ZAGREB - Ovo je priča o čovjeku o kojemu Hrvatska ne zna ništa. U naslovnoj ulozi je
Zlatko Petričević i to ime našem nogometnom puku ne znači puno. Igračku karijeru proveo je u Španskom i Ponikvama, za njega su
Joksović i
Bogadi bili "marke". Onda ga je na početku trenerske karijere
Ivica Osim preporučio
Flaviji Solvi iz Wagne, koja je klizila u niži rang...
U gradiću uz slovensku granicu preokrenuo se život Zlatka Petričevića. Jednog dana prišao mu je izvjesni Latinoamerikanac i rekao: "Već tri tjedna inkognito pratim vaš rad. Predsjednik sam kluba Deportivo Independiente iz Medellina, pa ako ste zainteresirani...".
- Kad smo sletjeli u Medellin, na aerodromu je bilo 1500 ljudi. Mislio sam da su demonstracije, a narod je čekao mene...
Meksička provincija
"Kad Medellin izgubi, dva milijuna ljudi plače", opomenuo ga je predsjednik, a uskoro je saznao da je klub vlasništvo obitelji Escobar. U Medellinu se zadržao 20 mjeseci, a nakon toga je otišao u Meksiko, u Santos Torreon. Doveli su ga noću privatnim avionom, ali u toj dubokoj meksičkoj provinciji nije bio sretan:
- Jedini svijetli trenuci bili su dani kada bi na konto sjela plaća, ali život me natjerao da ostanem dvije godine.
Dvije i pol godine trebalo mu je da dođe u Ciudad Mexico, dali su mu u ruke FC Atlante. Doveo je
Elvisa Brajkovića, a prije hrvatskog reprezentativca već ranije jedan Hrvat je utisnuo duboki trag, negdašnji zagrebaš
Darko Vukić, koji je igrao u Toluci.
Ivankovićev savjetnik
- Osvojio je tri prvenstva, igrao je fenomenalno!
Nakon 13 godina Petričević se vratio u Hrvatsku, no veze s Latinskom Amerikom nije prekinuo. I danas piše kolumne za meksički list "Presente". A na prošlom Svjetskom prvenstvu bio je savjetnik
Branku Ivankoviću uoči utakmice s Meksikom, tri mjeseca bili su u istom stožeru. Odbio je biti izbornik reprezentacije Kolumbije, drži škole nogometa u Meksiku i Stuttgartu, u kojoj nogometnu abecedu uči oko 250 djece.
- Volio bih raditi u hrvatskom nogometu, ali previše ljudi čeka u redu! Previše je lobbyja i sitnih interesa. Nogomet shvaćam na južnoamerički način, a tamo je nogomet religija. Potvrdit će vam to i
Mirko Jozić, koji je bio prvi hrvatski ambasador u tom dijelu svijeta...
Trinaest južnoameričkih godina bilo je vrlo uzbudljivo, jer nogomet je tamo najvažnija stvar. A Zlatko Petričević će ipak najdulje pamtiti ručkove u vili
Roberta Escobara, brata čuvenog narkobossa
Pabla, koji je (navodno) ubijen. Trener Independienta iz Medellina imao je privilegij sjediti za stolom Escobarovih... (tž)