Postojalo je vrijeme kada su turbo punjači bili egzotika, kad su Europljani vozili aute s atmosferskim 4-cilindrašima, a Amerikanci velike automobile s V8 i V6 atmosfercima. Ponekad su neki od njih imali mehanički kompresor, ali to vrijeme je, međutim, davno prošlo.
Na današnjem automobilskom tržištu, motori koji nemaju neku vrstu ‘boosta‘ ne mogu opstati. U posljednjih deset godina možemo vidjeti dodane turbine ispod poklopaca većine novih automobila, a proizvođači poput BMW-a i Porschea nude neke od najpouzdanijih turbo-motora.
Prije pojedinosti o nekim problemima, najbolje je razumjeti zašto turbo motori postaju tako popularni u posljednje vrijeme. Koncept je jednostavan i prvi ga je predložio Alfred Buchi 1905. godine, iako je trebalo trinaest godina da se prvi put primijeni u pomorskoj industriji. Turbo punjenje omogućuje malom motoru da radi kao veći kada mu treba više snage.
Ubacivanjem više zraka u komoru za izgaranje tijekom ubrzavanja, možete postići veću snagu jer motor troši više goriva. Turbo punjači, pokretani ispušnim plinovima, pospješuju ovaj proces. Rade kao ventilatori koji se brzo okreću, trpajući zrak u motor kako bi poboljšali izgaranje.
Mike Quincy, urednik Consumer Reportsa, ističe privlačnost turbina: "To je manji motor, ali još uvijek dobivate pristojnu količinu snage. Ideja s manjim motorom, posebno četverocilindričnim, je da ćete dobiti pristojnu uštedu goriva, bez odricanja snage".
Međutim, kao što smo primijetili, nijedna tehnologija nije savršena i bez nedostataka, a isto vrijedi i za turbine. "Ahilova peta" im je "turbo lag" koji može prilično isfrustrirati. To je u osnovi kašnjenje u isporuci snage koje doživljavate kada stisnete gas. To se događa zbog vremena koje je potrebno da ispušni plinovi dođu do turbine i zavrte ju.
Što je veći turbo, više će vremena trebati da postigne pravu brzinu i snagu kada pritisnete gas. Ovdje se "superchargeri" pokazuju učinkovitijima jer nemaju tog kašnjenja i reagiraju trenutno, nudeći bolje performanse u niskim obrtajima.
Ovdje vrijedi istaknuti da su moderniji motori s turbinom daleko dogurali u smanjenju "turbo laga". Neki proizvođači automobila koriste dvije turbine različitih veličina koje rade na različitim okretajima, kako bi smanjili vrijeme potrebno za njihov rad.
Osim toga, Ako uzmete dva identična motora, na jedan stavite turbinu, a na drugi ne, i kasnije izmjerite kilometražu, vjerojatnost je da ćete otkriti da je atmosferski motor postigao veću kilometražu. To je zbog sklonosti nekih turbina da uzalud troše ograničenu količinu energije raspršenom toplinom.
Motori s turbinama složeniji su od atmosferca, zbog čega su skloniji kvarovima, čak i ako jedan od dijelova ne radi ispravno. Stoga, statistički gledano, postoji veći rizik od mehaničkih problema. Pravilna njega i pravovremeno održavanje svakog automobila može produljiti njegov životni vijek. Ali motor s turbinom zahtijeva više njege od atmosferca, bilo benzinac, bilo dizelaš.
Naslijeđeni proizvođači imaju puno iskustva u izradi motora s turbopunjačem i zato Toyota, BMW i Porsche često imaju pouzdanije pogonske sklopove. Motori s turbinom mogu zahtijevati češće intervale izmjene ulja zbog EGR-a (Recirkulacija ispušnih plinova). Ovaj proces ubrizgava korozivne ispušne plinove natrag u motor, što može uzrokovati nakupljanje čađe i može zgusnuti ulje za podmazivanje.
Osim ovih tehničkih aspekata, postoji i zabrinutost oko zvuka, ali to je relativno. Entuzijasti obožavaju zvuk zviždaljke koje turbina proizvodi, dok nekima možda on smeta.