Kad britanska modna ikona
Kate Moss osvane na novinskim stranicama tekst je uvijek popraćen inflatornom količinom fotografija. Što god bio sadržaj priče, većina će zapravo proučiti što K. Moss ima na sebi i za “šaku kuna” kombinacija slavne mršavice može biti u svakom ormaru. Takozvanoj “dostupnoj modi” čini se da je odzvonilo. “Low cost fashion” unazad nekoliko godina stigao je kao spasitelj ormara.
Naveliko se razglabalo o tome kako je dosta skupih i brendiranih krpica, kako odjeća ne mora biti skupa da bi dobro izgledala, magazini donose “must have” tjedna... U taj su vlak zatim uskočila brojna imena šoubiza; K. Moss je postala sinonim za britansku marku Topshop i počela potpisivati svoje “dostupne kolekcije”. Potom isti potez slijedi i Madonna
čiju se kreaciju moglo kupiti u švedskom lancu H&M. I san je ostvaren. “Madonnina haljina” za 300 kuna, a priliku ne propuštaju ni dizajnerska imena poput
Stelle McCartney, Cavallija...
Ali “fast moda” i nije tako jeftina, dolazi s Otoka. Tamošnji modni znalci upozoravaju da su tajne uspjeha jeftine mode jednake onima koje cheeseburger čine besmrtnim; malo košta i brzo se koristi. Kako piše Guardian, za cijenu jedne majice može se kupiti njih 20 i mijenjati svaki dan. Za deset eura stalno si cool, zaključuju. Međutim, britanska DEFRA (Department for Environment, Food and Rural Affairs) otkriva koje su kolateralne posljedice “McFashiona”.
Tri milijuna tona CO2 godišnje proizvede moda čiji je glavni meni jeans i T shirt. Daljnji je argument i podatak da se majica za pet eura proizvodi u azijskim zemljama gdje su radnici potplaćeni i nerijetko rade u nehumanim uvjetima.
- U azijskim zemljama raste broj samoubojstava zbog uvjeta u kojima su ljudi prisiljeni raditi na poljima pamuka tretiranog pesticidima koji izazivaju tumore i druge bolesti - kaže Daniela Tramontanokoja je pokrenula projekt “Il filo che unisce”, talijanski tečaj o etičnoj modi koji treba osvijestiti dizajnere i potrošače.
“Druga struja” ističe pak kako low cost industrija omogućava posao milijunima ljudi, a i modu čini dostupnom. - Odličnim smatram to što se večernja haljina može naći za 20 funti i što mogu promijeniti odjeću svaki put kad to poželim -
kaže
Alexandra Shulmaniz britanskog Voguea.
Oponenti takvog mišljenja nastavljaju s daljnjim “dokazima” i navode da iza “cheap fashiona” stoji industrija koja pokriva oko 80 posto svjetske tekstilne industrije. Za finiš Guardian navodi podatak da se zbog udaljenosti “jeftine industrije” na transportu štedi upravo uštedom na kvaliteti primarnih materijala. Tekstil europske kvalitete ekološki je kompatibilan, poštuje normative i nije kancerogen, piše britanski list Guardian.
No, takva odjeća stoji više. Tu dolazi do trenutka odluke i modna struka stvar postavlja jednostavno: ako vam je dobra jeftina odjeća, onda neka bude dobra i jeftina hrana. Prije deset godina organska hrana bila je negdje u magli, nalazila se na policama pojedinih “zdravih trgovina”, a danas je multimilijunski biznis. Moda će, čini se, također u tom smjeru jer je jasno da se majica ne može proizvesti za par desetaka kuna.
Ivana Rimac
Naveliko se razglabalo o tome kako je dosta skupih i brendiranih krpica, kako odjeća ne mora biti skupa da bi dobro izgledala, magazini donose “must have” tjedna... U taj su vlak zatim uskočila brojna imena šoubiza; K. Moss je postala sinonim za britansku marku Topshop i počela potpisivati svoje “dostupne kolekcije”. Potom isti potez slijedi i Madonna
čiju se kreaciju moglo kupiti u švedskom lancu H&M. I san je ostvaren. “Madonnina haljina” za 300 kuna, a priliku ne propuštaju ni dizajnerska imena poput
Stelle McCartney, Cavallija...
Ali “fast moda” i nije tako jeftina, dolazi s Otoka. Tamošnji modni znalci upozoravaju da su tajne uspjeha jeftine mode jednake onima koje cheeseburger čine besmrtnim; malo košta i brzo se koristi. Kako piše Guardian, za cijenu jedne majice može se kupiti njih 20 i mijenjati svaki dan. Za deset eura stalno si cool, zaključuju. Međutim, britanska DEFRA (Department for Environment, Food and Rural Affairs) otkriva koje su kolateralne posljedice “McFashiona”.
Tri milijuna tona CO2 godišnje proizvede moda čiji je glavni meni jeans i T shirt. Daljnji je argument i podatak da se majica za pet eura proizvodi u azijskim zemljama gdje su radnici potplaćeni i nerijetko rade u nehumanim uvjetima.
| Protuargument je da je jeftina i možda zagađuje, ali milijuni ljudi zato imaju posao |
- U azijskim zemljama raste broj samoubojstava zbog uvjeta u kojima su ljudi prisiljeni raditi na poljima pamuka tretiranog pesticidima koji izazivaju tumore i druge bolesti - kaže Daniela Tramontanokoja je pokrenula projekt “Il filo che unisce”, talijanski tečaj o etičnoj modi koji treba osvijestiti dizajnere i potrošače.
“Druga struja” ističe pak kako low cost industrija omogućava posao milijunima ljudi, a i modu čini dostupnom. - Odličnim smatram to što se večernja haljina može naći za 20 funti i što mogu promijeniti odjeću svaki put kad to poželim -
kaže
Alexandra Shulmaniz britanskog Voguea.
Oponenti takvog mišljenja nastavljaju s daljnjim “dokazima” i navode da iza “cheap fashiona” stoji industrija koja pokriva oko 80 posto svjetske tekstilne industrije. Za finiš Guardian navodi podatak da se zbog udaljenosti “jeftine industrije” na transportu štedi upravo uštedom na kvaliteti primarnih materijala. Tekstil europske kvalitete ekološki je kompatibilan, poštuje normative i nije kancerogen, piše britanski list Guardian.
No, takva odjeća stoji više. Tu dolazi do trenutka odluke i modna struka stvar postavlja jednostavno: ako vam je dobra jeftina odjeća, onda neka bude dobra i jeftina hrana. Prije deset godina organska hrana bila je negdje u magli, nalazila se na policama pojedinih “zdravih trgovina”, a danas je multimilijunski biznis. Moda će, čini se, također u tom smjeru jer je jasno da se majica ne može proizvesti za par desetaka kuna.
Ivana Rimac