Što je zajedničko čuvenom talijanskom fizičaru Alessandru Volti, poznatom američkom glumcu Georgeu Clooneyju i mladom hrvatskom nogometnom reprezentativcu i nekadašnjem Dinamovcu Martinu Baturini? Na prvu bi svatko odgovorio – "ama baš ništa". Međutim, ovo pitanje, koje kao da ga je postavio Tarik u Milijunašu i koje zvuči kao pitanje iz Lokasove Potjere, itekako ima smisla.
Barem meni, jer upravo sam se s tim mislima zabavljao dok sam vozio novi hibridni Renault Captur 1.6 E-Tech autocestom iz Zagreba preko Venecije prema jezeru Como kraj Milana. Upravo je grad na istoimenom jezeru poveznica trojici spomenutih muškaraca, koje, doduše, dijeli 250 godina povijesti.
Upravo u Comu, danas gradiću uz jezero s oko 85.000 žitelja, naime, 1745. godine je rođen te 1827. preminuo talijanski fizičar koji je 1800. godine izumio električnu bateriju, a po kojem je naziv dobila mjerna jedinica sustava za električnu razliku potencijala (volt), zbog čega mu je 2015. na šetnici uz jezero u njegovu rodnom gradu posvećena i suvremena skulptura "Life Electric" američkog arhitekta Daniela Libeskinda.
Oskarovac George Clooney je, pak, kupnjom vile na jezeru Como, koja mu je drugi dom, udahnuo dašak holivudskog glamura privukavši svjetski jet-set na obale jezera, dok je naš Martin, pak, nedavno postao članom hit kluba Serie A, nogometnog prvoligaša Como 1907, gdje ga je na proljeće iz zagrebačkog Dinama, kao velikog nogometnog potencijala, za izdašan iznos doveo trener Cesc Fabregas.
Tako mi je, razmišljajući i spajajući naizgled nespojivo, brzo prošlo sedam sati i malo više od 670 kilometara vožnje do jezera Como iz Zagreba, jednog od najpoznatijih bisera Italije, koje je još prije dvije tisuće godina, kažu, "najdivnijim jezerom" nazvao rimski pjesnik Vergilije.
Sva je prilika da to vrijedi i danas, jer Como slovi kao top destinacija za opušteni odmor u fantastičnom ambijentu, a već sam prizor velikog plavog jezera smještenog podno zelenih obronaka Alpa s načičkanim luksuznim starim vilama koje se uz obalu izmjenjuju sa šarmantnim starim gradićima te samog gradića Como sa starim središtem, rimskim zidinama i katedralom, djelovao kao obećavajuće mjesto za savršen city break.
Inače, ledenjačko jezero Como u Lombardiji, premda na samom sjeveru Italije na granici sa Švicarskom, ima specifičnu mediteransku mikroklimu, a s površinom od 146 četvornih kilometara treće je jezero po veličini u Italiji, iza jezera Garda i jezera Maggiore. S dubinom od 410 metara predstavlja jedno od najdubljih jezera Europe, a dno jezera je 200 metara ispod razine mora.
Dok vas tamo podno Alpa u proljeće miluju zrake sunca i ugodna temperatura koja nije bitno naglašenija ni ljeti, shvatite da stari Rimljani nisu bili bedaci jer su upravo ovdje napravili utvrdu, a kasnije i odmaralište.
Vozeći se bilo gdje uz obalu jezera, ostao sam fasciniran mnogim povijesnim vilama, danas rezidencijama milijunaša i milijardera, bogatuna svih vrsta i fela, ili koji odsjedaju u nekima od najluksuznijih starih hotela poput čuvenog Grand Hotel Tremezzo koji već 115 godina ugošćuje najbogatije, novijeg Passalacqua koji je 2023. proglašen najboljim hotelom na svijetu, tu je i Villa d‘Este, nezaobilazna destinacija koja utjelovljuje starinski glamur i raskoš odmora na jezeru, kao i Grand Hotel Villa Serbelloni, jedan od najboljih wellness hotela na svijetu, koji već više od 150 godina slovi kao najimpresivniji hotel na cijeloj obali.
