnica.com/science/news/2007/09/the-pseudoscience-behind-homeopathy.ars priskrbljeno 2009-07-13
6. Effectiveness of homeopathy", National Health Service, http://www.nhs.uk/Conditions/Homeopathy/Pages/Results.aspx?url=Pages/What-it-is.aspx, priskrbljeno 2009-07-13.
7. AMA Council on Scientific Affairs (1997), "Alternative Medicine: Report 12 of the Council on Scientific Affairs (A–97)", American Medical Association, http://www.ama-assn.org/ama/no-index/about-ama/13638.shtml, priskrbljeno 2009-07-13.
8. Shang A, Huwiler-Müntener K, Nartey L, Jüni P, Dörig S, Sterne JA, Pewsner D, Egger M (2005), "Are the clinical effects of homoeopathy placebo effects? Comparative study of placebo-controlled trials of homoeopathy and allopathy", Lancet 366 (9487): 726–732,
9. Maddox, John; James Randi and Walter W. Stewart (28 July 1988). "‘High-dilution’ experiments a delusion" (PDF). Nature 334: 287–290.
10. www.JREF.com
11. "Information on Zicam Cold Remedy Nasal Gel, Zicam Cold Remedy Nasal Swabs, and Zicam Cold Remedy Swabs, Kids Size". FDA. 2009-07-13. http://www.fda.gov/Drugs/DrugSafety/PostmarketDrugSafetyInformationforPatientsandProviders/ucm166834.htm.
12. Chakraborti D, Mukherjee SC, Saha KC, Chowdhury UK, Rahman MM, Sengupta MK (2003), "Arsenic toxicity from homeopathic treatment", Clin Toxicol 47
13. Kerr, Yarborough. 1986. New Engl J Med. 314: (25): 1642-3.
14. Delaunay P, Cua E, Lucas P, Marty P (2000), "Homoeopathy may not be effective in preventing malaria", BMJ 321 (7271): 1288,
(btw. da ne tipkam sve nanovo, tekstic je prenesen sa portala vitamini.hr :) : http://www.vitamini.hr/5934.aspx)