Jesu li Amerikanci poludjeli? Ograničenje od 17,3 milje na sat nije greška već ima vrlo konkretan cilj

Vozači u američkoj saveznoj državi Wisconsin posljednjih dana u čuđenju gledaju u prometne znakove. Razlog je neobično ograničenje brzine od 17,3 milje na sat, odnosno 27,8 km/h, koje na prvi pogled djeluje kao pogreška na znaku. No lokalne vlasti tvrde da je riječ o svjesno odabranoj brojci.

Neobično precizno ograničenje postavljeno je na području postrojenja za recikliranje u okrugu Outagamie, gdje se svakodnevno susreću teška vozila, izvođači radova i lokalni stanovnici. Upravo zbog takvog prometa cilj je bio povećati oprez vozača, a ne samo formalno ograničiti brzinu.

Ideja se temelji na psihološkom efektu poznatom kao habituacija. Kada vozači stalno prolaze istom rutom, mozak prestaje obraćati pažnju na uobičajene znakove poput 20 ili 30 milja na sat. Nešto neočekivano, poput 17,3 milja na sat, tjera vozača da pročita znak i svjesno razmisli o brzini.

Drugim riječima, cilj nije samo smanjiti brzinu, nego prekinuti "autopilotski način vožnje". Upravo taj trenutak iznenađenja trebao bi povećati koncentraciju i smanjiti rizik od nesreća, osobito u okruženju gdje se miješaju različite vrste prometa.

Ovo nije jedini takav primjer. Slična ograničenja s decimalnim vrijednostima već su viđena u SAD-u, primjerice u Colorado Springsu, gdje postoji zona s ograničenjem od 8,2 milje na sat, odnosno 13,2 km/h. I tamo je logika ista, natjerati vozače da obrate pažnju.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da promjena samog znaka nije uvijek najučinkovitije rješenje. Mnogo bolje rezultate često daju fizičke intervencije na cesti, poput uspornika, kružnih tokova ili suženja prometnica, koje vozače prisiljavaju na smanjenje brzine bez obzira na to gledaju li znakove.

Ovakvi eksperimenti pokazuju kako se prometna sigurnost sve više promatra i kroz psihologiju vozača. Umjesto isključivo kažnjavanja ili postavljanja standardnih ograničenja, naglasak se sve češće stavlja na ponašanje i pažnju u vožnji.