Nekad je hrđa bila najveći neprijatelj svakog automobila. Nije bilo važno koliko je motor dobar, karoserija bi mu uvijek na kraju "presudila" i poslala ga na otpad". Svatko tko je vozio automobil iz sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina zna što znači kad pragovi postanu šuplji, blatobrani procvjetaju, a vrata se raspadaju pri zatvaranju. Danas je situacija bitno drukčija i to zahvaljujući desetljećima evolucije u tehnologiji materijala, zaštiti i dizajnu.
Od čelika do cinka: Revolucija protiv hrđe
Do ranih osamdesetih većina automobila bila je izrađena od običnog čelika koji nije imao nikakvu posebnu zaštitu osim tankog sloja boje i laka. Vlaga, sol i blato činili su svoje, pa su automobili poput Fiata 127, Alfe Sud ili ranih Opela Ascona i Kadetta bili "simboli hrđe". Promjena je počela kad su se u industriji počeli koristiti pocinčani čelici, koji su imali zaštitni sloj cinka otporan na oksidaciju.
Pravi proboj dogodio se osamdesetih, kada su Audi 80 i Porsche 944 postali prvi serijski automobili s potpuno pocinčanom karoserijom. Audi je to pretvorio u ključnu točku marketinga i ostvario veliki proboj. I doista, modeli iz tog razdoblja i danas često pokazuju iznenađujuće malo tragova hrđe. Ubrzo su i drugi proizvođači, poput Volva, Mercedesa i BMW-a, uveli vruće pocinčanu karoseriju, a boje su se počele nanositi elektrostatičkim uranjanjem, što je omogućilo potpunu zaštitu i unutarnjih šupljina.
Lakovi, plastika i aluminij: novi saveznici
Devedesetih je došlo do druge velike promjene. Boje na bazi vode zamijenile su stare toksične boje, a istodobno su postale otpornije na UV zrake i pucanje. Proizvođači su počeli koristiti plastične obloge na pragovima i rubovima blatobrana, čime su spriječili zadržavanje vlage i soli. U novije doba sve više automobila koristi aluminijske i plastične poklopce motora, vrata i haube, koji ne hrđaju, dok su karbonska i kompozitna vlakna postala dio konstrukcije sportskih i luksuznih modela. No, sve to ne znači da je korozija na autima danas nestala.
Gdje hrđa još vreba
I danas postoje dijelovi automobila koji ostaju posebno osjetljivi na koroziju. Više to nije karoserija, već donji dijelovi šasije, nosači ovjesa, ispušni sustav i vijci. Oni su izloženi vodi, soli i kamenčićima, a njihova zaštita uvelike ovisi o kvaliteti antikorozivnog premaza.
Poseban problem predstavljaju spojnice i točke zavarivanja, ako tvornica ne nanese premaz ravnomjerno, ondje se s vremenom može pojaviti hrđa, često skrivena ispod plastike. Kod električnih vozila dodatni izazov su metalni elementi oko baterijskog paketa, koji moraju biti savršeno brtvljeni jer mješavina vlage i električnih spojeva može dovesti do galvanske korozije.
Tko je danas najbolji?
Skandinavski i njemački proizvođači i dalje prednjače u zaštiti od korozije. Volvo i Audi tradicionalno nude među najotpornije karoserije, dok Mazda i Suzuki još uvijek povremeno bilježe probleme s hrđom u ekstremnim zimskim uvjetima. Toyota i Honda u posljednjih desetak godina znatno su poboljšale zaštitu. Primjerice, aktualna Corolla koristi višeslojno pocinčavanje i dodatni premaz ispod boje.
I dalje je potreban oprez
Danas više ne postoji automobil koji „hrđa čim izađe iz tvornice", kao što je to nekoć bio slučaj s primjerice Fiatima, Fordovima ili Opelima sedamdesetih i osamdesetih. No, hrđa nije nestala, samo se povukla u zasjedu. Moderne karoserije mogu izdržati desetljeća, ali loše popravljene šete od sudara, ogrebotine koje se dugo ne saniraju ili neispravno održavanje mogu ubrzati propadanje i na najmodernijem autu. Hrđa, dakle, više nije neumoljivi neprijatelj, ali i dalje traži oprez. Iako danas automobil traje mnogo dulje prije nego što ga "pojede vrijeme", samo redovito pranje, korištenje zaštitnog voska i pažnja prema detaljima mogu spriječiti da se ispod sjajnog laka ne pojavi stari, poznati neprijatelj u smeđe-crvene boje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....