Iako ne postoje stroga pravila koja određuju idealnu starost rabljenog automobila, kupci bi trebali uzeti u obzir niz čimbenika koji izravno utječu na sigurnost, pouzdanost i dugoročne troškove vlasništva. Starenjem vozila sigurnosne značajke postaju zastarjele u odnosu na današnje standarde, što je posebno važno za kupce obiteljskih limuzina i SUV-ova.
Ključne tehnologije uvodile su se postupno: prednji zračni jastuci obvezni su od 1999., bočni su se počeli masovno pojavljivati početkom 2000-ih, elektronička kontrola stabilnosti standardizirana je 2012., a ABS 2013. Kamere za vožnju unatrag postale su obvezna oprema 2018., dok su sustavi automatskog kočenja u nuždi danas prisutni u većini novijih vozila. U praksi to znači da novija vozila i oni skuplji modeli u startu nude višu razinu sigurnosti.
Troškovi održavanja pritom rastu proporcionalno starosti vozila. Kod automobila starijih od dva desetljeća dostupnost dijelova postaje izazov, a popravci dugotrajniji i skuplji. I marke poznate po pouzdanosti, poput Toyote ili Honde, gube na predvidljivosti nakon dvadeset godina, dok se kod uobičajenih proizvođača – poput Volkswagena, Renaulta ili Hyundaija – preporučuje izbjegavati modele iz ranih 2000-ih upravo zbog logistike dijelova i općeg trošenja. Ako automobil ima više od 150.000 kilometara, preporučljivo je usmjeriti se na što noviji model iste klase, kako bi se smanjio rizik od skupih budućih popravaka.
U segmentu opreme razlike između starijih i novijih modela još su izraženije. Značajke koje su donedavno bile rezervirane za premium segment – grijana stražnja sjedala, panoramski krov, ventilirana sjedala, automatizirana klima ili adaptivni tempomat – danas su dostupne i u mnogim mainstream modelima. Kupci koji žele maksimalnu tehnološku opremljenost trebaju se orijentirati na novija godišta ili pripadnike više klase, gdje je napredna oprema standardizirana.
Zaključno, pri kupnji rabljenog automobila najracionalniji pristup jest odabrati najnoviji model unutar predviđenog budžeta, pritom obraćajući pozornost na tehničko stanje, servisnu povijest i sigurnosne sustave. Starost vozila sama po sebi nije presudan kriterij, ali snažno utječe na sve druge aspekte vlasništva – od sigurnosti i pouzdanosti do dostupnosti dijelova i razine opreme. Promišljena procjena svih ovih elemenata ključ je za donošenje informirane i dugoročno isplative odluke.
S koliko kilometara više nije vrijedno kupovati rabljeni automobil?
Kupnja rabljenog automobila ne svodi se samo na što manju kilometražu. Važnije je stanje i održavanje vozila. Automobil s urednom servisnom poviješću bolji je izbor od onoga s nešto manjom kilometražom, ali lošim održavanjem. Treba izbjegavati vozila koja su bila u nesrećama te provjeriti tehničko stanje – ulje, remene, crijeva i tekućine. Problemi se javljaju i kod automobila s premalo kilometara, koji dugo stoje pa im gume i brtve propadaju.
S druge strane, vozila s previsokom godišnjom kilometražom (iznad 12–15 tisuća km) bliža su skupim servisima. Općenito, automobili stariji od deset godina i s više od 100–120 tisuća kilometara češće traže popravke. Bitno je i gdje su kilometri prijeđeni: duga otvorena vožnja troši manje od gradske. Najbolja kupnja je najnoviji dobro održavan automobil bez nesreća, čak i ako ima nešto više kilometara – jer loše održavanje uništava automobil puno brže od prijeđene kilometraže.
Kilometražu treba uzeti u obzir kao jedan od najvažnijih čimbenika pri kupnji rabljenog automobila, ali ne i kao jedini. Stoga je jasno da biste trebali tražiti automobil s najmanjom mogućom kilometražom, koji je redovito održavan, koji nije imao prometnu nezgodu i koji se redovito koristi. Ponekad taj kriterij znači odustajanje od automobila s manje kilometara. Više kilometara ne uništava automobil, to čini nedostatak brige i održavanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....