Nautika, najbolji i najglasovitiji dubrovački i dalmatinski restoran, vjerojatno će posluživati goste još samo ovoga ljeta. U subotu 16. veljače Jutarnji list objavio je oglas tvrtke Excelsa, kojim se daje u najam poslovni prostor u Dubrovniku, na adresi Brsalje 3.
Novi najmoprimac stupio bi u posjed prostora početkom siječnja 2014. godine. Radi se o zgradi s pogledom na Lovrijenac, gdje se nalazi Nautika, mjesto s apsolutno neusporedivim ambijentom, od kojeg je Mato Đurović (64), koji vodi Nautiku od sredine devedesetih, stvorio jedan od vodećih hrvatskih gastronomskih brendova. Đurovića, mog dugogodišnjeg prijatelja, čovjeka koji se često doima da je energičniji i glasniji od života (sve dok ne padne u depresiju), sreo sam slučajno na zagrebačkom Dolcu, u subotu ujutro.
Uvjeti najma
Unatrag nekoliko mjeseci taj je vrhunski restorater i zakleti Dinamov navijač iz Konavala izgubio barem dvadesetak kilograma, tako da sada izgleda značajno mlađe nego lanjskog ljeta. Odmah me pitao jesam li vidio oglas.
Odgovorio sam da uglavnom ne čitam oglase, na što mi je Đurović, pomalo nostalgično, ali i s vidljivom dozom ljutnje i nervoze, rekao da on više ne može raditi, da je sve gotovo, da se Nautika zatvara, i da se samo nada da se u restoranu neće otvoriti nekakav kozmetički supermarket.
Đurović je dva dana kasnije ipak odlučio Excelsi poslati pismo namjere, u kojem stoji da je spreman još godinu ili dvije voditi restoran, ako ne nađu adekvatnog zajmoprimca, koji je kadar ispuniti njihove uvjete. No, više je nego očigledno da Đurović, dugoročnije govoreći, više ne računa na Nautiku.
Jedan od razloga jest, sasvim sigurno, i stalni, tinjajući spor između njega i vlasnika kuće na adresi Brsalje 3. Excelsa je, naime, tvrtka obitelji Lukšić i, koja, zapravo, otkako je kupila Štrokove hotele (Excelsior, Bellevue, Pallace i Kompas) posjeduje skoro sve najvažnije dubrovačke turističke resurse. Đurović Excelsi za najam plaća oko 260.000 eura godišnje (plus PDV)! Tako ekscentrična cifra objašnjava i podjednako ekscentrične cijene u Nautici, koje je Đurović zadnjih godina ipak pokušavao držati pod kontrolom.
Štrokov odlazak
Budući da uvjeti produžetka najma predviđaju i najmoprimčevu investiciju u samu zgradu, troškovi vođenja restorana, čak i uz iznimno uspješnu sezonu poput lanjske, penju se iznad razine bilo kakvog racionalnog poslovnog plana. Valja, naime, imati u vidu da Nautika ne radi cijelu godinu, a da punim kapacitetom posluje najviše četiri mjeseca godišnje, što, nažalost, vrijedi i za sve druge dubrovačke restorane i hotele, budući da je Dubrovnik zimi turistički mrtav (većina Dubrovčana ga, čini se, ne želi ni oživjeti).
Ako je 2013. uistinu zadnja u burnom i uglavnom slavnom životu Nautike, riječ je o vijesti s više negativnih konotacija. Prije svega, Nautika će tako postati treći od vrhunskih hrvatskih restorana koji su se ugasili unatrag dvije godine.
Prvo se, podsjetimo, zatvorio Valsabbion, daleko najbolji istarski restoran, gdje je Sonja Perić utemeljila modernu hrvatsku kuhinju.
Zatim se, početkom prošlog ljeta, zatvorio Marcellino, daleko najbolji zagrebački restoran . A sada je, eto, pred zatvaranjem i Nautika, daleko najbolji dubrovački i dalmatinski restoran.
Očigledno je, dakle, da najviši hrvatski restoranski standardi padaju (održavaju ih još lokali poput Plavog podruma i nekoliko vrhunskih zagrebačkih restorana, pri čemu posebno moram istaknuti novi, dosta uzbudljiv Takenokov jelovnik), i to baš u vrijeme kada hrvatski turizam raste. Poanta je jasna: hrvatski restorani zasad još moraju živjeti od domaće publike, a njoj je haute cuisine u bilo kojem obliku definitivno postala nedostupna.
Drugo, zatvaranjem Nautike Dubrovnik ostaje bez jedne od svojih autentičnih modernih institucija, sa snažnom međunarodnom reputacijom.
Grad Dubrovnik i dubrovački turizam puno su izgubili odlaskom Gorana Štroka, čovjeka koji je prvi pokušao (i u mnogo čemu uspio) podignuti standarde dubrovačkog luksuznog hotelijerstva na solidnu, venecijansku razinu. Sada su ti hoteli, u čiju je kvalitetu i imidž, svojedobno uloženo strahovito puno individualnog rada, postali tek još jedna anonimna, korporacijska five star grupa.
Težak udarac
Zatvaranjem Nautike Grad bi izgubio i duži bitni, prepoznatljivi, individualni element svog turističkog portfolia. Dapače, ukidanje Nautike osobito je težak udarac dubrovačkoj restoranskoj sceni jer u tom gradu sa stalnim porastom broja stranih dolazaka ne postoji ni jedan drugi vrhunski restoran, osim 360 Degrees, koji vodi bivši Esplanadin chef Jeffrey Vella.
Zatvaranjem Nautike Dubrovnik bi, dakle, ostao na jednom jedinom restoranu najvišeg ranga (sve je ostalo, nažalost, drugorazredna ponuda, koja se temelji na kombinaciji neznanja, zamrzivača i želje za brzom zaradom u srpnju i kolovozu), što se ne isplati ni vlasnicima dubrovačkih hotela, dakle obitelji Lukšić, koja bi trebala učiniti sve da zadrži Đurovića u Nautici.
Hrvatskoj kao turističkoj zemlji upravo je neophodno što više restorana, hotela, trgovina, vinarija ozbiljnog međunarodnog ranga.
Umjesto toga, sve je više znakova da smo suočeni s masovnom provincijalizacijom. Vrhunac toga mogao bi se dogoditi početkom siječnja iduće godine, bude li Nautikin natpis, na vili ispod Lovrijenca, zamijenjen logom neke megatrgovine ili fast fooda.