Problemi s manjkom poluvodiča paralizirali su autoindustriju i trenutno ne postoji proizvođač automobila koji posluje normalno. Na udaru su svi, od radnika u tvornicama i vezanim djelatnostima do distributera i kupaca. Štetu je nemoguće zbrojiti jer se novi gubici gomilaju iz dana u dan.
Kako je moguće da su desetak kuna vrijedni čipovi zadali ovakav nokaut autoindustriji?
Problem je složen, no pokušat ćemo ga ukratko objasniti.
U automobilu gotovo nema funkcije koja ne ovisi o poluvodičima: motori, mjenjači, kočnice, zračni jastuci, ovjes, multimedija, kamere, prozori, sjedala, sigurnosni sustavi... Doslovno sve funkcionira uz pomoć malenog poluvodiča.
O važnosti dovoljno govori podatak da je u svaki automobil ugrađeno oko 1400 mikročipova! A za proizvodnju jednog mikročipa potrebno je četiri do šest mjeseci.
Sedamdeset posto globalne proizvodnje mikročipova dolazi iz tajvanskog TSMC. No, tih 70 posto predstavlja tek tri posto ukupnog prometa tajvanske kompanije. I prije pandemije autoindustrija im nije bila posebno važan kupac, ali ustaljeni rast pružao je dobru poziciju u pregovorima. No, nakon prošlogodišnjeg zatvaranja u borbi s epidemijom, odnosi snaga otišli su na štetu autoindustrije koja se po broju naručenih čipova nalazi iza kućanskih aparata.
Poput grogiranog boksača na konopcima, Europska komisija prošloga je utorka predstavila svoj prijedlog zakona o čipovima, koji bi trebao povećati konkurentnost i otpornost Europe te pomoći u rješavanju problema.
No, jedinstvenog odgovora nema, njemački europarlamentarci najviše kritiziraju proširenje opsega državne pomoći, socijaldemokrati se boje da će subvencije otići u ruke velikih američkih i azijskih tvrtki koje grade tvornice diljem Europe, dok Zeleni smatraju da planovi ne odgovaraju na aktualne probleme klimatske krize.
Dok europski parlamentarci tapkaju u mraku, prodaja novih automobila na starom kontinentu prošle je godine pala na razinu 1985. godine.
Ako se po jutru dan poznaje, 2022. neće biti ništa bolja.