Svaki dobar youngtimer trebao bi imati priču iza sebe – bilo da se radi o vašoj osobnoj priči ili uspomeni na automobil, ili priči o automobilu kao takvom. U slučaju "Baby Benza", to je manifest inženjerske filozofije, kada se čak i najmanji model morao ponašati kao punopravni Mercedes.
To nije samo kompaktna limuzina lijepih proporcija; to je automobil u kojem su isprobana rješenja za više modelnih linija, testirane su granice izdržljivosti i, istovremeno, nacrtan je plan za povratak marke u motosport. Zato se danas 190E ne čini kao jeftinija alternativa iz tog vremena, već kao mali nositelj velike tradicije. Rođenje W201 započelo je sredinom 1970-ih, kada je Mercedes tražio odgovor na BMW-ovo širenje u kompaktnom segmentu.
Zadatak je bio jasan: izgraditi najmanji Mercedes koji bi se vozio i ponašao kao veliki, punokrvni Mercedes. Razvoj je trajao gotovo desetljeće i potrošio je neviđene resurse; rezultat je bila limuzina predstavljena 1982. s novom stražnjom osovinom s pet spona – rješenje koje u to vrijeme nije pripadalo "nižoj klasi" i koje je kasnije preneseno na modele viših klasa. Karoserija je izrađena od visokočvrstog čelika i prošla je rigorozne testove sudara, što je modelu W201 donijelo razinu pasivne sigurnosti koju su prije nudile samo veće limuzine u tom segmentu.
Aktivne sigurnosne i udobne značajke postupno su se povećavale: ABS je postao dostupan sredinom 1980-ih, a od 1987. pojavili su se vozačev zračni jastuk i zatezači sigurnosnog pojasa, što je bilo iznimno za kompaktnu limuzinu tog doba. Dizajn, predvođen Brunom Saccom, slijedio je vizualni jezik marke tog vremena: čiste, aerodinamički disciplinirane linije, precizne proporcije i detalje koji su imali tehnički razlog – od oblika poklopca prtljažnika sa suptilnim "repom" do rješenja brtvi i ostakljenja za buku i protok zraka. W201 je tako djelovao moderno bez podlijeganja modnim efektima, a istovremeno je stvarao vizualni most prema serijama W124 i W126 tog vremena.
Od početka se nisu razmatrale samo civilne verzije, već i sportska izvedenica. Suradnja s Cosworthom donijela je 16-ventilski četverocilindrični motor, a 1983. 190E 2.3-16 debitirao je prvo spektakularnom demonstracijom izdržljivosti u rekordima izdržljivosti na Nardòu, a zatim u žestokoj konkurenciji na stazama. Iz komercijalne perspektive, Mercedes je pozicionirao W201 kao dostojnog protivnika BMW-u serije 3. Nije išao putem jeftinih prečaca, već je na kompaktni automobil prenio dizajnersku rezervu i profinjenost po kojoj je Mercedes bio poznat u višim klasama.
Ova se strategija odrazila i na životni ciklus modela: tijekom 1980-ih proširila se ponuda motora i opreme, tehnologija je sazrijevala, a 190E je izgradio reputaciju malog, ali ozbiljnog Mercedesa – osnove za buduću C-klasu. Kada ga je 1993. zamijenio nasljednik W202, 190E je iza sebe ostavio ne samo snažnu prodajnu priču, već i tehnološko nasljeđe koje je definiralo sljedeće generacije kompaktnih modela s trokrakom zvijezdom. Ponuda motora i varijanti Mercedesa 190E bila je neobično široka za svoje vrijeme, što je velika prednost za kupca danas. Svatko može odabrati konfiguraciju koja odgovara njegovim preferencijama.
Osnova ponude bio je redni četverocilindrični M102. Najmanji 1.8 (iz 1990.) bio je početni model, prikladniji više za gradsku i rekreativnu vožnju, danas se čini kao lijep izbor za nekoga tko traži jeftin youngtimer s jednostavnim održavanjem. Najrazumniji kompromis je 190E 2.0 – KE-Jetronic motor s ubrizgavanjem koji nudi snagu od 90 kW (122 KS), što je sasvim dovoljno za svakodnevne potrebe. Snažniji 2.3 sa 100 kW (136 KS) bio je nešto agilniji i mogao je pružiti dinamiku usporedivu s većim limuzinama tog vremena. Četverocilindrični motori M102 poznati su po svojoj visokoj izdržljivosti, jednostavnom dizajnu i otpornosti na loše održavanje. Uz pravilno servisiranje, preživjet će nekoliko stotina tisuća kilometara bez problema. Vrhunac civilne ponude bio je 2.6 M103 redni šesterocilindrični motor.
Snagom od 122 kW (166 KS), on je 190E pomaknuo u potpuno drugu ligu – automobil je ubrzavao do stotke za manje od devet sekundi i lako se nosio s autocestom. Ovaj motor je izuzetno profinjen i daje malom Mercedesu karakter veće klase. Nedostatak je veća težina na prednjoj osovini, što vozne performanse čini malo nespretnijima u oštrijim zavojima. Sportske homologacijske verzije su među najrjeđim i najtraženijim derivatima W201. 16-ventilski Cosworth motori proizvodili su od 185 do 204 KS i vrtjeli su se do 7000 okretaja u minuti. Tehničko oružje bilo je diferencijal s ograničenim proklizavanjem, čvršća šasija s hidropneumatskim niveliranjem i peterostupanjskim ručnim mjenjačem Getrag s trkaćom shemom mijenjanja brzina "dog-leg".
Ove verzije su izravni konkurent legendarnom BMW-u M3 E30. Dizelske verzije modela 190D postale su legenda pouzdanosti. Jednostavni atmosferski 2.0 i 2.5 motori, ili izvedba s turbopunjačem 2.5 Turbo, bili su poznati po tome što su u taksi službama mogli prijeći stotine tisuća kilometara bez većih popravaka. Danas su očuvani primjerci rijetki – većina je vožena do maksimuma. Mercedes 190E jedan je od onih youngtimera koji se može posjedovati i koristiti bez brige.
Elektronike je minimalno, a pristup većini komponenti je jednostavan. Uobičajene servisne zadatke – izmjenu ulja, filtera, dijelova kočnica ili amortizera – može obaviti praktički svaki autoservis, a cijene dijelova su unutar prihvatljivih iznosa. Zahvaljujući tome, 190E se često preporučuje kao idealan ulazak u svijet oldtimera čak i za manje iskusne vlasnike. S druge strane, za kolekcionare i investitore atrakcija su posebna izdanja koja su postala tražene ikone. Međutim, u oba slučaja vrijedi isto: što bolju bazu kupite, to će vam automobil donijeti više radosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....