Smješten u slikovitom Bellagiu, gdje se susreću dva južna rukavca jezera, Grand Hotel Villa Serbelloni već više od 150 godina slovi kao najimpresivniji hotel na cijeloj obali. Mjesta su to gdje holivudske zvijezde, naftaši ili, odnedavno, novi vlasnici novog Baturinog kluba, najbogatiji Indonežani teški 43 milijarde dolara, braća Hartono, imaju privatnost u starim neoklasičnim vilama i vrtovima sakrivenim iza velikih pinija i najrazličitijeg mediteranskog bilja.
A kako se ovdje može snaći mali čovjek, provjerio sam na licu mjesta u tom mirnom i nestvarnom djeliću raja aristokratskog štiha koji je ostao ponosno i danas iz nekih prohujalih vremena. Istina je da, premda bogatašima ovdje neće nedostajati ni ptičjeg mlijeka, i sasvim uobičajen turist dobit će lijepu porciju užitaka, a da ne ostane bez lipe u džepu nakon posjeta.
Možda ne na najatraktivnijim lokacijama uz jezero, u Comu se u proljeće i ljeto može spavati i za 80 do 90 eura u nekom od brojnih B&B smještaja, a za 1,4 milijuna turista i putnika namjernika koliko ih godišnje posjeti jezero Como, iznajmljuju se i stanovi u stari zgradama pretvorene u šarmantni studio. U jednom takvom sam i ja noćio u predgrađu Lipoma s trgovačkom zonom. Como sa spomenutim atrakcijama, od kojih bih izdvojio golemu katedralu Santa Maria Assunta, vrijedi dva dana boravka. A dobra stvar je da, bilo da ste naručili espresso, sladoled, tiramisu ili pizzu, cijene su kao i u Zagrebu.
Kasnije sam iz centra Coma uz obalu jezera prošetao do Vile Olmo, poznate fantastične neoklasične velike vile s vrtovima, ali me dočekao hladan tuš. Upravo je trajala obnova pa sam se uputio potom do stadiona nogometnog kluba Como 1907, također uz samo jezero, a put mi je kroz građevinske skele pokazao 33-godišnji Paolo, inače dečko iz Bologne, ali koji se nastanio u Comu zbog posla.
Naime, dobio je posao vozača luksuzne drvene barke kojom vozi bogataše po jezeru i kaže da za četiri mjeseca zaradi kao za cijelu godinu u Bologni, ali je naglasio i da je Como kao destinacija sve skuplji za običnog turista, kao i stanovnika Coma. Iz godine u godinu je sve skuplje i sve je manje izbora zbog velike količine onih najdeblje potkoženih koji bez problema iznajmljuju vile, hotele, brodove pa čak i hidroavione kao najbrži transport na jezeru jer je kod njih, dakako, vrijeme novac. Čak i na odmoru.
Svibanj je bio živ mjesec na jezeru, ali i bučan kad motori raznih jurilica paraju zrak uz obalu. Naime, čuvena Villa d‘Este u Cernobbiju ugošćuje i igračke bogataša na četiri kotača i to one najrjeđe i najskuplje kad se uz jezero održava Concorso d‘Eleganza, najglamuroznija svjetska automobilska manifestacija, ali i događaj koji stanovnici Coma gledaju podozrivo jer se za vrijeme trajanja vikenda stvaraju nemoguće gužve na cesti koja povezuje Como i Cernobbio.
Ostvarenje sna za autoentuzijaste je vidjeti na cesti rijetke predratne Alfe i Lancije, posebne stare Ferrarije i Aston Martine, razne koncepte i kolekcionarske primjerke automobila vrijedne i nekoliko desetaka milijuna eura, ali za stanovnika Coma koji mora ujutro na posao to je noćna mora.
