Kada je BMW predstavio Z1 1988. godine na međunarodnoj automobilskoj konvenciji u talijanskom gradu Punta Ala, bila je to odskočna daska u segmentu sportskih dvosjeda. Posljednji bavarski dvosjed bio je 507 iz 1956. godine, kojeg je kralj Rock 'N' Rolla - Elvis Presley učinio kultnom ikonom. Raskorak između dva dvosjeda činio se još većim od 30 godina zbog sofisticirane tehnologije i avangardnih rješenja koje su jednostavno 'gledale u budućnost', zbog kojeg BMW Z1 ostaje 'izvan vremena'.
Razlog tomu je jedna vrlo hrabra ideja – BMW je odlučio svojim visokokvalificiranim inženjerima i tehničarima dati slobodu da pretvore svoje najbolje kreativne koncepte u stvarnost. 1985., ideja je realizirana – stvoren je BMW Technik GmbH, interno poznat kao ZT. Pola godine kasnije, tim od 60 ljudi isporučio je točno ono čemu se BMW nadao – Z1.
Snažni 2.5-litreni redni šesterocilindraš proizvodio je oko 170 KS (125 kW) i 222 Nm okretnog momenta, što iako se na prvu ne čini mnogo, motor i 5-stupanjski mjenjač preuzet je iz E30 325i, koji je bio veliki uspjeh. Međutim, dvosjed je težio 1250 kilograma, što je dosta za roadster s dva sjedala iz kasnih 80-ih, zbog čega performanse nisu bile baš nevjerojatne, 'no zaboravite ih – to nije ono zbog čega je ovaj automobil zadivljujuć', naveo je Jack Rix iz Top Geara.
Upravo je van-vremenska tehnologija ta koja je mamila 'wow' efekt, poput vrata koja se vertikalno uvlače u pragove. 'Niste osjećali samo nebo iznad sebe, već i svijet oko sebe, a brzina od 80 kilometara na sat osjećala se više kao 130 km/h'. Osim toga, tu je bila i karoserija kompletno izrađena od termoplastike 'Xenoy' koja se može deformirati i zatim vratiti na svoje mjesto, a uz to, svaki element mogao se ukloniti.
To znači da niste trebali brinuti o hrđi na karoseriji, a čak i ako bi se koji element slomio, jednostavno ga je bilo zamijeniti. Osim toga, dizajn je bio poprilično dobro osmišljen. Šiljasto tijelo dao je automobilu koeficijent otpora od 0,36, što je bilo odlično za 80-e godine u kojima su dominirali 'kockasti' automobili.
Međutim, sve to je imalo svoju cijenu - početna cijena iznosila je 77.000 funti (673,000 kuna). To je značilo sporu prodaju, zbog čega je ukinut tri godine poslije. Proizvedeno je svega 8000 primjeraka, zbog čega danas predstavlja 'zaštićenu vrstu', a zbog toga bi mogao vrijediti značajniju svotu. Očekivano, nismo pronašli ni jedan primjerak na domaćim oglasnicima rabljenih automobila.