Postoje neki ljudi i automobili koji su dobro poznati svakome tko malo dulje prati hrvatsku oldtimer scenu, a Gino Krivičić i njegova Lancia sigurno su među njima. Nakon dvadesetak godina sudjelovanja na susretima, kao i mnogih osvojenih nagrada, posebno onih na ispitima spretnosti, bio je i jedan od prvih vlasnika koje smo pozvali na gostovanje u ovoj rubrici, kad smo je pokrenuli 2023. No tada smo saznali da se nedugo prije toga odlučio rastaviti ju i urediti, a to se protegnulo na četiri godine. Nakon dovršetka, pozvani smo na prvu ozbiljniju vožnju – do tog trenutka najdalja je bila do stanice za tehnički pregled. Naravno da smo se sa zadovoljstvom odazvali te usput i saznali detalje o Ginovoj cjeloživotnoj fascinaciji ovim modelom, ali i automobilima općenito.
Fascinacija je, kaže, počela u trenutku rođenja. Rodio se, naime, u kolima hitne pomoći koja su njegovu majku prevozila prema bolnici. Prvi put kad je udahnuo zrak, u njemu je jamačno moralo biti mirisa benzina, koji će ga opčinjavati čitav život. Odrastajući uz stazu na Preluku, divio se najbržim vozačima onog vremena, zaljubio se u utrke, no njegova strast nisu postali motocikli, nego automobili. Ponajprije Lancia, marka u koju se zaljubio kad je potkraj 1950-ih u posjet stigao stric iz Italije. Njegov je automobil bila Lancia Appia, a dok su odrasli bili u kući i pričali, šestogodišnji je Gino proveo dan sjedeći za upravljačem i igrajući se.
A onda su došle sedamdesete i jedan od krakova relija Monte Carlo krenuo je iz Atene te prošao kroz Rijeku. Među vozačima je bio i Mladen Gluhak u Lanciji Fulviji HF. Gino je bio među gledateljima okupljenima ispred HNK te se naježio kad je čuo zvuk motora i vidio Gluhakov auto. Dok su posade otišle na ručak, on je razgledavao Fulviju i zakleo se da će je jednom nabaviti.
No, ovaj model nije bio česta pojava na našim cestama. Kad je lokalno, u Rijeci, 1979., uspio kupiti jednu, razočarao se. Auto je bio razbijen i loše složen. Prodao ga je i odlučio pričekati dok ne naiđe na uistinu dobar primjerak, što se ostvarilo 1993. Saznao je za ovaj auto s malo više od sto tisuća kilometara, koji se nalazio u Trstu, od prvog dana održavan u istom servisu.
Izvorna kombinacija boja nije bila najsretnija, a i model je iz posljednje serije, s povećanim udjelom plastike u dizajnu, no on je ionako imao druge planove s njim. Kupivši ga, upoznao je Rina, mehaničara koji ju je sve vrijeme održavao, te ostao prijatelj s njim. I danas, ako nešto na autu Gino ne može napraviti sam, odlazi kod Rina, te Fulvia ima kontinuitet ruku koje rade na njoj od prvog dana, već pedeset i dvije godine!
Čim ju je nabavio, vizualno ju je preinačio u, možda ne toliko repliku koliko posvetu legendarnom primjerku kojim su Sandro Munari i Mario Mannucci osvojili Monte Carlo 1972. Zanimljivo, Munarija je prije desetak godina imao prilike i upoznati, proveo je večer u njegovu društvu u Coneglianu na druženju kluba Serenissima Storica, uživajući u pričama o razlikama između Fulvije i Stratosa i drugim temama.
Na autu je i preslika Munarijeva autograma i posvete. Zanimljivo, mada je bio na susretima u Hrvatskoj i Italiji, išao do Maribora i Novog Sada, u trideset i tri godine dodao je samo pedesetak tisuća kilometara. Iako je nakon toliko godina Fulvia i dalje bila u vrlo dobrom stanju, odlučio je pružiti joj potpunu restauraciju.
Dijelove je, očekivano, nabavljao u Italiji, a ondje je poslao na uređenje i armaturu, instrumente te kočni sustav, dok je sve ostalo uglavnom odradio sam. To je uključivalo i one najkompleksnije poslove – do određene granice. Odradio je kompletnu zaštitu i pripremu, samo je limaru prepustio stručne varove, a lakireru završno, vanjsko lakiranje karoserije. Nakon probne vožnje – iako je tek planira odvesti u Trst na dodatno zatezanje sitnica – možemo reći da je rezultat impresivan i da ova Fulvia ostavlja dojam vrhunski uređenog automobila.
Ukratko:
Coupe inačica bila je gotovo jednako tražena kao limuzina, više od četrdeset posto ukupno proizvedenih Fulvia bile su u tom obliku karoserije
Gino Krivičić, umirovljenik iz okolice Opatije, povremeno pomaže i drugim ljubiteljima u uređenju i održavanju njihovih automobila
Mada je sve ostalo na automobilu obnovljeno, motor i mjenjač nisu morali biti dirani, tako da su i danas kakvi su 1974. izašli iz tvornice
HF je bila oznaka najprestižnijih sportskih inačica Fulvije, a 14 je broj s kojim su Munari i Mannucci osvojili Monte Carlo 1972.
Najčešća prva reakcija ljudi je da kažu kako je lijepa Alfa Romeo u pitanju, a tek nakon što pročitaju natpis na poklopcu motora shvate da je to zapravo Lancia
Automobil je u nešto više od pola stoljeća prešao 153.000 kilometara, no nakon restauracije osjećaj u vožnji je kao da je ponovo na samom početku puta
Usprkos za današnje pojmove minijaturnim dimenzijama automobila, prostora ima iznenađujuće mnogo, a i vidljivost je odlična u svim smjerovima
Gino posebno uživa u organizaciji susreta oldtimera, a uz pažnju prema detaljima ne čudi da je broj na PV pločici posveta godini proizvodnje automobila
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Centrom za vozila Hrvatske
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....