Usredotočeni na smanjenje emisije CO2 i ostalih štetnih tvari iz ispuha, često zaboravljamo koliko resursa i energije troši sama proizvodnja automobila. Čelik, aluminij, plastika, staklo... – puste tisuće tona svake se godine ugrade u nova vozila, a s elektrifikacijom stigli su nam i materijali koje bismo još donedavno zvali egzotikom. Posljednjih smo desetljeća postali svjesni da prirodni resursi nisu neiscrpni, a u isto vrijeme stvorili smo milijune tona otpada s kojim ne znamo što ćemo.
Ili možda ipak znamo? Automobilska industrija, često najnaprednija u osmišljavanju i korištenju novih tehnologija, sve se više oslanja na korištenje reciklirane plastike i metala. Razlozi su ponekad čisto ekonomske naravi, no ekologija je postala nezaobilazna tema. Čisto za ilustraciju - proizvodnjom jedne tone čelika na tradicionalan način, a toliko ga je otprilike ugrađeno u jedan veći SUV, u atmosferu će se ispustiti oko dvije tone CO2, otprilike onoliko koliko isti taj automobil ispusti tijekom 15.000 kilometara vožnje.
Ovdje dolazimo i do sve popularnijih električnih automobila. Istina, u eksploataciji mogu biti mnogo ‘zeleniji’ od automobila pogonjenih motorima s unutarnjim izgaranjem na benzin i dizel, posebno ako troše električnu energiju proizvedenu primarno iz obnovljivih izvora.
No, zbog proizvodnje baterije već u startu dobiju ‘ugljičnu naprtnjaču’ za koju moraju voziti najmanje 60.000 kilometara da bi se u bilanci izjednačili s automobilom s klasičnim pogonom – pod uvjetom da troše potpuno ‘zelenu’ električnu energiju.
Jasno je stoga da je nužno razviti učinkoviti način recikliranja baterija baziranih na litiju, čije su globalne zalihe, kako se čini, nedostatne za prelaz sveukupnog voznog parka na električni pogon. osim toga, neke nove tehnologije baterija, također baziranih na litiju, obećavaju mnogo bolje značajke uz znatno manju količinu spomenutog elementa.
Legitimno se postavlja logično pitanje - je li kvaliteta recikliranih materijala doista jednaka kao kod novostvorenih? Kada je riječ o plastici, nema razloga da kvaliteta bude lošija, jer, u suštini, govorimo o istim tvarima. Ista je priča, primjerice, i s aluminijem.
No, neki inovativni materijali prirodnog porijekla, o kojima govorimo u odvojenim okvirićima na prethodne dvije stranice, zapravo su novost i za sada je teško procijeniti njihovu trajnost i izdržljivost. No, s obzirom da se sve više koriste, posebno u skupljim modelima prestižnih proizvođača koji prednjače u njihovom razvoju i uporabi, vrlo brzo ćemo imati odgovore i na ta pitanja.
Vlakna i spužvasti materijal iz prirode
Ako već ne koristimo reciklirane materijale, priroda nam ostavlja mogućnost da uzmemo nešto izravno iz njenog ‘dućana’ – i pritom ne brinemo o negativnim efektima na tu istu prirodu. Jer, što ona proizvede, sama može i razgraditi.
Nautička industrija nikada nije u potpunosti napustila drvo, a njegova svojstva, kao što su žilavost i izvrstan omjer čvrstoće i mase čine neke vrste poput bambusa, zanimljivima i automobilskoj industriji. Čvrsta vlakna mogu se dobiti iz, primjerice, kokosove ljuske, dok nam kaktus pruža žilavi prirodni spužvasti materijal idealan za punjenje sjedala, ali i još poneku namjenu.
Pet primjera gdje je recikliranje ostvarivo i nužno
Aluminij
Recikliranje zapravo nema alternative
Proizvodnja aluminija iz rude (boksita) jedan je od energetski najintezivnijih procesa u industriji, pa ne čudi da proizvođači sve češće posežu za recikliranim aluminijem. Primjerice, BMW već gotovo dvije trećine svojih potreba za aluminijem – a njegov udio u automobilima stalno raste – zadovoljava recikliranjem. Pritom za obradu i oblikovanje sve veći udio ima električna energija dobivena iz solarnih panela.
Gume iz rabljenih guma..
...rižine ljuske, maslačka i PET boca
Continental, jedan od vodećih proizvođača automobilskih guma, namjerava najkasnije do 2050. izrađivati gume u potpunosti iz održivih materijala. Danas je glavna sirovina i dalje prirodni kaučuk, no postupno bi ga trebale nadomjestiti rabljene gume i mnogo drugih prirodnih materijala koji mogu donijeti tražena svojstva, poput soka iz maslačka, poljoprivrednog odpada kao što su pepeo iz rižinih ljuski, ali i reciklirane plastične boce.
Pluto
idealno za obloge Iz starih čepova bez rušenja drveća
Ugodno na dodir, dobar izolator i lagano – prirodno pluto pronalazi svoje mjesto u automobilima, u dijelovima obloga unutrašnjiosti. Mazda, koja je svoj put i započela kao kompanija za proizvodnju pluta, dobiva ovaj materijal iz kore portugalskog hrasta plutnjaka. Na taj se način ono samo obnavlja, pa nije potrebno rušiti drveće – i pritom troši CO2 iz atmosfere. Drugi potencijalni izvor ovog materijala su rabljeni čepovi za boce.
Čelik
bez emisije CO2 Pozdrav koksu i zemnom plinu
Najveći dio željeza dolazi iz reciklaže, pa je fokus autoindustrije na proizvodnji čelika uz što manju emisiju CO2. Mercedes-Benz sve se više oslanja na dobavljače čeličnih limova koji pri taljenju ne koriste koks i zemni plin, već vodik i elektro-lučne peći pogonjene ‘zelenom’ električnom energijom. Na taj način energetski vrlo intenzivna faza postaje ugljično neutralna.
Baterije
kao kritični korak Uz litij i drugi vrijedni elemenati
Današnje litij-ionske baterije osim litija sadrže bakar i aluminij vrlo visoke čistoće, a često i kobalt, nikal te neke druge rijetke materijale. Uglavnom, mnogo toga vrijednog recikliranja, posebno u svjetlu ograničenih resursa i dobavljivosti koja često ovisi o geo-političkim prilikama. Procesi recikliranja postoje, no prilično su složeni i još daleko od 100 posto.