Poput Prometeja koji je s Olimpa ukrao vatru kako bi je vratio ljudima, Carlo Abarth u sfere automobilističke mitologije ušao je “demokratiziravši” svijet utrka. Uz njegove legendarne “Cassette” koje su se pojavile početkom 60-ih svatko je mogao frizirati (danas se ta praksa definira kao tuning) svoj Fiat 600 ili 500.
Drveni sanduci s legendarnim škorpionom na bočnim stranicama krili su kompletne kitove za transformaciju i bilo je dovoljno posjedovati tehničko znanje, pravi alat i kompetenciju, kako bi nastala jurilica vrlo slična sportskim modelima koji su izlazili iz pogona Abartha i osvajali prvenstva i utrke širom Europe.
Carlo Abarth, praotac tuninga preminuo je 1979. u rodnom Beču, a iste godine u Rijeci rodio se Dorijan Kamenar. Premlad da bi vidio na djelu Fićeke koji su na utrkama pobjeđivali puno snažnije strojeve, ali dovoljno star da se upozna s automobilom koji je motorizirao bivšu državu.
- Kao i mnogim drugima, Fićo je obilježio moje djetinjstvo. Dio je mojih sjećanja na sva obiteljska putovanja i ljetovanja, a s njim sam napravio prve kilometre za upravljačem. Nakon završenog školovanja zaposlio sam se u obližnjoj automehaničarskoj radionici i jednog dana šef mi je pokazao sliku Fiata Abartha. Bio sam očarana i tada sam odlučio da ću jednom imati isti takav.
Davni naum napokon se počeo ostvarivati prije sedam godina. Dorijan je kupio Zastavu 750 koja s kojom je dijelio godinu rođenja i bacio se na posao. Uslijedilo je skidanje do lima, svega što se moglo odvojiti od same školjke. Radovi su potrajali oko 3 godine i premda je već odavno napustio automehaničarski poziv, najviše toga napravio je sam.
– S prijateljem sam prije 20 godina otvorio staklarsku radionu, ali u duši sam ostao automehaničar. No, ništa ne bi napravio bez pomoći prijatelja. Za bojanje karoserije zaslužan je Zdenko Barbarić, za limarske radove Marino Čargonja, za struju brat Ervin, a pri slaganju mehaničkih dijelova “dobru” ruku je dao Karlo Grabar.
Pravi Fiat Abarth je raritet, ekstremno skup i tražen. Većina pravih modela, cestovnih i trkaćih, onih nastalih do 1971., našla su mjesto u garažama kolekcionara u Njemačkoj, SAD-u, pa i Japanu koji su tijekom 70-ih i 80-ih pokazali veći interes i poštovanje za fenomen Abartha. Ponovno buđenje Škorpiona 2007. u okrilju Fiata, isprovociralo je novi val interesa i stvorilo tržište dijelova, originalnih, ali i zamjenskih. U Torinu su čak ponovno u život vratili “Cassettu Abarth”, no, sve to nije puno olakšalo posao Dorijanu.
- Bilo je tu svega. Od posjeta specijaliziranim sajmovima, osobito onog u Padovi, do lutanja internetom i telefoniranja kako bi se pronašli dijelovi. Nastojao sam pronaći originalne, ali osim što ih je vrlo malo, ponekad je i cijena ta koja ih čini nedostupnim. Primjerice jednom sam u Padovi pronašao originalna sjedala i premda su bila potpuno raspadnuta vlasnik je tražio 2500 eura. Za originalne instrumente i upravljač nisam se dvoumio, ali ta sjedala ipak nisam kupio.
Dijelovi načinjeni po uzoru na originale, od kojih su neki nastali u radionicama u okolici Rijeke, bili su rješenja za sve što je bilo nedostupno. Neke su stvari došle s iskustvom poput kočionih kliješta.
Originalna na internetu dosežu cijenu koja premašuje 1500 eura, a identična su onima koje je koristio bolje opremljeni Fiat 1300. No, to već dobro znaju svi koji se bave restauracijama, pa ni uspješna potraga na otpadu u Italiji nije bila jeftino rješenja.
- Ima tu još detalja koje namjeravam dotjerati, ali mislim da sam došao do 80 posto vjernosti originalu. Ne zavaravam se da ću ikada postići maksimum jer za to je potrebno puno novaca i isto toliko sreće. Primjerice samo za motor s radijalnom glavom po nekim aktualnim cijenama treba izdvojiti preko 30.000 eura.
Dorijan je u slaganje Abartha krenuo za svoj guštu, za poneki đir vikendom. U međuvremenu je upoznao krug ljudi s kojim je dijelio istu strast i zaredali su susreti. U početku su okupljanja bila vezana uz old timer klubove, a potom se formirala ekipa poklonika Abartha.
- Prije korone imali smo susrete u Šibeniku, Ljubljani, Sarajevu. Na duže relacije kao što je bilo Sarajevo, Abarth ide na prikolici, ali nije problem napraviti ni 800 km kao što je bio odlazak u Vodice. Sada kada je epidemija jenjala ponovno nastavljamo s aktivnostima i novo veliko okupljanje bit će na Grobniku 6 kolovoza u večernjim satima.
Susreti vlasnika Abartha za Dorijana su posebna draž, premda ponekad sve ne završi najbolje. Prije tri godine na Grobniku na stazu je izašao s malo previše žara i žestine. Nekoliko krugova pod punim gasom platio je motor. - Razletjela se radilica i cijeli motor je završio u smeću. Jednostavno zamor materijala je učinio svoje, a možda neće biti zadnji.
Kratke činjenice
Uz pomoć prijatelja, puno uloženog truda i novaca, Dorijan Kamenar izradio je repliku Fiata Abarth 1000 TCR za koju će reći da još nije gotova, da fali još koja "sitnica". Premda priznaje ispunjenje snove, u dvorištu je već spremna nova školjka iz koje će nastati još jedan primjerak Abartha čije će ključeve dobiti sin Ivano kojeg je tata već inficirao oktanima
Nakon što se prvi motor raspao, stigao je novi koji porijeklo vuče iz Autobianchija (903 ccm) jednog od posljednjih modela koje je Abarth samostalno razvio
Brojne naljepnice na stražnjem bočnom staklu podsjetnik su na Abarth druženja, a originalni spremnik goriva dobio je otvor koji po uzoru na originalni TCR izviruje iz prednjeg poklopca
Dorijan nije mario za novce u potrazi za originalnim upravljačem s drvenim kolom i Jaeger instrumentima s velikim pokazivačem okretaja u sredini. Školjkasta sjedala su replike vjerno napravljene po uzoru na originalne
Originalni mjenjač ubačen je u veću kutiju kako bi primio peti stupanj prijenosa, a su svi ostali elementi sustava prijenosa u skladu su standardima koje je postavio Abarth
Siva boja u skladu je s originalnom koju je koristio Fiat, a posebna pažnja posvećena je bočnim proširenjima sprijeda i straga
Posljednji dragulj veličanstvenoj u kruni Abarthovih obrada Fiata 600 bio je 1000 TCR, model koji je bio namijenjen pretežno klijenteli koja ga je koristila za utrke