JE LI PRERANO?

Analiza: Jesmo li stvarno spremni na potpuno eliminiranje motora s unutrašnjim izgaranjem?

Gledajući s globalnog stajalište različiti dijelovi svijeta imaju jako različite razine spremnosti za potpunu elektrifikaciju
McLaren Artura

Živimo u zanimljivom vremenu za autoindustriju. Uoči očajničkih pokušaja smanjenja emisija štetnih plinova proizvođači se užurbano kreću prema jednom od dva "tabora". Nema sumnje da će se u skorijoj budućnosti udio električnih automobila izjednačiti s udjelom automobila s konvencionalnim motorima.

To je jasno čim se pogleda sama količina novca koji proizvođači trenutno ulažu u istraživanje i razvoj koji je povezan s električnom tehnologijom. Tehnologija povezana s električnim vozilima u zadnjih nekoliko godina je jako napredovala, ali ono što se sada nameće kao problem je popratna infrastruktura koji jako kaska za samim električnim vozilima.

U takvoj atmosferi proizvođači se suočavaju s nepoznatim terenom jer proizvodnja električnih automobila je skupa, a prodaja još uvijek u velikom broj zemalja je neusporediva s prodajom automobila s konvencionalnim motorima.

Ono što zasigurno tjera određene proizvođače da se u potpunosti opredijele za električne automobile su popratne stvari poput regulativa određenih zemalja poput Velike Britanije koja će od 2030. u potpunosti zabraniti prodaju automobila s konvencionalnim motorima, ali isto tako i sve stroži propisi vezani za emisije štetnih plinova, u kojima apsolutno prednjači Europska unija.

image
Akio Toyoda

S jedne strane imamo proizvođače koji su već izašli u javnost s planom potpune elektrifikacije, dok s druge strane imamo skupinu proizvođača koji su skeptični kada se radi o potpunoj elektrifikaciju automobila. Zagovornici prve skupine su Jaguar, koji je 2025. godinu postavio kao godinu nakon koje će svi proizvedeni automobili biti električni, Volvo, koji je objavio da će potpuna elektrifikacija nastupiti nakon 2030. godine, MINI, kao jedan od brendova iz BMW grupe koji bi trebao nakon 2030. isto potpuno izbaciti motore s unutrašnjim izgaranjem.

S druge strane nalaze se skeptici poput Toyote. Toyotin predsjednik Akio Toyoda bio je vrlo glasan u kritiziranju potpunog izbacivanja motora s unutrašnjim izgaranjem, gdje je jednom prilikom rekao: "Kada političari govore da se trebamo riješiti svih automobila koji koriste motore s unutrašnjim izgaranjem ne znaju što govore, nisu uopće upućeni u implikacije koje nosi takva odluka.".

Prema njemu povećanje broja električnih vozila samo će imati negativni utjecaj na emisiju štetnih plinova jer mnoge države svijeta, kao na primjer i Japan za proizvodnju električne energije uglavnom koriste izvore poput ugljena i prirodnog plina. Ono što on vidi kao bolju alternativu električnim vozilima su hibridna vozila koja koriste električnu energiju u kombinaciji s motorom s unutrašnjim izgaranjem.

Razumljivo je da je baš Toyota zagovornik hibridnog pogona s obzirom na to da su oni tijekom godina najviše ulagali u tu tehnologiju i daleko su najbolji u tom pogledu. Ako gledamo na problem povećanja električnih automobila globalno onda je svakom laiku jasno da će se određeni prostori (kontinenti) s elektrifikacijom nositi bolje i lakše od drugih.

image
Volvo EV

Europa i Kina su svakako u boljoj poziciji jer već sada pokazuju znakove da se mogu učinkovito nositi s revolucijom koju nose električni automobili. Mnogi dijelovi Azije, Australije i Sjeverne Amerike još uvijek nemaju mogućnosti implementirati potrebnu infrastrukturu koji bi učinkovito podržavala električna vozila.

Čini se da je u najnezahvalnijoj poziciji Indija koja osim što nema infrastrukturu nema ni pripremljen teren po pitanju zakonodavstva koje je povezano s električnim automobilima.

Kada se cijela situacija sagleda iz ovog kuta to znači da je ako se tvrtka poput Volva opredijeli samo za električna vozila broj prodanih vozila na mjestima gdje je popratna infrastruktura nepostojeća ili slaba sigurno će drastično pasti.

Valja vidjeti hoće li takav pristup zauzeti veći broj proizvođača što bi onda u konačnici moglo rezultirati time da se države i regije s nepostojećom ili slabom infrastrukturom natjeraju na ulaganje u istu. Uglavnom zasad se jako forsira "struja" s tim da se uopće na umu nema činjenica da malo koja država u svijetu preko noći može postati Norveška, zemlja koja eklektrifikaciju već "živi"...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. prosinac 2021 13:59