Kad sam se već našao u Comu, posjetio sam i 715 metara visoko brdašce poviše grada gdje se smjestilo pitoreskno mjestašce Brunate, prepuno secesijskih vila i bivših ljetnikovaca milanske elite, a odakle se pruža fantastičan pogled na grad, jezero i okolne planine. Posjetio sam ga, dakako, s mojim vjernim hibridnim Capturom, a uspon uskom cestom napokon je barem ponešto povisio prosječnu potrošnju s 4,1 na 4,5 litara.
Ovdje je "must see" turistička atrakcija strma žičara (funikular) koja od 1894. godine spaja Como i Brunate. Istraživanje Capturom svih atrakcija i malih mjestašca uz jezero pretvorilo se u bajkovitu priču. Bellagio, Menaggio, Varenna...
Sva su ta mjestašca romantična na svoj način, međutim, dok među turistima superpopularni Bellagio sa svim svojim atrakcijama poput čuvene Ville Melzi s fantastičnim vrtovima pati zbog svoje popularnosti pa je tako krcat lizačima sladoleda, ponajviše onima iz SAD-a, ali dakako i svih drugih krajeva planeta, Menaggio osvaja mirnom i opuštajućom atmosferom na čijem je glavnom trgu pravi gušt zuriti u plavetnilo jezera uz čašu prosecca, a najviše mi se svidjela Varenna, nekada malo ribarsko mjesto s romantičnom obalnom šetnicom, restorančićima i šarenim starim kućama između kojih su strme kamene gradske stepenice, koje danas pričaju brojne priče o dugoj povijesti naselja uz jezero Como.
Tko želi, za 4 eura se u bilo kojem od većih mjestašca može ukrcati na putnički brzi brod ili s automobilom na trajekt, a postoje direktne linije, kao i one sporije, gdje brod pristaje u svakom mjestu. Na jezeru je sve ljepše gledati s vode i uživati u ambijentu i pogledu na živopisnu okolinu. Nakon vožnje brodom iz Bellagia do Menaggia i nazad, ponovo sam sjeo u svoj Renault Captur E-Tech jer je nakon par dana već došlo vrijeme za povratak u Zagreb.
Napredni hibridni pogon s elektromotorom i benzincem osigurao mi je da većinu vremena vozim samo na struju (Volta bi sigurno bio ponosan) jer je na cestama oko jezera zaista malo mjesta gdje možete "potegnuti", a ograničenja su 30 i 50 km/h, pa sam s 45 litara benzina napravio gotovo 900 kilometara. Osigurala je to sinergija 1,6-litrenog atmosferskog benzinca s 94 KS i 149 Nm uz podršku elektromotora s u svakom trenutku dostupnih 49 KS i 250 Nm, te starter-generatora od 20 KS i 50 Nm. Tako da vožnja djeluje kao u električnom automobilu.
Nisam dopunjavao Captura gorivom sve do povratka u Zagreb i to nakon vožnje iz Zagreba i dva dana oko jezera. Ipak, autocesta na povratku mi je ponovo podigla potrošnju na još uvijek sjajnih 5,7 litara, posebno jer se nedjeljom možete voziti i malo brže od 130 km/h jer nema kamionskog prometa.
Komfor vožnje je na zavidnoj razini, a crossover B-segmenta Captur se pokazao velikim, kao auto koji odlično može poslužiti za par ili manju obitelj s dvoje djece. Za ovakve malo udaljenije city break izlete sjajno se pokazala i R-Link multimedija s odličnom Google navigacijom, što uvelike olakšava snalaženje.
Na koncu, ima puno lijepih mjesta u Italiji poput Toskane, obale Amalfi, Caprija ili Cinque Terre, međutim, jezeru Como, njegovu uzvišenom ambijentu podno Alpa i njegovoj raskoši koja tamo stanuje stoljećima, teško je odoljeti, posebno ako se prepustite stilu života "dolce far niente", što je zapravo srž života na Comu i ovo sigurno nije bilo moje posljednje putovanje tamo...
Pogledajte fotogaleriju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....